REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10677/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici TI, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.791,74 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 4.12.2023. do isplate.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegova osiguranica RI stradala kao vozač u prometnoj nesreći koja se dogodila 21.6.1996. u Zagrebu, kada je na povratku s posla prilikom lančanog sudara zadobila udarac u stražnji dio svog automobila, a koju nesreću je prouzročio OI, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je osiguranici RI priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN-10846 od 5.10.1998. godine. Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1.3.2021. do 31.10.2023. iznosi 13.791,74 eura. Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku, odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio, ali nije postupio po istom.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.791,74 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 4.12.2023. do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku, te nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 21.6.1996. u kojoj je stradala osiguranica tužitelja RI, kao i činjenicu da tužitelj imenovanoj osiguranici isplaćuje invalidsku mirovinu koja je nastupila zbog ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju.
4. Međutim, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u mnogobrojnim odlukama, primjerice odluci broj: Rev-x-388/2018-2 od 25.8.2020., Rev-1235/21 od 22.2.2022. i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, jasno je da se visina stvarne štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). No, kako je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici utvrđena zbog ozljede na radu, to u smislu članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za tužitelja nije nastala stvarna šteta.
5. Nadalje je naveo da kada odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne bi bila u primjeni, onda bi tužitelj u konkretnom slučaju imao pravo na razliku između invalidske mirovine koju isplaćuje osiguranici i starosne mirovine koju bi isplaćivao osiguranici da nije bilo štetnog događaja. Osiguranica tužitelja RI, po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, obzirom na godine života (rođena **.**.1958.) i minuli rad, ostvarila bi pravo na starosnu mirovinu, koju bi joj bio u obvezi isplaćivati tužitelj, s navršenih 65 godina života, 24.4.2023. godine. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Stvarna šteta bi se i u tom slučaju imala cijeniti prema naprijed citiranoj odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. I u tom razdoblju za tužitelja nije nastala stvarna šteta.
6. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj: IN-10846 od 5.10.1998. (str. 3-5 spisa), prijavu o ozljedi na radu od 26.6.1998. (str. 6-9 spisa), odštetni zahtjev od 9.11.2023., obračun isplaćene mirovine i povratnicu (str. 10, 11 i 13 spisa) i obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 17.11.2023. (str. 12 spisa).
7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 13.791,74 eura, a koji iznos, prema tvrdnji tužitelja, predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici RI u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. listopada 2023. godine.
9. Među strankama nije sporno da je tužiteljeva osiguranica RI ozlijeđena u prometnoj nesreći 21. lipnja 1996., a koju je skrivio osiguranik tuženika OI, a nije sporno ni da je RI priznato pravo na invalidsku mirovinu, koje je posljedica tog ozljeđivanja.
10. Sporno je da li je tužitelju uopće i u kojoj visini nastala šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine, a tuženik da bi eventualnu stvarnu štetu mogla predstavljati jedino razlika između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja razlika u konkretnom slučaju i ne postoji, jer je osiguranici tužitelja priznata invalidska mirovina zbog povrede na radu.
11. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022.).
12. U razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. listopada 2023., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP).
13. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
14. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
16. Međutim, kako tužitelj nije ni tvrdio da postoji ta razlika, to nije ni dokazivao visinu te razlike.
17. Osim toga, osiguranici tužitelja je ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, pa zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
18. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da mu je šteta uopće nastala (dakle da postoji naprijed navedena razlika), a na njemu je bio teret dokaza (čl. 7. st. 1. ZPP-a), to ovaj sud, primjenom naprijed navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
19. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
20. Prethodno je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a koji je tuženik predložio na okolnost izračuna razlike između invalidske mirovine koju je osiguranica tužitelja primala u utuženom razdoblju i razmjernog iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svojoj osiguranici da nije bilo štetnog događaja.
21. To zbog toga što, imajući u vidu naprijed navedeno, izračun visine naprijed navedene razlike nije bitan za razrješenje ovog spora.
22. Osim toga, navedeni izračun ne bi bio bitan ni kada bi se primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO), budući da je odredbom čl. 161. st. 2. toč. 1. ZMO-a propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu.
23. Iako je tuženik uspio u ovom postupku on nema pravo na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, budući da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23.).
24. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. siječnja 2025.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Tuženiku
