REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-888/2019-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Perišić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽB, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO- 1178/2019, nakon javne rasprave održane i zaključene 20. prosinca 2024. u izočnosti okrivljenika te nazočnosti branitelja okrivljenika, Mladena Kuzmanića, odvjetnika u Splitu, i ĆB, državnoodvjetničkog savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, 23. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) se kazneni nalog Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-888/2019 od 4. ožujka 2020. stavlja izvan snage.

II. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08,

okrivljenik ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IB i RB, rođene Ž, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inženjer građevine sa završenom visokom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen, lošeg imovnog stanja, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 17. ožujka 2016. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, zatražio od svog poznanika ĐB da mu pozajmi iznos od 7.500,00 eura, neistinito mu prikazujući da će mu pozajmljeni novac vratiti do 17. svibnja 2016., a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kada mu je imenovani povjerovao i predao traženi iznos novca, isti novac je zadržao za sebe ne vrativši pozajmicu ĐB, čime je istoga oštetio za iznos od 7.500,00 eura / 57.600,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - označeno i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 2. listopada 2019 podiglo kod Općinskog suda u Splitu optužnicu pod brojem K-DO-1178/2019 protiv okrivljenika ŽB, zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Općinski sud u Splitu je prihvaćajući zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu 4. ožujka 2020. izdao kazneni nalog poslovnog broja K- 888/2019 , kojim je okrivljenika ŽB proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevaru iz čl. 236. st. 1. KZ/11, protiv kojeg naloga je okrivljeni pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je citirani kazneni nalog sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavljen izvan snage i odlučeno kao u izreci presude pod I.

3. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-361/2020-6 od 2. veljače 2021. potvrdilo optužnicu kao osnovanu.

4. Okrivljeni ŽB, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. Okrivljeni ŽB u obrani navodi da se radi o jednom razdoblju 2016. godine teške financijske situacije i nesolventnosti njegove pravne osobe ST Oprema koja je imala dosta veliku imovinu, međutim, da su imali problem sa švicarskim frankom uz kojeg je bilo vezano poslovanje, što je dovelo do financijskih problema i velikih dugovanja. Navodi da se radilo o pravnoj osobi koja je imala imovinu u vrijednosti otprilike četiri i pol milijuna EUR, a primjerice bio je hotel u Lumbardi, da bi konačno bio prodan za cijenu od osamsto tisuća EUR te je tako otprilike prošla i druga imovina. Dalje navodi da je istina da je on od oštećenika posudio predmetni novčani iznos, tada je posudio i od rodbine i prijatelja i da je točno da se pokušavalo osnovati pravnu osobu. Sve da je bilo u poslovne svrhe i osnivanje pravne osobe u inozemstvu u Litvi, da bi se pokušalo obnoviti financijsko stanje njegove pravne osobe u RH. Na kraju da je imovina pravne osobe zaplijenjena, s tim da je on kao fizička osoba bio jamac za dugovanja pravne osobe te je izvršena ovrha i na njegovoj imovini i proveden i stečaj potrošača.

5.1. Na pitanje zastupnika optužbe okrivljeniku, je li bio u kontaktu s oštećenikom nakon što mu je on posudio novac, okrivljeni navodi da je, da ga je oštećenik jednom nazvao, izvrijeđao ga najgrubljim riječima, ali da mu nema što prigovoriti i u odnosu na njega smatra se krivim. Na daljnje pitanje, je li u međuvremenu bio zaposlen i radio nešto, okrivljeni odgovara da je duže vremena bio na birou kao nezaposlen, nakon toga imao problem da radi bilo što obzirom na probleme koji su nastali nakon toga i problema sa prijateljima, obitelji i poslovanjem. Zadnje dvije godine je zaposlen u privatnoj firmi koja se bavi građevinom i ima namjeru vratiti sve dugove, pa i dug oštećeniku. Na daljnji upit, zbog kojih razloga nije pokušao oštećeniku plaćati neke manje novčane iznose na ime povrata duga, okrivljenik navodi da to već proizlazi iz toga što je naveo, imao je namjeru vratiti cjelokupan iznos, ali kako se stalno i od njega naplaćivalo, jednostavno nije razgovarao o tome sa oštećenikom. Iskazuje volju da isplati dugovanje oštećeniku te na upit, kako bi to mogao provesti, odgovara, iz dva ili tri puta u roku od otprilike mjesec dana i moli oštećenika da mu dostavi svoj IBAN.

5.2. Na upit branitelja okrivljenika, oko novca koji je bio potreban kao osnivački ulog za pravnu osobu u Litvi, okrivljeni odgovara da se radi o iznosu od oko 15.000,00 EUR koji je uplaćen od posuđenog novca oštećenika, prijatelja i brata, a nažalost i ta pravna osoba nije ostvarila uspjeh, jer glavni financijski menadžer koji se zvao Ć preminuo i od toga da nije bilo ništa.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka oštećenika ĐB, pročitao i pregledao izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika ŽB (list 3), ugovor o pozajmici zaključen između zajmodavca ĐB i zajmoprimca ŽB dana **.**.2016. (list 6), bjanko zadužnicu izdanu od strane okrivljenika ŽB dana **.**.2016. (list 7-8), potvrdu FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 26. srpnja 2018. (list 12), spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Sp-18/2020, potvrde Raiffeisen Bank o uplati iznosa od 3.600,00 EUR na ime prvog dijela povrata pozajmice te uplate 3.900,00 EUR na ime uplate drugog dijela pozajmice ĐB sa datumima uplate 16. prosinca 2024. i 18. prosinca 2024.

6.1. Suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika ĐB od 2. rujna 2019. (list 19-22), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ŽB od 26. rujna 2019. s pripadajućom DVD snimkom (list 26-30).

7. Sud je raspravnim rješenjem od 23. prosinca 2024. na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbio prijedlog obrane okrivljenika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka IB kao nepotreban.

7.1. Prijedlog za saslušanjem IB kao svjedoka je istaknut na utvrđivanje okolnosti da je pozajmljeni iznos od oštećenika te iznos kojeg mu je brat posudio uplaćen radi osnivanja trgovačkog društva u inozemstvu, a sve radi reprograma kredita Hypo banke, odnosno otkupa hotela od stranog fonda.

7.2. Prijedlog je istaknut nakon što na raspravu nije pristupio prethodno predložen svjedok HB, kojeg se trebalo ispitati na istu okolnost, a koji zbog starije životne dobi i zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti sudu, zbog čega je obrana odustala od izvođenja dokaza saslušanjem tog svjedoka i na istu okolnost predložila saslušanje IB. Sud smatra da okolnosti starije životne dobi i s tim vezanog zdravstvenog stanja prethodno predloženog svjedoka predstavljaju okolnosti koje su obrani bile poznate i obrana imala mogućnost predložiti već i ranije saslušanje svjedoka IB, a ne na posljednjem ročištu, što već upućuje na nepotrebno odugovlačenje postupka i oguću zlouporabu postupovnih prava mogućnosti predlaganja izvođenja novih dokaza tijekom raspravljanja. Dalje, obzirom da je sud stajališta da slijedom izvedenih dokaza, u trenutku predlaganja dokaza, okolnosti na koje se predlaže izvođenje dokaza nisu od odlučnog značaja za presuđivanje, čak, razlog zbog kojih bi okrivljenik posudio novac od oštećenika, a da je i u tu namjeru koja se ističe u obrani, ne isključuju moguće postojanje kaznenog djela, to je sud kao nepotreban odbio prijedlog obrane za izvođenje dokaza saslušanjem IB u svojstvu svjedoka.

8. Oštećenik ĐB, ispitan kao svjedok navodi da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 2. rujna 2019. te moli da se isti prihvati kao njegov iskaz, slijedom čega je pročitan zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o ispitivanju svjedoka-oštećenika ĐB od 2. rujna 2019. (list 19-21) i iskaz svjedoka.

8.1. Na upit suda, svjedok navodi da okrivljenik nije vratio niti manji dio pozajmice, a posebno nešto od toga nisu ni dogovarali. Na daljnji upit suda, je li pokušao aktivirati bianco zadužnicu, svjedok odgovara da je to pokušao 2019., a sve nakon što nije uspio stupiti u kontakt s okrivljenikom, slao mu je i poruke, a ovaj se nije javljao. Ponavlja da je u dobroj vjeri postupao kada mu je posudio novac i da mu se IB javio i rekao u smislu, slušaj stari, ne mogu ti vratit, mogu po 50 EUR, da bi on i na to pristao, ali nije došao u kontakt s istim. Nakon toga da je otišao u FINA-u i vidio da je na listi 31., a ispred njega je bilo negdje oko milijun EUR tražbine.

8.2. Na upit branitelja okrivljenika, je li mu prilikom traženja pozajmice bilo poznato u koju svrhu je okrivljeniku trebao novac, svjedok navodi da je to bilo, kako mu je rečeno, radi osnivanja neke pravne osobe u nekoj od baltičkih država. IB je znao od studentskih dana, izgledao mu je ozbiljan te mu je posudio novac u iznosu od 7.500,00 EUR-a, sačinili su Ugovor o pozajmici i bianco zadužnicu, ugovor ovjerili kod javnog bilježnika. IB mu je rekao da će novac vratiti u roku od dva tjedna, na što je on odgovorio, ako bude u roku od dva mjeseca, bit će dobro.

8.3. Na upit branitelja okrivljenika svjedoku, je li mu poznato da je okrivljenik tada bio u financijskim problemima, svjedok odgovara da mu nije to poznato, a da je bio u problemima kao i svatko drugi kada mu se oslobodi neki iznos ili imovina te je dalje postupao. Na daljnji upit, je li mu poznato da je okrivljenik imao kredit u švicarcima, svjedok odgovara da mu je poznato da je imao kredit za svoju pravnu osobu, a sve što se svodilo oko novca je bilo to što zna iz onoga što mu je IB rekao, da je svrha osnivanja pravne osobe i što bi ta pravna osoba trebala dobiti neka sredstva koja bi pomogla financijskom stanju one imovine koju e pravna osoba imala u vlasništvu, pa mu je osobno posudio novac kao prijatelju, jer su se znali 30 godina.

9. Na temelju provedenog postupka i izvedenih dokaza, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljeni ŽB ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11

10. Odredbom čl. 236. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

11. Nije sporno da su ĐB u svojstvu zajmodavca i ŽB u svojstvu zajmoprimca 17. ožujka 2016. sklopili ugovor o zajmu u pisanom obliku, na temelju kojeg je zajmodavac ĐB dao u zajam okrivljeniku ŽB iznos od 7.500,00 EUR te je ugovoren rok povrata novca do 17. svibnja 2016., dakle, obveza okrivljenika kao zajmoprimca vratiti pozajmljeni novac oštećeniku kao zajmodavcu u ugovorenom roku, što proizlazi čitanjem Ugovora o pozajmici od 17. ožujka 2016., a potvrđuje se iskazima okrivljenika i oštećenika.

12. Dalje, nije sporno niti da okrivljenik do isteka ugovorenog roka nije vratio oštećeniku pozajmljeni novac u cijelom, niti u manjem dijelu dugovanog iznosa, pa niti naknadno.

13. Ono što je sporno, jeste navod iz činjeničnog opisa djela koje se stavlja na teret okrivljeniku, a da bi unaprijed odlučio da ne vrati pozajmljeni novac

14. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje i da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

15. Opisana obilježja predmetnog kaznenog djela, sud na temelju iskazivanja okrivljenika i oštećenika nije mogao utvrditi, a u smislu postojanja prijevarnog postupanja okrivljenika pri sklapanju pravnog posla ugovora o zajmu.

16. Naime, okrivljenik opisuje razloge traženja zajma od oštećenika te dalje proizlazi i da je oštećenika upoznao sa razlozima traženja zajma s smislu uloga za osnivanje pravne osobe u Litvi, dok dalje iz iskaza oštećenika proizlazi da je od okrivljenika upoznat da bi ta pravna osoba trebala dobiti neka sredstva koja bi pomogla financijskom stanju okrivljenikove pravne osobe.

17. Dalje, uzeti u obzir je i da je okrivljenik pri sklapanju pravnog posla sa oštećenikom kao sredstvo osiguranja predao oštećeniku bjanko zadužnicu, kao sredstvo osiguranja povrata zajma.

18. Okolnost da bi okrivljenik došao u financijsku nemogućnost povrata pozajmljenog iznosa oštećeniku potvrđuje se uvidom i čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Sp-18/2020 u postupku stečaja potrošača-okrivljenika iz kojeg je vidljiva prijavljena obveza prema oštećeniku pod brojem OV-1517/16.

19. Sud je stajališta da sama okolnost da bi okrivljenik u vrijeme sklapanja pravnog posla sa oštećenikom bio osobno prezadužen, nije dostatna da bi se nedvojbeno utvrdila njegova prijevarna namjera za sklapanje pravnog posla sve u cilju da od oštećenika dobije novac na zajam, koji novac nema namjeru vratiti, već zadržati za sebe.

20. Opisana okolnost financijskih poteškoća okrivljenika i okrivljenikove pravne osobe se može tumačiti kao razlog pribavljanja financijskih sredstava radi aktiviranja kakvog posla, ili osnivanja pravne osobe u svrhu poboljšanja financijskog stanja, slijedom čega bi mogao vratiti i zajam, a daljnja okolnost da do takvog poboljšanja nije došlo se bez kakvih drugih relevantnih izvedenih dokaza ne može tumačiti kao isključivi dokaz postojanja prijevarne namjere okrivljenika, zbog koje bi sklopio pravni posao sa oštećenikom. Postojanje takve unaprijed isplanirane prijevarne namjere koja je trebala postojati kod okrivljenika već prilikom ugovaranja poslovnog odnosa sa oštećenikom predstavlja odlučnu činjenicu, bez koje nema kaznenog djela prijevare, jer za krivnju okrivljenika nije dovoljno utvrđenje da isti nije postupio prema ugovornoj obvezi u pravnom odnosu sa oštećenikom, kasnije izbjegavao kontakt sa oštećenikom po pozivu ovoga da bi mu se vratio zajam te na takav način okrivljeni oštetio oštećenika.

21. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog proizlazi da pravni odnos između okrivljenika ŽB i oštećenika ĐB, vezano za okrivljenikov primitak novčanog iznosa od 7.500,00 EUR na ime zajma i okrivljenikove ugovorne obveze vraćanja tog iznosa oštećeniku u ugovorenom roku, podliježe odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i to čl. 499.-508. ZOO,

22. Uputiti je na odredbu čl. 499. st. 1. ZOO koja propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

23. Nesporno je da ugovorna obveza okrivljenika kao zajmoprimca vratiti u ugovorenom roku pozajmljeni novčani iznos zajmodavcu nije izvršena te da s te osnove postoji dug okrivljenika, a takva okolnost bi predstavljala kazneno djelo prijevare tek, ako bi se nedvojbeno dokazalo da je okrivljenik već prilikom sklapanja ugovora sa oštećenikom imao namjeru ne ispuniti svoju ugovornu obveze, kako je to naprijed opisano.

24. Sud, kod opisanog utvrđenog činjeničnog stanja, nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje prijevarne namjere kod okrivljenika u trenutku sklapanja ugovora sa ĐB, slijedom čega nije mogao utvrditi niti da bi okrivljenik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare kako mu se optužnicom stavlja na teret. Naglasiti je da postupanje protivno ugovoru predstavlja povredu građanskopravnog odnosa koji podliježe primjeni odredaba ZOO-a čije odredbe propisuju način ostvarivanje i zaštite prava oštećenika.

25. Zaključno, kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare na način kako mu se optužnicom stavlja na teret, dakle, nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje, to je sud istoga na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci pod II.

26. U pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika ĐB u iznosu od 56.700,00 kuna, odnosno u protuvrijednosti iznosu od 7.500,00 EUR kao zajma i od okrivljenika dugovanog iznosa, proizlazi da je okrivljenik vratio oštećeniku dugovani iznos, što se potvrđuje čitanjem potvrda Raiffeisen Bank o uplati iznosa od 3.600,00 EUR na ime prvog dijela povrata pozajmice te uplate 3.900,00 EUR na ime uplate drugog dijela pozajmice ĐB sa datumima uplate 16. prosinca 2024. i 18. prosinca 2024. čime je oštećeniku nadoknađena šteta nastala neispunjenjem ugovora u iznosu u kojem je i ugovoreno i u imovinskopravnom zahtjevu postavljeno, pa dalje, obzirom na odluku pod II. Izreke nije odlučivano o istome.

27. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, to na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. t. 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kako je opisano pod III. izreke.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-okrivljenik ŽB

-branitelj okrivljenika, Mladen Kuzmanić, odvj.

-ODO Split

-oštećenik ĐB

-u spis