Poslovni broj: P-10580/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, koje zastupa generalni punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice njegova punomoćnika IP, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu, sklopljenog između prednika tuženika Nove Hrvatske banke d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, kao kreditora i tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, a koja glasi: "Redovna kamata: 5,90% godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, isplatiti tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene kamate iznos od 332,78 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 2,32 eura od 1.6.2008.
- 4,90 eura od 1.11.2008.
- 2,37 eura od 1.1.2009.
- 2,27 eura od 1.5.2009.
- 7,62 eura od 1.10.2009.
- 9,88 eura od 1.11.2009.
- 5,16 eura od 1.12.2009.
- 9,92 eura od 1.1.2010.
- 5,19 eura od 1.2.2010.
- 7,45 eura od 1.3.2010.
- 7,53 eura od 1.4.2010.
- 12,03 eura od 1.5.2010.
- 2,80 eura od 1.6.2010.
- 7,76 eura od 1.7.2010.
- 9,90 eura od 1.8.2010.
- 5,42 eura od 1.9.2010.
- 7,54 eura od 1.10.2010.
- 9,54 eura od 1.11.2010.
- 5,29 eura od 1.12.2010.
- 12,58 eura od 1.1.2011.
- 2,92 eura od 1.2.2011.
- 7,40 eura od 1.3.2011.
- 7,15 eura od 1.4.2011.
- 9,24 eura od 1.5.2011.
- 5,17 eura od 1.6.2011.
- 7,35 eura od 1.7.2011.
- 7,68 eura od 1.8.2011.
- 7,39 eura od 1.9.2011.
- 7,00 eura od 1.10.2011.
- 8,93 eura od 1.11.2011.
- 4,71 eura od 1.12.2011.
- 8,66 eura od 1.1.2012.
- 4,65 eura od 1.2.2012.
- 6,48 eura od 1.3.2012.
- 8,15 eura od 1.4.2012.
- 6,18 eura od 1.5.2012.
- 4,27 eura od 1.6.2012.
- 7,62 eura od 1.7.2012.
- 4,06 eura od 1.8.2012.
- 5,56 eura od 1.9.2012.
- 5,36 eura od 1.10.2012.
- 6,82 eura od 1.11.2012.
- 3,65 eura od 1.12.2012.
- 6,44 eura od 1.1.2013.
- 3,37 eura od 1.2.2013.
- 4,65 eura od 1.3.2013.
- 5,81 eura od 1.4.2013.
- 4,33 eura od 1.5.2013.
- 2,91 eura od 1.6.2013.
- 3,89 eura od 1.7.2013.
- 3,77 eura od 1.8.2013.
- 4,67 eura od 1.9.2013.
- 2,52 eura od 1.10.2013.
- 4,27 eura od 1.11.2013.
- 3,18 eura od 1.12.2013.
- 3,01 eura od 1.1.2014.
- 2,05 eura od 1.2.2014.
- 2,69 eura od 1.3.2014.
- 2,50 eura od 1.4.2014.
- 2,96 eura od 1.5.2014.
- 2,12 eura od 1.6.2014.
- 1,40 eura od 1.7.2014.
- 1,77 eura od 1.8.2014.
- 1,60 eura od 1.9.2014.
- 1,40 eura od 1.10.2014.
- 1,89 eura od 1.11.2014.
- 0,47 eura od 1.12.2014.
- 1,05 eura od 1.1.2015.
- 0,72 eura od 1.2.2015.
- 0,48 eura od 1.3.2015.
- 0,17 eura od 1.4.2015.
do 31. prosinca 2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 1. i čl. 8. Ugovora o kreditu, sklopljenog između prednika tuženika Nove Hrvatske banke d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595 kao kreditora i tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, isplatiti tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćenog zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.657,63 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 13,99 eura od 1.11.2008.
- 0,30 eura od 1.12.2008.
- 15,50 eura od 1.1.2009.
- 17,56 eura od 1.2.2009.
- 18,60 eura od 1.3.2009.
- 16,13 eura od 1.4.2009.
- 15,77 eura od 1.5.2009.
- 11,90 eura od 1.6.2009.
- 8,50 eura od 1.7.2009.
- 9,68 eura od 1.8.2009.
- 12,21 eura od 1.9.2009.
- 10,77 eura od 1.10.2009.
- 9,37 eura od 1.11.2009.
- 12,59 eura od 1.12.2009.
- 15,64 eura od 1.1.2010.
- 18,85 eura od 1.2.2010.
- 18,01 eura od 1.3.2010.
- 23,42 eura od 1.4.2010.
- 22,03 eura od 1.5.2010.
- 24,75 eura od 1.6.2010.
- 40,07 eura od 1.7.2010.
- 36,58 eura od 1.8.2010.
- 49,66 eura od 1.9.2010.
- 42,76 eura od 1.10.2010.
- 37,57 eura od 1.11.2010.
- 53,36 eura od 1.12.2010.
- 63,11 eura od 1.1.2011.
- 56,04 eura od 1.2.2011.
- 57,08 eura od 1.3.2011.
- 52,00 eura od 1.4.2011.
- 53,56 eura od 1.5.2011.
- 70,84 eura od 1.6.2011.
- 73,27 eura od 1.7.2011.
- 92,39 eura od 1.8.2011.
- 85,45 eura od 1.9.2011.
- 74,63 eura od 1.10.2011.
- 74,35 eura od 1.11.2011.
- 73,17 eura od 1.12.2011.
- 77,09 eura od 1.1.2012.
- 81,42 eura od 1.2.2012.
- 81,55 eura od 1.3.2012.
- 78,83 eura od 1.4.2012.
- 79,93 eura od 1.5.2012.
- 81,55 eura od 1.6.2012.
- 79,81 eura od 1.7.2012.
- 79,96 eura od 1.8.2012.
- 78,34 eura od 1.9.2012.
- 75,36 eura od 1.10.2012.
- 79,00 eura od 1.11.2012.
- 80,32 eura od 1.12.2012.
- 79,79 eura od 1.1.2013.
- 74,48 eura od 1.2.2013.
- 78,16 eura od 1.3.2013.
- 79,00 eura od 1.4.2013.
- 77,35 eura od 1.5.2013.
- 72,46 eura od 1.6.2013.
- 69,42 eura od 1.7.2013.
- 72,11 eura od 1.8.2013.
- 73,97 eura od 1.9.2013.
- 78,71 eura od 1.10.2013.
- 76,10 eura od 1.11.2013.
- 77,26 eura od 1.12.2013.
- 78,22 eura od 1.1.2014.
- 80,04 eura od 1.2.2014.
- 81,95 eura od 1.3.2014.
- 80,97 eura od 1.4.2014.
- 79,07 eura od 1.5.2014.
- 78,20 eura od 1.6.2014.
- 78,58 eura od 1.7.2014.
- 80,98 eura od 1.8.2014.
- 83,43 eura od 1.9.2014.
- 83,21 eura od 1.10.2014.
- 84,45 eura od 1.11.2014.
- 86,21 eura od 1.12.2014.
- 85,49 eura od 1.1.2015.
- 133,05 eura od 1.2.2015.
- 125,92 eura od 1.3.2015.
- 130,64 eura od 1.4.2015.
do 31. prosinca 2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, naknaditi tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.048,18 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi od 21. veljače 2023. tužitelj navodi da je 3.4.2008. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: 216200, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.925,32 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Predmetni kredit je otplaćivan u mjesečnim anuitetima do 1.4.2015. kada je otplaćen u cijelosti od strane ovdje tužitelja. U čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da je tužitelj tuženiku dužan platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Ugovorena je početna kamatna stopa od 5,90% godišnje. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojim je određena promjenjivost kamatne stope je ništetna kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope. Tijekom otplate kredita mijenjane su kamatne stope što je imalo za posljedicu drugačije izračune visine anuiteta odnosno kamata, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije. Tako je kamatna stopa prvo iznosila 5,90%, zatim od 1.10.2009. 6,60%.
1.1. Dalje navodi da je u čl. 1. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 9.4.2015. U istom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.2. Tužitelj još ukazuje da, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za ovaj sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Tužiteljeva preplata stoga sveukupno iznosi 4.990,41 eura kada se zbroje preplaćeni iznosi po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom utvrđuje da su ništetni dijelovi odredaba čl. 2., čl. 1., i čl. 8. Ugovora o kreditu, zatim potražuje isplatu iznosa od 332,78 eur s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te isplatu iznosa od 4.657,63 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sve uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; sve i kada bi utvrđenja iz parnice potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a; sve i kada bi presuda iz presuda iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač"; tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenju, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. ZZP); nije osnovana ni visina tužbenog zahtjeva. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik detaljno obrazlaže svaki od navedenih razloga radi kojeg smatra da je tužba neosnovana te izlaže svoje tumačenje sudske prakse u istovjetnim predmetima. Tuženik ističe da samu visinu tužbenog zahtjeva na osporava, ali predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku s kamatama od presuđenja do isplate.
3. Sud je 22.8.2023. donio rješenje posl.br. P-1208/2023-3 (list 51-53 spisa), kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari te točkom II. istog rješenja nastavio postupak i pozvao pravnog slijednika tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je isto rješenje postalo pravomoćno 15.9.2023.
4. Sud je tijekom postupka izveo sve predložene dokaze i tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na nalaz i mišljenje vještaka Slobodana Treursića (list 12-23 spisa), otplatni plan (list 25-26 spisa), otplatna tablica (list 27-29 spisa), prometna kartica po kreditu broj 216200 (list 30-38 spisa), obavijest o isplati kredita (list 39 spisa), presliku Ugovora o kreditu br. 216200 (list 40-47 spisa), te je saslušan tužitelj (list 126-127 spisa). Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 11.12.2024. raspravu zaključio.
5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.
6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 11.12.2024. (list 126-127 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju auta, za njegove osobne potrebe te da nije vlasnik obrta ili trgovačkog društva, a niti je to bio u vrijeme sklapanja ugovora. Naveo je da mu je kredit ponuđen već u autosalonu i nije bio u banci jer to nije bilo potrebno. Sjećao se da je bio jedino kreditno sposoban za predmetni kredita, a kredit u valuti euro bio je i skuplji. Naveo je da mu nitko nije ništa objašnjavao o riziku kredita u valuti CHF niti o parametrima na temelju kojih se može mijenjati kamata. Također je naveo da mu nitko nije ništa govorio da bi anuiteti mogli porasti te da su anuiteti sa početnih 1.600,00 kn narasli i do 2.700,00 kn, a da je imao tu informaciju kod sklapanja ugovora sasvim sigurno se ne bi bio odlučio za predmetni kredit. Iskazao je i da je anuitete kredita plaćao odlaskom u banku ili Internet bankarstvom.
7. Iskaz tužitelja ocijenjen je vjerodostojnim jer je povezan, životan i logičan, o onom čega se sjećao i što mu je poznato iz osobnog iskustva u predmetnom pravnom poslu. Sud iz držanja tužitelja tijekom iskazivanja nije našao naznaka da bi nešto prešućivao ili lagao, pa mu i zato vjeruje.
8. Nesporno je da su tužitelj i tuženi (odnosno njegov prednik) sklopili 3.4.2008. Ugovor o kreditu broj 216200, namjenski, za kupnju vozila, u iznosu od 24.925,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za HNB za devize važećem na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,90% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 362,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 1.5.2008.
9. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,90% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
10. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u odnosu na prednika tuženika 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21.2.2023. (nakon 4 godine, 8 mjeseci i 1 tjedan) to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14.6.2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan. O gore spornom pravnom pitanju Vrhovni sud je donio pravni stav izražen u odluci broj Rev 2245/17 i u ovoj presudi ponavlja se izrečeni pravni stav. Pri tom se ističe da se navedeni rok odnosi i na zahtjev tužitelja, koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer je i u odnosu na taj dio zahtjeva presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu donesena istog dana (14.06.2018.).
12. Nadalje, valja navesti i da se, prema odredbi čl. 388. ZOO-a, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Stoga je tužitelj podizanjem predmetne tužbe, kojom zahtijeva isplatu novčanih iznosa po osnovi više plaćenih razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, visina kojih se utvrđuje financijskim vještačenjem, ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tih potraživanja i njihovih ostvarenja i time sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekinuo zastarijevanje.
13. Kako je u ovom sporu sud utvrdio ništetnost tada se ima primijeniti odredba čl. 323. st. 1. ZOO, koja propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj, koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
14. Tuženik nije osporavao utuženu visinu zahtjeva, pa su slijedom svega navedenog, tužitelju dosuđeni iznosi kao u izreci ove presude, a na te iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, što je vidljivo iz preslike prometne kartice po kreditu (list 36-38 spisa), na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, a imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Kamate su dosuđene za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/2023.).
15. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1. Tarife), podneska od 28.3.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife) te zastupanja na ročištima 12.9.2024. i 11.12.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1. Tarife). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 € (Tbr. 54 Tarife) i 25% PDV-a (Tbr.46. Tarife) priznati troškovi tužitelja iznose 1.000,00 €. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 48,18 €, pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.048,18 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023), kako je odlučeno izrekom ove presude. To stoga jer tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi kako je već obrazloženo. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu, obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi s tim da valja napomenuti da je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 48,18 €, koji trošak mu je, kako je gore navedeno, i dosuđen.
15.1. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl.155. ZPP-a zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. To stoga jer, prema odredbi čl. 335.st. 6. ZPP-a, sud održava ročište za objavu neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Navedenu odredbu sud tumači na način da parnična stranka ima mogućnost, ali ne i obvezu pristupiti na ročište za objavu, jednako kao što sud ima obvezu to ročište održati, neovisno o tome jesu li stranke uredno na njega pristupile, odnosno jesu li uopće uredno na isto pozvane. Navedenom stavu u prilog idu i odredbe čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a, koje propisuju obvezu suda da istog dana kad je održana objava omogući stranci preuzimanje ovjerenog prijepisa presude kao i da istakne presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda osam dana od dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Shodno izloženom, jasno se može zaključiti da dolazak punomoćnika stranke na ročište za objavu presude doista nije radnja koja je potrebna za vođenje parnice budući da stranke, nakon održanog ročišta za objavu, presudu mogu preuzeti u pisarnici ili putem oglasne ploče suda, pa zbog toga nedolaskom na ročište za objavu za stranku ne mogu nastupiti štetne posljedice radi čega taj trošak nije potreban za vođenje parnice (tako i Županijski sud u Splitu u presudi Gž- 2764/2017 od 22.12.2017.). Povrh toga, ročište za objavu presude je u skladu s ovlastima suda prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a, pa taj trošak nije ni nastao.
16. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika