REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-134/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčića, kao predsjednika vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Svjetlane Weissenbacher iz Zagreba, Fallerovo Šetalište 14, OIB: 39713698648, koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Osnovne škole Kreativan razvoj s pravom javnosti, Zagreb, Dedići 102, OIB: 23067880654, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1845/2022-23, od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Osnovne škole Kreativan razvoj s pravom javnosti, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1845/2022-23, od 22. listopada 2024.

II. Tužiteljica Svjetlana Weissenbacher odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1845/2022-23, od 22. listopada 2024., presuđeno je:

I. Utvrđuje se kao nedopušten i nezakonit otkaz ugovora o radu izrečen Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9.8.2022., te da Ugovor o radu tužiteljice od 29.6.2012. nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu tužiteljice od 29.6.2012. s danom 4.9.2022.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete bruto iznos od 6.370,69 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22.10.2024. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka od 2.000,00 eura s zateznim kamatama tekućim od 22.10.2024. pa sve do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu sudskog raskida Ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude te zahtjev za naknadu parničnog troška za preostali iznos od 125,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv ove presude žalbe je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, kao i trošak sastava žalbe.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude, a presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pri tome se posebno ističe da iz provedenih dokaza, nasuprot navodima iz razloga presude, proizlazi da je tuženik u spis dostavio email korespondenciju i poziv tuženika upućen tužiteljici 9. srpnja 2022. iz kojeg je jasno vidljivo da je tuženik pozvao tužiteljicu da dođe na posao nakon godišnjeg odmora koji završava 3. kolovoza 2022.

2.2 U sadržaju žalbe tuženik navodi da je posljednji Ugovor o radu sklopljen između stranaka 29. lipnja 2012. u kojem je ugovoreno da je radnica obvezna obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad što je moguće prije, a svakako u roku od 3 dana od nastanka nesposobnosti za rad. U postupku je nesporno utvrđeno da se tužiteljica nije pojavila na radnom mjestu od 4. kolovoza 2022. do 9. kolovoza 2022. i da nije obavijestila tuženika o razlozima nedolaska na posao, što je bila dužna učiniti sukladno odredbama Zakona o radu i Ugovora o radu, niti je dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad ili medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdala svoj izostanak.

2.3. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te iz toga proizašlu pogrešnu primjenu materijalnog prava, tuženik nalazi prvenstveno u tome što je dokazao da tužiteljica nije opravdala svoj izostanak s posla na koji je uredno pozvana 25 dana ranije. Isto tako smatra da eventualni propust tuženika kao poslodavca da tuženici omogući iznošenje obrane nije bio od utjecaja na zakonitost otkaza jer obrana da je bila iznesena, ne bi odvratila tuženika od donošenja identične odluke.

2.4. Dosuđeni iznos naknade štete tuženik smatra suviše visokim jer tužiteljica ničim nije dokazala da ima obvezu uzdržavanja dvoje malodobne djece, dok uvjet starosti također nije ispunjen, uzevši u obzir da je tužiteljica rođena 1978. godine.

2.5. Kako tuženik smatra nezakonitom odluku o glavnoj stvari, pogrešnom smatra i odluku o troškovima postupka, koja bi bila drugačija da je bila drugačija i odluka o glavnoj stvari.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica smatra da je žalba u cijelosti neosnovana, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i traži troškove odgovora na žalbu.

3.1. U sadržaju odgovora tužiteljica posebno ističe da tuženik koji nije uredno vodio evidenciju radnog vremena u koju bi bilo uključeno i korištenje godišnjeg odmora, ne može se tek u sudskom sporu (a pogotovo ne u ovoj žalbenoj fazi postupka) pozivati na nekakve mailove i poruke temeljem kojih je navodno pozivao tužiteljicu da se vrati sa odobrenog korištenja godišnjeg odmora, te da nije neopravdano izostala sa posla niti jedan dan, jer je koristila usmeno odobreni godišnji odmor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora odnosi se na zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa od 9. kolovoza 2022. nije dopuštena, da se utvrdi prestanak ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, te zahtjev za naknadom štete u visini od 6 mjesečnih plaća.

8. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu profesorice njemačkog jezika 18 godina, a posljednji Ugovor o radu sklopljen je među strankama 29. lipnja 2012.,

- da je tuženik tužitelju Ugovor o radu otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu 9. kolovoza 2022.,

- da je tužiteljica u zakonskom roku od 15 dana, 23. kolovoza 2022., uložila Zahtjev za zaštitu prava, koji Zahtjev je tuženik zaprimio 24. kolovoza 2022, te na isti nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, a tužiteljica je podnijela tužbu 22. rujna 2022.

- da je tuženik nije tužiteljici omogućio iznošenje obrane,

- da je tužiteljica pravodobno podnijela ovu tužbu.

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti djeluje sindikat,

- da tužiteljica nije bila na poslu u razdoblju od 4. kolovoza 2022. do 9. kolovoza 2022.

8.1.U prvostupanjskom kao i u drugostupanjskom postupku sporno je da li je tužiteljica neopravdano izostala s posla u razdoblju od 4. kolovoza 2022., do 9. kolovoza 2022., da li se radi o teškoj povredi iz radnog odnosa i da li bi u slučaju da je počinjena teška povreda ista opravdala izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, bez potrebe da se tužiteljica o toj povredi očituje.

8.2. Iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. kolovoza 2022. proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog počinjenja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz razloga što nije došla na posao od 4. kolovoza 2022. do 9. kolovoza 2022., a njezina odsutnost nije evidentirana kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta ili privremena nesposobnost za rad. U razlozima odluke navedeno je da su neizvršavanjem radnih zadataka i izbivanjem s mjesta rada grubo prekršene odredbe i obveze preuzete Ugovorom o radu i da takvo ponašanje negativno utječe na organizaciju rada te dovodi do stanja nepovjerenja i poremećaja ljudskih odnosa, a što narušava djelotvorno funkcioniranje u školi.

9. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe članka 116. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22; u daljnjem tekstu ZR), kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9.1. Odredbom članka 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. U opsežno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud izvršio je uvid u dokumentaciju u spisu i saslušao je tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika, te svjedoke Tajanu Krželj, Sandra Dervoza, Franka Jelincica i Miroslava Grgeca, te je po mišljenju drugostupanjskog suda u potpunosti utvrdio činjenično stanje.

11. Analizom iskaza stranaka, posebno cijeneći dijelove u kojima su iskazi suglasni, drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio:

- da tuženik nije u strogo formalnom smislu kolektivno organizirao godišnji odmor u srpnju i kolovozu jer je škola uvijek bila otvorena, međutim da su svi radnici koristili ljetni godišnji odmor u srpnju i kolovozu na način da su se pojedinačno usmeno dogovarali s poslodavcem oko točnih datuma korištenja.

- da je tuženik za 2022. donio odluku o korištenju godišnjeg odmora, ali da je tu odluku poslodavac donio 29. listopada 2021. za 2022. godinu i da je tužiteljici istoga dana uručena odluka.

- da iz sadržaja odluke proizlazi da tužiteljica ima pravo na 20 dana godišnjeg odmora kojeg će koristiti u dijelovima s time da Odlukom nije obuhvaćen ljetni dio godišnjeg odmora.

12. Odredbom članka 85. st. 1. i st. 4. Zakona o radu propisano je da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac najkasnije do 30. lipnja tekuće godine te da poslodavac mora radnika obavijestiti najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. Da tuženik kao poslodavac nije donosio strogo formalnu odluku o načinu korištenja godišnjeg odmora za tužiteljicu, vidljivo je i iz same Odluke kojom je tužiteljici utvrđeno pravo na 20 dana godišnjeg odmora, dok joj je Ugovorom o radu ugovoreno 30 dana. Stoga se mogu prihvatiti iskazi svjedoka da se korištenje godišnjeg odmora dogovaralo i usmeno, u svrhu fleksibilnosti obavljanja poslova i da su djelatnici nakon iskorištenog ljetnog godišnjeg odmora a do Velike Gospe bili u tzv. pripravnosti, što znači da su morali doći na posao po pozivu poslodavca.

13. U konkretnom slučaju,a što proizlazi iz iskaza tužiteljice i tuženika, tuženik je u e- mail prepisci sa tužiteljicom 9. srpnja 2022. tužiteljicu obavijestio da se treba vrati na posao 4. kolovoza 2022., u četvrtak, a 5., 6. i 7. kolovoza 2022. bili su neradni dani, pa kako tužiteljica nije došla na posao i 8. i 9. kolovoza 2022., radi se o 3 radna dana.

14. Dakle, kao što je već ranije navedeno, osnovno činjenično pitanje ovoga spora je da li se radi o teškoj povredi iz radnog odnosa koja bi u slučaju da je počinjena opravdala izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, bez potrebe da se tužiteljica o toj povredi uopće očituje.

15. Prilikom ocjene težine povrede treba sagledati ukupan kontekst organizacije rada kod tužitelja u vrijeme ljetnih mjeseci, koji je ustrojen tako da nije strogo formaliziran način korištenja godišnjih odmora, nego je podložan usmenom dogovaranju i pozivima po potrebi. Takva fleksibilnost podrazumijeva u većoj mjeri i potrebu međusobne komunikacije i povjerenja između poslodavca i djelatnika.

15.1. Upravo zbog iznesenog, stav tuženika da je bilo dovoljno što je 25 dana ranije obavijestio tužiteljicu da dođe na posao, a da pri tome uopće nema potrebu da se informira zašto tužiteljica nije došla na posao i da smatra da uopće nije bitno što ima reći u svom očitovanju, jer to ne bi promijenilo njegovu odluku da joj da izvanredni otkaz ugovora o radu, predstavlja pretjerano formaliziranje i po mišljenju drugostupanjskog suda potpuno u nesrazmjeru s aktualnom organizacijom rada.

16. Prema tome i drugostupanjski sud smatra da se u konkretnoj situaciji ponašanje tužiteljice ne može smatrati osobito teškom povredom ugovora o radu, koja bi za posljedicu imala izvanredni otkaz ugovora o radu, uz to još i bez mogućnosti da iznese obranu sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu.

17. Odredbom članka 125. st. 1. Zakona o radu propisano je da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam prosječnih mjesečnih plaća tog radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

18. Cijeneći činjenicu da je nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radi došlo do narušenosti odnosa među strankama i da je tužiteljica pronašla novo zaposlenje s danom 5.9.2022. i zasnovala drugi radni odnos kod poslodavca XII Gimnazija, prihvaćen je njen zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da radnik ne može istovremeno biti zaposlen kod dva poslodavca.

19. Tužiteljici je s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu dosuđen iznos u visini šest prosječnih mjesečnih plaća, što je po mišljenju drugostupanjskog suda primjerena naknada s obzirom da je tužiteljica radila kod tuženika 18 godina i da je majka dvoje malodobne djece.

19.1. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade štete temelji se na odredbi članka 29. stavku 1.i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a zatezna kamata određena je od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je s tim danom utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, pa je u tom trenutku utvrđena odgovornost tuženika i dospjela njegova novčana obveza.

20. Nije osnovana žalba ni glede troškova postupka o kojima je prvostupanjski odlučio temeljem odredbe članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; ,u daljnjem tekstu: Tarifa), jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

20.1.Priznati trošak tužitelja odnosi se na trošak sastava Zahtjeva za zaštitu prava, 100,00 eura (Tbr.30.2.), sastav tužbe od 200,00 eura (Tbr.7.1.), sastav podneska od 9.2.2023. od 200,00 eura (Tbr.8.1.), zastupanje na ročištu 20.2.2023. od 200,00 eura (Tbr.9.1.), sastav podneska od 9.8.2023. od 200,00 eura (Tbr.8.1.), zastupanje na ročištu 12.9.2023. od 200,00 eura (Tbr.9.1.), zastupanje na ročištu 14.2.2024. od 200,00 eura (Tbr.9.1.), zastupanje na ročištu 23.9.2024. od 200,00 eura (Tbr.9.1.), zastupanje na ročištu 22.10.2024. od 100,00 eura (Tbr.9.2.), što uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 2.000,00 eura.

20.2. Trošak odgovora na žalbu nije priznat tužiteljici, jer po ocijeni drugostupanjskog suda navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku u drugostupanjskom postupku.

21. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić