REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Povrv-133/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Stefani Vrh, u parničnom predmetu tužitelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka, OIB 40237608715, iz Rijeke, Krešimirova 42, protiv tužene BC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], bez održavanja rasprave, dana 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, posl. br. Ovrv-2340/2024 od 5. lipnja 2024.u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 71,12 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. svibnja 2021.g. na iznos 35,89 eura i od 21. svibnja 2021.g. na iznos 35,23 eura po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 25,00 eura.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, posl. br. Ovrv-2340/2024 od 5. lipnja 2024. naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju iznos od 71,12 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. svibnja 2021. na iznos 35,89 eura i od 21. svibnja 2021. na iznos 35,23 eura. Radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.

2. Tužena je na navedeno rješenje o ovrsi pravovremeno uložila prigovor ističući, u bitnome, kako vjerodostojna isprava nije valjana niti podobna za određivanje ovrhe jer ne sadrži izričito upozorenje iz članka 31. st. 3. Ovršnog zakona, prema kojoj odredbi račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Navodu da ovrhovoditelj u svom prijedlogu nigdje ne navodi po kojoj osnovi ju tereti, nego je samo priložio račun izdan na njezino ime iz kojega nije razvidan opis tražbine nego samo broj računa i visina potraživanja. Nadalje, navodi kako je 2021. kao studentica imala pokriveno zdravstveno, odnosno dopunsko osiguranje te je na svaki pregled odlazila s uputnicom liječnika Sve i da eventualni pregled u tom trenutku nije bio pokriven dopunskim osiguranjem, ovrhovoditelj da je bio dužan ju o tome obavijestiti u tom trenutku, a ne da o tome eventualno sazna ovim putem nakon više od 3 godine. Shodno tome, ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. S obzirom na uloženi prigovor, sud je ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv- 133/24-16 od 30. rujna 2024. predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.1. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u skladu s čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.,dalje: ZPP), navedenim rješenjem u t. III. tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od dostave prigovora tuženice protiv platnog naloga (rješenja o ovrsi) iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Tuženica je također upozorena da je dužna najkasnije u roku 15 dana od dostave tužiteljevog podneska iz t. III. rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke su upozorene da nove činjenice i nove dokaze koje su iznijele, odnosno predložile izvan roka iz t. III i IV. sud neće uzeti u obzir. Također, upozorene su da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog (t. VI. rješenja).

3.2. Tužitelj se očitovao na prigovor tužene navodeći kako su tuženoj sukladno računu broj 20210623565 od 19. svibnja 2021. i računu broj 20210634293 od 20. svibnja 2021. pružene zdravstvene usluge na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC-a Rijeka 18. svibnja 2021. i 19. svibnja 2021. te je odrađeno funkcionalno testiranje pacijenta, ovdje tužene, oba dana. Također, izdani su joj računi za učešće, broj 20210623564 od 19. svibnja 2021. i broj 20210634292 od 20. svibnja 2021. na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC-a Rijeka. Ističe kako je sukladno članku 19. st. 3. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 150/2008, 94/2009, 153/2009, 71/2010, 139/2010, 49/2011, 22/2012, 57/2012, 90/2012, 123/2012, 144/2012, 125/2011, 80/2013; dalje u tekstu: ZOZO), važećem u vrijeme pružanja usluge, tužena obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite koje je obvezna snositi po jednom ispostavljenom računu za izvršenu zdravstvenu zaštitu, a koji troškovi mogu iznositi najviše 60,13 % proračunske osnovice. Člankom 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06, 150/08, 71/10, 53/20; dalje u tekstu: ZDZO) da je propisano kako je dopunsko zdravstveno osiguranje osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 19. stavaka 3. i 4. i članka 20. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Prema članku 12. ZDZO, ugovarateljem dopunskog zdravstvenog osiguranja, prema odredbama ovog Zakona, smatra se osiguranik, odnosno pravna ili fizička osoba, tijelo državne vlasti ili drugo tijelo koje je za osiguranika sklopilo ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju i koje se obvezalo na uplatu premije osiguranja. Obzirom da je tužitelj kontaktirao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i na taj način utvrdio kako tužena na dane 18. svibnja 2021. i 19. svibnja 2021. nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje, nastala je tražbina tužene u iznosu od 71,12 EUR zbog pružene zdravstvene usluge na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC-a Rijeka. Dakle, budući da tužena u razdoblju pružanja zdravstvene usluge od 18.5.2021. do 19.5.2021. nije imala važeće dopunsko zdravstveno osiguranje, tužitelj, ne svojom krivnjom, trpi trošak koji je tužena u obvezi podmiriti. Nedvojbeno je da je tuženoj pružena zdravstvena usluga u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, što tužitelj dokazuje dostavom dokumentacije (računi, medicinska dokumentacija). Posebno naglašava kako je pokušao i izvansudski namiriti svoju tražbinu te, kao dokaz da je tome tako, u privitku dostavlja izvadak iz knjige otpreme pošte KBC-a Rijeka iz kojeg se jasno vidi da je dana 20.5.2021. otpremio tuženoj račun za učešće br. 20210623564, a dana 21.5.2021. račun za učešće br. 20210634292. Ističe da je tuženoj otpremio i opomenu za nepodmirena dugovanja u kolovozu 2021. putem Hrvatske pošte d.d. Također je 5. veljače 2024. elektroničkim putem uputio tuženoj još jednu opomenu za nepodmirena dugovanja, kojom istu obavještava da ima nepodmireno dugovanje prema tužitelju i u kojem iznosu. Navodi kako je neutemeljen navod tužene da izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja valjanu i vjerodostojnu ispravu u smislu Ovršnog zakona budući da isti u potpunosti udovoljava kriterijima propisanim u članku 31. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022; dalje u tekstu: OZ). U odnosu pak na daljnje tvrdnje tužene kako je rješenje o ovrsi nerazumljivo jer iz istog nije moguće utvrditi datum početka tijeka zakonskih zateznih kamata, članak 41. st. 3. i 5. OZ-a jasno definira što sve rješenje o ovrsi mora sadržavati, Nadalje, navodi tužene kako vjerodostojna isprava nije valjana niti podobna za određivanje ovrhe jer ne sadrži izričito upozorenje iz članka 31. st. 3. OZ-a su, također, neutemeljeni, budući da tužena evidentno miješa pojam vjerodostojne isprave i računa. Prema čl. 31. st. 2. OZ-a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Međutim, članak 31. st. 3. OZ-a navodi kako osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Kao dokaze prilaže račune za učešće broj 20210623564 od 19. svibnja 2021. i broj 20210634292 od 20. svibnja 2021. na kojima je navedeno predmetno upozorenje iz čl. 31. st. 3. OZ-a, na koji se tužena i sama poziva u svom prigovoru. Daljnje tvrdnje tužene da ju je tužitelj bio dužan obavijestiti o tome da pregled nije bio „pokriven“ dopunskim osiguranjem, navodi kako iste smatra posve nelogičnim, budući da svaki savjesni i odgovorni pojedinac u društvu mora osobno brinuti o svojim pravima, ali isto tako i o obvezama. Dakle, tužena je ta koja je bilo u obvezi voditi računa o statusu svog dopunskog zdravstvenog osiguranja, budući se, u ovom konkretnom slučaju, radi o ugovornom odnosu između ugovaratelja osiguranja i Zavoda. Sve je to jasno definirano i u članku 11. ZDZO-a, koji navodi da se dopunsko zdravstveno osiguranje ustanovljuje ugovorom o dopunskom zdravstvenom osiguranju između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja, odnosno Zavoda. U odnosu pak na tvrdnju tužene kako je za navedeno dugovanje nastupila zastara potraživanja, tužitelj ističe kako prema članku 214. st. 2. ZOO-a, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, prema članku 225. ZOO-a, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, stoga ističe da je prigovor u potpunosti neosnovan, budući da je pružanje zdravstvene usluge izvršeno u svibnju 2021. godine. Slijedom svega iznesenog predlaže održati na snazi platni nalog.

3.4. Tužena se nije u zakonskom roku od 15 dana očitovala na podnesak tužitelja.

4. Postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak (čl. 461.a. st. 3. ZPP-a). Sukladno tome, sud je na temelju čl. 461.a st. 4. ZPP-a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) donio presudu bez održavanja ročišta jer se, s obzirom na iznijete činjenice i dokazne prijedloge, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a stranke u postupku nisu predložile održavanje usmene rasprave.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvod iz poslovnih knjiga od 2. travnja 2024. (7), izvadak iz knjige otpreme pošte KBC Rijeka o otpremi računa za učešće br. 20210623564 od 20. svibnja 2021. (43), izvod iz evidencije otpremljenih pošiljki putem Hrvatske pošte d.d. u kolovozu 2021. (44), Izvadak iz knjige otpreme pošte KBC Rijeka o otpremi računa za učešće br. 20210634292 od 21. svibnja 2021. (45-46), e-mail korespondencija (47), opomena za nepodmireno dugovanje od 05. veljače 2024. (48), račun za pružene zdravstvene usluge br. 20210623565 od 19. svibnja 2021. (49-50), račun za učešće br. 20210623564 od 18. svibnja 2021. (51), potvrda o specijalističkom pregledu od 18. svibnja 2021. (52), račun za pružene zdravstvene usluge br. 20210634292 od 20. svibnja 2021. (53-54), račun za učešće br. 20210634292 od 19. svibnja 2021. (55), potvrda o specijalističkom pregledu od 19. svibnja 2021. (56).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 71,12 eura za pružene zdravstvene usluge.

8. Tužena u prigovoru osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

9. Na temelju čl. 19. st. 3. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/2013, 137/2013, 98/2019, dalje u tekstu: ZOZO) najviši iznos sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz stavaka 3. i 4. ovoga članka koji je obvezna snositi osigurana osoba može po jednom ispostavljenom računu za izvršenu zdravstvenu zaštitu iznositi najviše 60,13% proračunske osnovice.

9.1. Sukladno odredbi čl. 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 85/2006, 150/2008, 71/2010, 53/2020, 120/2021, dalje u tekstu: ZDZO) dopunsko zdravstveno osiguranje jest osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz čl. 19. st. 3. i 4. i čl. 20. st. 5. ZOZO. Prema čl. 11. ZDZO dopunsko zdravstveno osiguranje se ustanovljuje ugovorom o dopunskom zdravstvenom osiguranju između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja, odnosno Zavoda. Ugovarateljem dopunskoga zdravstvenog osiguranja, prema odredbama ovoga Zakona, smatra se osiguranik, odnosno pravna ili fizička osoba, tijelo državne vlasti ili drugo tijelo koje je za osiguranika sklopilo ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju i koje se obvezalo na uplatu premije osiguranja.

10. Iz navedenog proizlazi kako osiguranik koji uplaćuje premiju osiguranja time ostvaruje pravo na dopunsko osiguranje, odnosno osiguranje koje osigurana pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz čl. 19. st. 3. i 4. i čl. 20. st. 5. ZOZO.

11. Tužena u svom prigovoru samo paušalno navodi kako je kao studentica u vrijeme utuženog potraživanja imala pokriveno zdravstveno odnosno dopunsko osiguranje. S obzirom na to, ukazuje se da se dopunsko zdravstveno osiguranje ugovara sklapanjem ugovora između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja pa činjenica da je tužena u utuženo vrijeme bila studentica nije od značaja, budući da ista nije dokazala kako ima sklopiljen ugovor o dopunskom osiguranju.

12. U odnosu na prigovor vjerodostojnosti, odredba čl. 31. st. 1. OZ-a definira pojam vjerodostojne isprave te navodi, između ostalog, da je vjerodostojna isprava i izvadak iz poslovnih knjiga. St. 2. navedenog članka propisano je kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Sukladno tome, uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga br. PC547544 vrlo se jasno može utvrditi kako navedena isprava sve potrebne podatke da bi bila podobna za ovrhu. Potraživanje tužitelja proizlazi i iz dostavljenih računa, a koji računi sukladno čl. 31. st. 1. OZ-a također predstavljaju vjerodostojnu ispravu.

13. Visina potraživanja kojeg tužitelj potražuje od tužene proizlazi iz dostavljenog izvatka iz vjerodostojne isprave, prema kojem izvatku je tužena dužna tužitelju iznos od 71,12 eura. Potraživanje tužitelja također proizlazi i iz dostavljenih računa i to računa br. 20210623564 prema kojem tužena duguje tužitelju iznos od 35,89 eura te računa br. 20210634292 prema kojem tužena duguje tužitelju iznos od 32,23 eura.

14. Zaključno, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti je neosnovan. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, na zastaru potraživanja po osnovi troškova participacije primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina koji je propisan čl. 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14.1. S obzirom na to da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje svibnja 2021., a postupak je pokrenut u lipnju 2023., isti je podnesen unutar petogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek zastare prekinut.

15. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.,dalje u tekstu: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane.

16. U skladu s navedenim odredbama, a s obzirom na to da tužena samo paušalno navodi kako je u utuženom razdoblju imala ugovoreno dopunsko osiguranje, a da pritom ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo navedeno valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, posl. br. Ovrv-2340/2024 od 5. lipnja 2024.u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 71,12 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

17. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti i o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu. (toč. II izreke)

18. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tužena u cijelosti izgubila parnicu ista je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove.

19. U skladu s time, sud je primjenom odredaba ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju dosudio ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču 8. siječnja 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

I Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

II Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

DNA:

1. Tužitelju p.p. sa rješenjem o plaćanju sud. pristojbe na presudu

2. Tuženoj