Poslovni broj Gž-110/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Snježani Maroševac - Čapko, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 1- JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]- MAK-GRADNJA d.o.o. Rijeka, Turkovo 25, OIB: 11890173838, tuženici zastupani po punomoćnici HS, odvjetnici iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2418/2016 od 4. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 2-tuženika MAK-GRADNJA d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2418/2016 od 4. studenog 2021. u točki I izreke u dosuđujućem dijelu za iznos naknade štete od 1.612,98 eur / 12.153,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuju odbijajući dijelovi točki I i II izreke citirane prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev protiv oboje tuženika za iznos od 2.276,46 eur / 17.151,99 kn na ime naknade štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III Djelomično se uvažava žalba tužiteljice te se preinačavaju preostali odbijajući dijelovi točki I i II izreke citirane prvostupanjske presude i sudi:
1. Nalaže se 2-tuženiku MAK-GRADNJA d.o.o. da solidarno s 1-tuženicom JS isplati tužiteljici s osnova naknade štete daljnji iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn (uz već dosuđeni iznos od 1.612,98 eur / 12.153,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinancirane Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se 1-tuženici JS da solidarno sa 2-tuženikom MAK- GRADNJA d.o.o. isplati tužiteljici s osnova naknade štete iznos od 2.110,69 eur / 15.902,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinancirane Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV Djelomično se odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se odluka o troškovima postupka iz točke III izreke citirane prvostupanjske presude potvrđuje za iznos troškova dosuđenih tuženicima u visini od 54,75 eur / 412,51 kn dok se djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice u preostalom dijelu ova odluka preinačuje te se odbijaju zahtjevi oboje tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 697,50 eur / 5.255,31 kn kao neosnovani te se odbijaju žalbe oboje tuženika u pogledu odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka.
V Nalaže se tuženicima da solidarno tužiteljici nadoknade troškove sastava žalbe u iznosu od 187,50 eur / 1.412,72 kn u roku od 15 dana, dok se kao neosnovani odbijaju preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova žalbe te u cijelosti zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
VI Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je 2-tuženiku MAK- GRADNJA d.o.o. da tužiteljici isplati s osnova naknade štete iznos od 1.612,98 eur / 12.153,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. rujna 2016. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 4.387,15 eur / 33.055,00 kn, za iznos od 2.744,17 eur / 20.902,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tužiteljica odbijena.
1.1. Točkom II izreke u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu naknade štete u iznosu od 4.387,15 eur / 33.055,00 kn spram 1-tuženice JS dok je točkom III izreke naloženo tužiteljici da tuženicima solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 711,73 eur / 5.362,50 kn u roku od 15 dana.
2. Protiv presude žalbe podnose tužiteljica i tuženici, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.1. Tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio točke I izreke i točke II i III izreke s prijedlogom da se sporni dio presude preinači te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz dosuđivanje troškova postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.2. 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o. žalbom pobija dosuđujući dio naknade štete iz točke I izreke te kao i 1-tuženica JS žalbom pobija odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke III izreke (koji se izričito ne navodi), predlažući da se u spornom dijelu presuda preinači u korist tuženika podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuju troškove sastava žalbi.
3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbe tuženika osporila osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, dok tuženici nisu odgovorili na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana dok žalbe tuženika nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete za koju tužiteljica tvrdi da trpi uslijed štetnog događaja koji se desio 3. listopada 2013. na adresi njezina stanovanja, kada je ozlijeđena prilikom pada na okućnici uz kuću na kojoj je bila postavljena skela radi saniranja fasade koju je financirala 1-tuženica JS, a radove je izvodio 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o.
6. U provedenom postupku je utvrđeno da su tužiteljica i 1-tuženica JS suvlasnice kuće u [adresa], na adresi [adresa], da svaka koristi zasebnu etažu kuće, da su njihovi međuvlasnički odnosi od prije narušeni, da je 1-tuženica tijekom 2013. investirala i naručila izvođenje radova na krovu i fasadi predmetne kuće, da je kao izvođača radova angažirala 2-tuženika MAK-GRADNJA d.o.o., da su radnici 2-tuženika u svrhu izvođenja radova postavili skelu uz kuću, da se tužiteljica protivila izvođenju predmetnih radova te je uslijed njezine reakcije (razbacivanje građevinskog materijala po okućnici) intervenirala policija, da je 3. listopada 2013. tužiteljica krećući se oko kuće odjećom zapela za kraj vodoravne cijevi postavljene skele i pala te ozlijedila nogu radi čega je prevezana po susjedi RS na HMT gdje je ustanovljena ozljeda prijeloma vanjskog gležnja desne potkoljenice nakon čega je uslijedilo liječenje i rehabilitacija tužiteljice.
7. U odnosu na dinamiku dešavanja štetnog događaja, utvrđivanja uzročno- posljedične veze između postavljene skele i pada tužiteljice te u svezi s time odgovornosti za štetni događaj, sud prvog stupnja je saslušanjem svjedoka i stranaka te provedenim očevidom utvrdio da je predmetne prilike tužiteljica odjećom zapela za kraj vodoravne cijevi postavljene skele ispod koje je prolazila kada se vraćala iz konobe kako bi donijela posudu susjedi - svjedokinji RS, koja je čekala tužiteljicu u unutrašnjosti kuće te pad nije vidjela ali je prva priskočila tužiteljici u pomoć nakon pada i odvezla ju na hitnu pomoć.
7.1. Građevinskim vještačenjem po vještaku Zlatku Košćini prvostupanjski je sud utvrdio da u primjenu dolazi Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili popratnim gradilištima, prema kojem oznake na skelama koje upućuju na eventualnu opasnost od pada sa skele nekog materijala ili da postoji opasnost od samog prolaza mimo skele, rješava se od slučaja do slučaja, ovisno o intenzitetu pješačkog ili drugog prometa, da je tužiteljica prolazila ispod skele koja ima širinu 1,10 metara što je dovoljna širina za normalan prolaz osobe, da je skela postavljana prema pravilima struke i da je zadovoljila osnovni element nosivosti da se može koristiti za izvedbu fasade na gornjem katu, da su vertikalne nosive cijevi skele bile postavljene na zadovoljavajući način, jednako kao i horizontalne cijevi koje imaju funkciju djelomičnog uključenja, osim što jedan slobodni dio horizontalne cijevi nije bio zaštićen odgovarajućom oznakom, odnosno na kraju cijevi za koju je zapela tužiteljica trebala je postojati odgovarajuća oznaka kao upozorenje za eventualnu mogućnost zapinjanja, što može biti u obliku crvene krpe, stiropora i sl. te je prema mišljenju vještaka upravo "taj kraj cijevi" trebao biti označen vidljivo da se spriječi eventualna ozljeda kod prolaza.
8. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom tako postavljena horizontalna cijev na skeli, čiji kraj nije bio zaštićen odgovarajućim predmetom i na odgovarajući način, predstavlja opasnu stvar, pa da sukladno članku 1045. stavak 3., članku 1063. i članku 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), s obzirom da je 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o. postavljao skelu, isti odgovara tužiteljici za štetu. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da 1-tuženica JS nije odgovorna za nastanak štete uz obrazloženje kako nije utvrđeno da bi ista prouzročila štetu tužiteljici bilo namjerno ili nepažnjom.
8.1. Nastavno, sud je utvrdio da sama tužiteljica nije poduzela dužnu pažnju da nesmetano može proći ispod skele na povratku iz konobe, imajući u vidu činjenice da je prethodno nesmetano prošla ispod skele i pored cijevi na odlasku u konobu, da je bio dan te da je tužiteljica imala dovoljno mogućnosti uočiti cijev i poduzeti dužnu pažnju pri povratku pored iste cijevi skele, da iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi kako je širina toga prolaza bila 1,10 m, što da je dovoljno za prolaz osoba između kuće i cijevi skele. Prvostupanjski sud, stoga, smatra da tužiteljica nije obratila dovoljno pozornosti prilikom povratka iz konobe i prolaska ispod skele radi čega je zapela za kraj cijevi trenerkom i pala, čime je prema stajalištu suda doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%.
9. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku neurokirurgu dr. Deanu Girotto prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu - prijelom vanjskog gležnja desne potkoljenice, da je trpjela jaku fizičku bol do 24 sata, srednju bol do 15 dana a slabiju do 3 mjeseca, koju povremeno i danas trpi te je integrirana u ukupni trajni funkcijski deficit, odnosno trajnu invalidnost, da ponekad uzima analgetsku terapiju radi bolova, da bol povremeno osjeća pri promjeni vremena i rada u stojećem položaju, da je strah primarno jakog intenziteta zbog traumatske situacije trajao oko 24 sata od zadobivanja povrede, srednjeg intenziteta radi zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja 4-5 dana, slabog intenziteta zbog zabrinutosti za zdravlje oko 2 mjeseca, da je naruženje bilo prisutno prvih mjesec dana za vrijeme nošenja gipsa, da je smanjenje općih životnih aktivnosti (SOŽA) prisutno sveukupno oko 5% i da će u toj mjeri tužiteljica morati trajno ulagati pojačane napore u aktivnostima i time trpjeti duševne boli zbog zaostalih posljedica. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Dragana Lovrovića psihijatra, sud je utvrdio da je strah kod tužiteljice mogao trajati u intervalima, sve kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga, a da za utvrđenje trajnog duševnog oštećenja nema elemenata, da se smetnje koje navodi tužiteljica ne mogu povezati sa štetnim događajem, već da je to posljedica događaja iz 2019. zbog kojeg je tužiteljica zatražila psihijatrijsku pomoć, pri čemu se sudski vještak neurokirurg priklonio mišljenju vještaka psihijatra u odnosu na duševno stanje tužiteljice glede SOŽE.
10. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaćajući u cijelosti nalaze i mišljenja medicinskih vještaka kao objektivne, stručne i utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, imajući u vidu vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i intenzitet straha, duševne boli zbog naruženosti (kao kvalifikatornih okolnosti), prvostupanjski sud nalazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti - prava na duševno i tjelesno zdravlje prema članku 19. stavak 1. i 2. i članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.
11. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja nalazi da sve činjenice i navedene okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje iznosa 3.225,83 eur / 24.305,00 kn po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (1.566,79 eur / 11.805,00 kn po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, 1.327,23 eur / 10.000,00 kn po kriteriju straha te 331,81 eur / 2.500,00 kn po kriteriju duševnih boli radi naruženosti), pa kako je utvrđeno da je tužiteljica u omjeru od 50% doprinijela štetnom događaju, sukladno takvoj suodgovornosti konačno joj dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u visini od 1.612,98 eur / 12.153,00 kn dok preostali dio zahtjeva do zatraženog iznosa od 4.387,15 eur / 33.055,00 kn, za iznos od 2.744,17 eur / 20.902,00 kn, odbija kao neosnovan.
11.1. Pritom prvostupanjski sud nalazi da kod tužiteljice nije zaostalo trajno smanjenje opće životne aktivnosti, stoga joj po ovom kriteriju nije priznao naknadu za pretrpljene duševne boli.
12. Na dosuđeni iznos glavnice sud prvog stupnja priznaje tužiteljici zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 7. rujna 2016. do isplate dok odluku o troškovima donosi pozivom na članak 154. stavak 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a, uz utvrđenje da su tuženici ostvarili veći uspjeh u sporu koji iznosi 37% u skladu sa kojim omjerom nalaže tužiteljici da tuženicima nadoknadi troškove postupka.
13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbama stranaka budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
14. Protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u svemu, osim kod odluke o solidarnoj odgovornosti 1-tuženice JS te djelomično kod odluke o visini dosuđene štete.
15. Sadržajem žalbe 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o. osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za dešavanje samog štetnog događaja, u bitnome uz tvrdnje da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je tužiteljica odjećom zapela za skelu i pala naglašavajući da svjedokinja RS nije nazočila događaju nego je naknadno pomogla tužiteljici, zatim, da nije utvrđeno točno mjesto pada tužiteljice, da je kontradiktorno utvrđenje suda o smjeru kretanja tužiteljice (iz/u konobu) s obzirom na utvrđenje kojom stranom tijela i odjeće je zapela za cijev skele te da stoga nije utvrđena uzročno posljedična veza u ovom slučaju.
15.1. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani s obzirom da se zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljica prilikom povratka iz konobe zapela odjećom za horizontalnu cijev skele čiji kraj nije bi propisno označen, temelji na pravilnoj analizi i ocjeni provedenih dokaza i dobivenih utvrđenja iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, prvenstveno iskaza svjedokinje RS, provedenim očevidom te građevinskim vještačenjem po vještaku Zlatku Košćini, koja utvrđenja 2-tuženik MAK- GRADNJA d.o.o. u žalbi bez uporišta dovodi u pitanje vlastitom interpretacijom i ocjenom provedenih dokaza.
16. Dalje, u žalbi 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o. tvrdi da postupanje tužiteljice konkretne prilike ukazuje na njezin 100% sudoprinos nastanku štetnom događaju s obzirom na nepažnju i ponašanje tužiteljice na koju da je svakako utjecala činjenica alkoholiziranosti zbog koje je bila hospitalizirana u rujnu iste godine. S druge strane tužiteljica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o omjeru od 50% kojim je tužiteljica doprinijela štetnom događaju te smatra da njezinog doprinosa nema.
16.1. Niti ovi žalbeni navodi vezani za utvrđenu suodgovornost tužiteljice u konkretnom slučaju nisu osnovani. S obzirom na utvrđenje da je tužiteljica prethodno nesmetano prošla ispod skele i pored cijevi na odlasku u konobu, da je bio dan te da je tužiteljica imala dovoljno mogućnosti uočiti cijev i poduzeti dužnu pažnju pri povratku iz konobe pored iste cijevi skele, da iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi kako je širina toga prolaza bila 1,10 m, što je dovoljno za prolaz osoba između kuće i cijevi skele, tada je pravilna zaključak prvostupanjskog suda, koji se temelji na odredbi članka 1067. stavak 3. ZOO-a o tome da su tuženici dokazali ekskulpacijski razlog za djelomično oslobođenje od odgovornosti od 50%.
17. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da u ovom slučaju uz odgovornost 2-tuženika MAK-GRADNJA d.o.o. kao izvođača radova, istovremeno postoji i solidarna odgovornost 1-tuženice JS kao naručitelja radova, sve sukladno odredbi članka 1108. ZOO-a. Navedena odredba propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova.
17.1. Nije sporno da je 1-tuženica JS bila naručitelj i investitor građevinskih radova a 2-tuženik MAK-GRADNJA d.o.o. izvođač tih radova na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice i 1-tuženice. Stoga oboje tuženika, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, solidarno odgovaraju tužiteljici kao trećoj osobi za štetu koja joj je nastala u vezi s izvođenjem tih radova a njihova je odgovornost objektivna. Radi navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, pobijana presuda je u tom dijelu preinačena te je naloženo 1-tuženici JS da solidarno uz 2-tuženika MAK-GRADNJA d.o.o. nadoknadi štetu tužiteljici.
18. Nadalje, što se tiče visine dosuđene štete, osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje na propuste prvostupanjskog suda kod utvrđivanja visine pravične novčane nakade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti (SOŽA). Prvostupanjski sud po ovom kvalifikatornom elementu tužiteljici nije priznao ništa s obrazloženjem da iz usuglašenih mišljenja vještaka proizlazi da za duševnu bol trajnog oštećenje kod tužiteljice nema elemenata. Treba reći da je ovaj zaključak suda potvrđen usuglašenim nalazima i mišljenjima vještaka neurokirurga- neurotraumatologa dr. Deana Girotta i vještaka psihijatra dr. Dragana Lovrovića od 15. svibnja 2021., prema kojem, uzevši u obzir strukturu osobnosti tužiteljice, nema opravdanja tvrditi da ista trpi duševne boli ili da ima trajno duševno oštećenje budući da se smetnje koje navodi tužiteljica ne mogu povezati sa štetnim događajem, već su posljedica događaja iz 2019. zbog kojeg je tužiteljica zatražila psihijatrijsku pomoć.
18.1. Međutim, iz istog usuglašenog vještačkog nalaza proizlazi da se ono odnosi na duševno stanje tužiteljice, dakle, na eventualne posljedice koje su zaostale u psihičkom statusu tužiteljice. S druge strane, sud prvog stupnja ispustio iz vida da i dalje opstoji utvrđenje vještaka neurokirurga-neurotraumatologa dr. Deana Girotta iz njegovog osnovnog nalaza od 29. rujna 2020. kod kojeg je ostao i u dopunskom nalazu od 21. lipnja 2021. (izrađen nakon usuglašenog nalaza vještaka) o tome da je kod tužiteljice sa neurokirurškog stanovišta zaostala ograničena bolna pokretljivost desnog stopala (plantarna flexia reducirana, inverzija desnog stopala, dorzalna flexia nemoguća) te da su refleksi na desnoj nozi oslabljeni. Radi toga je vještak ocijenio da je kod tužiteljice sa neurotraumatološkog stanovišta zaostala SOŽA od 5% kao posljedica predmetne ozljede te da će u toj mjeri tužiteljica morati trajno ulagati pojačane napore u aktivnostima a time i trpjeti duševne boli zbog zaostalih posljedica, na koju okolnost tužiteljica osnovano ukazuje u podnesenoj žalbi.
18.2. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužiteljici je trebalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu za duševne boli po kriteriju SOŽA-e u visini od 995,42 eur / 7.500,00 kn, odnosno s obzirom na utvrđeni sudoprinos tužiteljice od 50%, istoj je po ovom osnovu trebalo dodatno priznati 497,71 eur / 3.750,00 kn.
19. Prema obrazloženju pobijane presude, sud prvog stupnja u dovoljnoj je mjeri cijenio sve druge relevantne kvalifikatorne okolnosti prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a odnosno vodio je računa o svim okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio i visinu naknade za duševne boli tužiteljice zbog naruženosti imajući u vidu utvrđenje vještaka da se radilo o lakšem stupnju naruženja, vidljivom trećim osobama mjesec dana za vrijeme nošenja gipsa i da nakon toga naruženje više ne postoji, dakle, imao je u vidu da je takva naruženost bila samo privremena. Protivno žalbi tužiteljice, prema sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude kod odmjeravanja visine dosuđene štete, prvostupanjski je sud uzeo u obzir izmijenjene (povećane) Orijentacijske kriterije za utvrđivanje novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.
20. Stoga, u konačnici tužiteljici pripada na ime naknade štete iznos od 2.110,69 eur / 15.902,99 kn, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava 2-tuženika MAK-GRADNJA d.o.o. valjalo obvezati da tužiteljici solidarno sa 1-tuženicom, isplati dodatni iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn (točka III 1. izreke ove presude), uz prvostupanjskom presudom pravilno dosuđeni iznos od 1.612,98 eur / 12.153,00 kn (točka I izreke ove presude). 1-tuženicu JS valjalo je obvezati da isplati tužiteljici solidarno sa 2-tuženikom MAK-GRADNJA d.o.o. cjelokupni iznos naknade štete od 2.110,69 eur / 15.902,99 kn (točka III 2. izreke ove presude). U preostalom dijelu u visini od 2.276,46 eur / 17.151,99 kn (do zatraženog iznos od 4.387,15 eur / 33.055,00 kn) tužiteljičin tužbeni zahtjev je pravilno odbijen pa je u tom dijelu pobijanu presudu valjalo potvrditi (točka II izreke ove presude).
21. S obzirom da se donošenjem ove presude izmijenio uspjeh stranaka u sporu u odnosu na vrijeme kada je donesena pobijana presuda, u skladu sa djelomičnim uspjehom stranaka trebalo je ponovno odlučiti o troškovima postupka primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a izmijenjena ZID ZPP iz 2019. godine dolazi u primjenu u ovome predmetu, iako je postupak pokrenut ranije, iz razloga što tako propisuje članak 117. stavak 3. ZID ZPP iz 2019. Tužiteljica je u sporu uspjela sa 49% (osnov 50% + visina 48% = 98 : 2 = 49%) dok je uspjeh tuženika 51% (osnov 50% + visina 52% = 102 : 2 = 51%). Kada se od većeg uspjeha tuženika oduzme manji uspjeh tužiteljice, proizlazi da su tuženici u sporu uspjeli u većem omjeru koji iznosi 2% (51-49 = 2). Žalbom tužiteljice ne dovodi se u pitanje primjena materijalnog prava iz članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa) vezano za vrstu radnji i pripadajuću visinu pojedinih tuženicima dosuđenih troškova.
21.1. Stoga je, od troškova postupka priznatih tuženicima i navedenih u obrazloženju pobijane presude u visini od 2.737,41 eur / 20.625,00 kn, u skladu sa ostvarenim uspjehom od 2%, tuženicima trebalo priznati 54,75 eur / 412,51 kn. Posljedično tome, odluku o troškovima postupka iz točke III izreke pobijane presude trebalo je preinačiti na način da je prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena za pravilno dosuđeni iznos od 54,75 eur / 412,51 dok je preostali dio ovog zahtjeva tuženika u visini od 656,98 eur / 4.950,02 kn (do izrekom prvostupanjske presude dosuđenog iznosa od 711,73 eur / 5.362,50 kn), kao neosnovanog trebalo odbiti.
21.2. Utoliko su neosnovane žalbe tuženika protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka, s obzirom da je tužiteljica preinačenjem pobijane presude ostvarila veći uspjeh od onog u prvostupanjskom postupku, što je utjecalo na visinu tuženicima dosuđenih troškova.
22. Tužiteljici pripada trošak žalbe u iznosu od 312,50 eur (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife), pa kako je sa žalbom uspjela djelomično (u pogledu dijela visine tužbenog zahtjeva te u pogledu 1- tuženice), koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 60%, u skladu sa tako postignutim uspjehom tužiteljici je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 187,50 eur / 1.412,72 kn dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbe tuženika jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
23. Tuženici sa žalbama nisu uspjeli stoga im nije priznat trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).
24. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.
U Rijeci 8. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
