Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1938/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, K. Š. Đalskog 4, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, zastupanog po odvjetnici Petra Vatavuk iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-20/2023-22 od 2. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-20/2023-22 od 2. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010821487 od 9. studenog 2005. potvrđen po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću iz Krapine br. OU-717/05. istoga dana u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki II. Izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.405,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.726,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

6. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora izloživši ga u obrazloženju pobijane presude te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010821487 od 9. studenog 2005. sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te posljedično tome zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.405,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 18.650,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti kojim je u dijelu odredbe čl. 7.2. Ugovora ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF,

-da je kredit sklopljen za kupnju vozila,

- da se potrošači u posebnim individualnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu pozvati na pravna uređenja iz odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača,

- da tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta CHF niti je uopće bio upoznat sa bilo kakvim rizikom od rasta tečaja CHF niti je imao saznanje da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik valute utočišta koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći u vrijeme isplate kredita preplatio iznos od 1.405,26 EUR,

- da u odnosu na istaknuti restitucijski zahtjev tužitelja nije osnovan prigovor zastare tuženika jer je kolektivna tužba udruge Potrošač podnesena kod Trgovačkog suda u Zagrebu bila usmjerena na zaštitu interesa svih potrošača od nepoštene i nedopuštene prakse poslovnih banaka te da je podnošenjem kolektivne tužbe udruge Potrošač nastupio prekid zastare i koji je trajao se do donošenja pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

10.Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je među strankama ugovorena odredba čl. 7.2. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorna valutna klauzula vezano uz valutu CHF ništetna ugovorna odredba jer da tužena banka prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime da je postupljeno suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da su stranke predmetni ugovor zaključile u razdoblju koje se prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 odnosi na razdoblje u kojem je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača tj. korisnika kredita slijedom čega odlučuje kao u točki I. pobijane presude. Posljedično ništetnosti sporne odredbe prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.405,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći u vrijeme isplate kredita te odlučuje kao u točki II. Izreke , visinu kojeg utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kojeg u cijelosti prihvaća, cijeneći neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare utvrđujući da je zahtjev tužitelja za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina a koji zastarni rok da je počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- od 14. lipnja 2018.

11. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te je neosnovan žalbeni navod tuženika da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor.

12. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22, dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku. Naime, Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekom pravomoćne presuda donesene u kolektivnom sporu, a koja je naprijed citirana, jer isti predstavlja Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je sklopljen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tužiteljica ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe vezano uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da presuda donijeta u kolektivnom sporu nije primjenjiva na konkretan slučaj. Naime, sporna odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu od 9. studenog 2005. sadržajno je identična valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF o valjanosti koje se je raspravljalo u kolektivnom sporu i koja je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom pri čemu u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja u valutne klauzule vezanu uz valutu CHF u konkretnom Ugovoru o kreditu bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

16. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 9. studenog 2005. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je među strankama ugovorena odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF u Ugovoru o kreditu od 9. studenog 2005. ništetna ugovorna odredba.

17. Iako se u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud nije pozvao na materijalni propis na kojem je utemeljio odluku o meritumu spora a što bi u smislu odredbe čl. 338.st.4. ZPP-a trebao biti dio obrazloženja pismeno izrađene presude treba navesti da isto nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude jer primjenom mjerodavnog materijalnog prava sadržanog u odredbama Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) treba jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu slijedom čega je protivno žalbenim navodima tuženika pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je sporna odredba među strankama sklopljenog ugovora ništetna.

18. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

20. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

21. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti u postupku predlagao saslušanje svjedoka zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora pri čemu je evidentno iz same isprave o sklopljenom Ugovoru da se radi o tipiziranom ugovoru pripremljenom po tuženiku.

22. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporna odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetna odredba kao takva ništetna.

23. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio ništetnost dijela odredbe 7.2. Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula vezno uz valutu CHF te je pravilno odlučuje kao u točki I. izreke.

24. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu iz razloga jer daje kredit u cijelosti otplaćen. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 322.st.1. ZOO-a ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako u zakonu određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a).

25. S obzirom da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu djelomično ništetan sukladno odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a jer je sklopljen protivno prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to s obzirom na takvu ništetnost, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO-a ne gasi pa tužitelj ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 7.2. Ugovora neovisno o tome što je kredit zatvoren te u cijelosti otplaćen.

26. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je tuženik prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu poštovao važeću zakonsku regulativu iz razloga je tuženik kao trgovac vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu nije poštovao odredbe, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu važećeg ZZP/03 te je Ugovor sklopio protivno odredbama istog a okolnost što je ugovor ispunjen te što tužitelj nije koristio pravo na raskid ugovora nije od odlučnog značenja za osnovanost zahtjeva tužitelja niti je za pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva od relevantnog značenja okolnost da li je tužitelj imao mogućnost izbora te odabira između kredita vezanog uz valutu CHF ili valutu Eur, ili pak mogućnost odabira kredita s fiksnom kamatnom stopom kada je konkretni Ugovor o kreditu iz razloga jer je prilikom njegova sklapanja postupljeno protivno odredbama ZZP/03 dijelom ništetan.

27. Neosnovano je i pozivanje tuženika u konkretnom slučaju na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br.102/15, dalje (ZIDZPK) kojima je propisana konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR, s obzirom da u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu čija je namjena bila kupnja vozila u pogledu kojeg ugovora nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama ZIDZPK.

28. Kako je ništetna odredba među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a za isplatu iznosa od 1.404,26 eur stečenog bez osnove na temelju takve ništetne odredbe visinu kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud utvrdio provedenim financijskim vještačenjem.

29. Pravilno je prvostupanjski sud u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja a sve na temelju nalaza i mišljenja vještaka uzeo u obzir samo pozitivne tečajne razlike te tužitelju dosudio iznos od 1.404,26 eur te neosnovano tuženik sadržajem žalbe upire da se je po vještaku trebao izvršiti i izračun negativnim tečajnih razlika te da je i iste trebalo uzeti u obzir.

30. Ovo iz razloga što tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbeni zahtjev pa sud nije dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima , odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblja kada je tečaj kune bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita niti je radi izračuna istih dužan provoditi vještačenje.

31. Tuženik i u žalbi ustraje kod tvrdnji da nije ugovoren kredit sa fiksnom tečajem CHF, kao što i proizlazi iz sadržaja istog. Međutim, kako je ugovaranje valutne klauzule vezano uz valutu CHF temeljem koje je tuženik kao jača strana izvršio povećanje tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći u vrijeme isplate kredita, zbog obrazloženih razloga ništetno, to proizlazi da ništetnošću nije zahvaćen početni tečaj CHF, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tražbine tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka, u vidu razlike između tečaja CHF važećeg u vrijeme isplate kredita i tečaja važećeg u vrijeme plaćanja svakog pojedinog anuiteta kredita.

32. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na nepravilnost zaključka te utvrđenja prvostupanjskog suda da je neosnovan njegov prigovor zastare. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kad je kao neosnovan odbio prigovor zastare.

33. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 18. siječnja 2023. to je evidentno da tražbina tužitelja kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud nije u zastari.

34. Kako je tužitelj uspio u sporu to je pravilo prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a tuženika obvezao na naknadu tužiteljici parničnog troška te je pravilno primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa) tužitelju priznao pravo na naknadu troškova za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku jer se radi o radnjama potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa tuženik neosnovano sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku sadržane u točki III. izreke pobijane presude.

35. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1.ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi a žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti.

36. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Rijeci 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković