Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-906/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RNTL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Periću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice RN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 311/2022-19 od 5. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja RNTL i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 311/2022-19 od 5. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju VNTL,OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [poštanski broj], p.t. [adresa], preda u posjed nekretninu oznake čest broj 1633/9 k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TNTL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [poštanski broj], p.t. [adresa], isplati iznos od 200.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

3. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 14.062,50 kuna (četrnaesttistućašezdesetdvijekunepedesetlipa), što odgovara iznosu od 1.866,41 EUR (tečaj konverzije 1 Eur / 7,53450 kuna), u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku dosuđenog do zatraženog troška, zahtjev tuženice za naknadom troška odbijen kao neosnovan.«

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica navodi da su svi žalbeni navodi neosnovani i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica provedeni i ocijenjeni relevantni dokazi.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica preda u posjed nekretninu oznake čestica zemljišta (dalje: čest. zem.) 1633/9, katastarska općina (dalje: k.o.) [adresa], kao i da mu isplati iznos od 26.544,56 eura/200.000,00 kuna na ime imovinske štete, za koju tvrdi da mu je pričinjena postupanjem tuženice koja je povrijedila ugovorne odredbe, temeljem kojih odredbi je tužitelj predmetnu nekretninu trebao posjedovati i iznajmljivati je sve do 15. srpnja 2022., na koje vrijeme da je bio sklopljen Ugovor o najmu stana od 26. lipnja 2017. (dalje: Ugovor).

9. Među strankama je sporno postojanje ugovornog odnosa iz razloga što tuženica spori da bi ugovor od 26. lipnja 2017. bio sklopljen, navodeći da su stranke u ovoj pravnoj stvari izvršile pripremu za sklapanje ugovora o najmu koji da je bio zaključen između ovdje stranaka, ali da je isti raskinut, upravo zbog činjenice da se tužitelj nije mogao baviti iznajmljivanjem u Republici Hrvatskoj jer za isto nije pribavio potrebne dozvole.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tuženica posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz posjedovnog lista (stranica 5 spisa),

- da su stranke sklopile Ugovor o najmu 26. lipnja 2017. predmetne nekretnine (stranica 6 do 10 spisa) kojeg nisu potpisale,

- da je tim Ugovorom ugovorena godišnja najamnina predmetne nekretnine iznosila 5.500,00 eura te se najmoprimac, tužitelj, obvezao navedenu najamninu platiti najkasnije do 1. kolovoza 2017.,

- da je tuženica tužitelju predala ključ od predmetne nekretnine, s povjerenjem da će platiti najamninu, a kako do plaćanja nije došlo, tuženica je obavijestila tužitelja da je Ugovor raskinut, što je potvrdio u iskazu svjedok VN, a i tužitelj,

- da je ključ predmetne nekretnine tužitelj dao na čuvanje VN, svjedoku u ovom postupku, koji je iskazao da ga je tuženica zatražila da joj preda ključ predmetne nekretnine i VN ga joj je predao,

- da je tužiteljeva prijateljica R, u ljeto 2018., unajmila predmetnu nekretninu upravo od tuženice,

- da je tužitelj nastojao od tuženice kupiti predmetnu nekretninu (stranice 11 do 13 spisa) te je tadašnja punomoćnica tuženice, saslušana kao svjedok, RNT, svjedoka TN u svibnju 2018. izvijestila o tome da njezina stranka (tuženica) nije zainteresirana s tužiteljem zaključiti niti novi ugovor o najmu, a niti kupoprodaju predmetne kuće, posebno nakon lošeg iskustva s ranijim Ugovorom, koji je raskinut zbog neispunjenja,

- da se iz izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru (stranice 38 do 40) zaključuje da je tužitelj osnivač društva ... [adresa], osnovanog 22. svibnja 2019., kojemu je predmet poslovanja turistička djelatnost koja se odnosi i na iznajmljivanje,

- da na računu tuženice otvorenom kod OTP Banke d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. nije evidentiran promet novca u iznosima označenima u Ugovoru, kao i da nisu vidljive uplate većih iznosa novca (stranice 45 do 55 spisa).

11. Na temelju prethodno utvrđenoga, prvostupanjski sud zaključuje da između stranaka ne postoji ugovorni odnos koji bi tužitelju davao pravo na posjed nekretnine tuženice pa shodno tome, da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan, kojim traži od tužiteljice predaju u posjed nekretnine pobliže označene u točki I. izreke prvostupanjske presude. Daljnji je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran od tuženice tražiti naknadu imovinske štete, za koju tvrdi da mu je nastala, jer ne postoji protupravnost, koja je jedna od bitnih pretpostavki za nastanak izvanugovorne odgovornosti - odgovornosti za štetu. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu prvostupanjski sud odbio kao neosnovan.

12. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

13. Nije osnovan žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom prvostupanjskog postupka i stranaka saslušanih na ročištu 22. srpnja 2022., kao i dokumentacije u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, jasno proizlazi kako su stranke ovog postupka zaključile ugovor o najmu, sukladno kojemu je tuženica dala tužitelju u najam nekretninu koja je predmet ovoga postupka, a tužitelj je za predmetnu nekretninu trebao platiti ugovorenu najamninu do 1. kolovoza 2017.

14. Točno je da je tuženica u svom iskazu prvenstveno navela kako joj tužitelj nije isplatio nikakvu najamninu, no pogrešan zaključak tužitelja da bi u “kasnijem dijelu iskaza izričito rekla kako je primila iznos novca od gospođe koja je boravila u kući, i to za vrijeme trajanja spornog ugovora” predstavlja pogrešan zaključak tužitelja koji ne proizlazi iz činjenica utvrđenih u postupku.

14.1. Upravo suprotno neosnovanom prigovoru tužitelja, prema stanju spisa proizlazi da je tuženica u ljeto 2018. predmetnu nekretninu iznajmila tužiteljevoj prijateljici R, što je i sam tužitelj potvrdio u svom iskazu, prema tome pogrešno tužitelj dovodi u vezu isplatu izvršenu u ljeto 2018., u kojem trenutku ugovor o najmu više ne postoji.

15. Upravo i sam iskaz tužitelja potvrđuje da je ugovor o najmu bio raskinut, da je nakon raskida tužitelj želio s tuženicom zaključiti novi ugovor o najmu, na koji ona nije pristala, radi ranijeg ponašanja tužitelja, neispunjenja obveza iz Ugovora, kao i što je nakon toga tužitelj suočen s činjenicom da tuženica ne želi zaključiti novi ugovor o najmu, pristao na kupnju kuće tuženice, radi čega je pokušavao realizirati kredit kod banke i kupiti kuću tuženice.

15.1. Međutim kako nije uspio realizirati kredit, tužitelj nije pristupio ni kupnji pa samim tim niti zaključenju ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine. Dakle, drugog pravnog posla među strankama, o kojem su pregovarali i to nakon raskida najma, ali do kojeg pravnog posla (najma ili kupoprodaje) nije došlo radi navedenih razloga, nije niti bilo.

16. Neosnovani žalbeni navod tužitelja da ugovor o najmu nije bio raskinut proturječi i svim radnjama koje su se desile nakon raskida, a u kojima je nesporno sudjelovao tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju se osnovano postavlja pitanje, ukoliko ugovor o najmu nije bio raskinut, iz kojih razloga bi tužitelj pozivao tuženicu da zaključi s njim novi ugovor o najmu te također iz kojeg razloga tužitelj, suočen s činjenicom da tuženica ne želi zaključiti novi ugovor o najmu, pristaje na kupoprodaju predmetne nekretnine, no zbog nemogućnosti realizacije kredita upravo na njegovoj strani, tužitelj odustaje i od kupnje predmetne nekretnine.

16.1. Dakle, ugovor o najmu je bio raskinut radi neispunjenja od strane tužitelja, jer se nakon toga pregovaralo o sklapanju novog ugovora o najmu, a potom i o kupoprodaji kuće tuženice i tužitelj je poduzimao radnje (angažirao procjenitelja i obratio se banci radi kredita) kako bi realizirao upravo kupoprodaju predmetne nekretnine.

17. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Člankom 221a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu navedene odredbe ZPP teret dokaza odlučne činjenice koja se tiče navoda tužbe je na tužitelju.

18. S obzirom da ugovor koji su stranke sklopile 2017. nije na snazi, a da drugih ugovora nakon toga stranke nisu sklopile, to je pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji obveza tuženice da tužitelju navedenu nekretninu preda u posjed, kao što ne postoji ni njezina obveza da tužitelju isplati traženi novčani iznos na ime imovinske štete jer tužitelj tijekom postupka upravo sukladno navedenoj odredbi članka 219. stavak 1. ZPP nije dokazao navode iz tužbe, a niti je iste mogao utvrditi prvostupanjski sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja.

19. S obzirom da u postupku tužitelj nije dokazao navode iz tužbe, a kako niti jedan od žalbenih prigovora nije odlučan za pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

Sisak 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić