Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pl-1403/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Tužitelj je 29. kolovoza. podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, protiv tuženika.

2. Pregledom podataka MUP RH o prebivalištu/boravištu građana (JRO pretraga) razvidno je da je tuženik državljanin Rusije i da nema domicil u Republici Hrvatskoj već u Rusiji.

3. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

4. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017; dalje: ZMPP) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

5. Dakle, u odredbi članka 46., stavka 1. ZMPP stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a. Odredba članka 46. stavka 2. ZMPP tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tuženik ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u članku 46. stavku 2. ZMPP, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz članka 46. stavka 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u članak 46., stavak 2. ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično.

6. Odredbom članka 1. stavka 1. Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Odredbom čl. 6. st. 1. Uredbe propisano je da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1.,člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice.

7. Odredbom članka 27. ZPP propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu. a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

8. Iz citiranih odredbi članka 46. st. 1. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor nije nadležan sud Republike Hrvatske. Stoga dakle, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i čl. 46. st. 1. ZMPP-a te čl. 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to nije Republika Hrvatska.

9. Za istaknuti je da jednak pravni stav zauzima i sudske praksa, i to Županijski sud u Zadru Gž-1473/2021-2 od 20. prosinca 2021., Županijski sud u Varaždinu Gž- 50/2020-2 5. rujna 2020., Županijski sud u Varaždinu Gž-565/2020-2 od 9. studenog 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-2973/2022-2 od 13. rujna 2022.

10. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

U Splitu 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- u spis