Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-443/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 2 P- 685/23-5 od 7. prosinca 2023., 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 2 P- 685/23-5 od 7. prosinca 2023.

Obrazloženje

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, žali se tuženik, pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica sudu podnijela tužbu, zahtijevajući donošenje presude, kojom će se utvrditi da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu od 16. svibnja 2007, sklopljenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, a kojom odredbom da je ugovorena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, koja da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

6. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je sud prvog stupnja, a odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, koji da je naveo da su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, a imajući u vidu da su u konkretnom slučaju stranke točkom 12. Ugovora o kreditu ugovorile da je za eventualne sporove iz ovoga ugovora nadležan sud u Zagrebu, ispravno zaključio, da je navedena odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužiteljica da nije imala utjecaj, što da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, a u slučaju da se postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, tužiteljica da bi trebala putovati iz [adresa] u [adresa], te da bi putovanje za istu iziskivalo znatne troškove, a samim tim tužiteljica da bi bila ograničena u izboru punomoćnika, odnosno odvjetnika, te da ne bi imala mogućnost izbora odvjetnika, čije sjedište ureda da je u mjestu njezinog stanovanja i na taj način da bi joj bila otežana komunikacija s odvjetnikom o samom tijeku spora, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a imajući u vidu da tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti toga suda, odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

7. To stoga, što je odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu između stranaka, propisano je, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2. ZZP-a).

8. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 87. stavku 1. ZZP-a, temeljem kojih je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, održanoj 29. siječnja 2020., zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Prororgacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

10. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, zauzetom na sjednici Građanskog odijela Županijskog suda u Splitu, koje shvaćanje, sukladno članku 40. stavku 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), obvezuje sva vijeća i suce pojedince toga suda, da bi se prororgacijska klauzula u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mogla smatrati nepoštenom, a posljedično utvrditi i ništetnom, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog konkretnog slučaja.

11. U ovom slučaju, o ugovornoj klauzuli, sadržanoj u odredbi članka 12. Ugovora o kreditu, nedvojbeno se nije posebno pregovaralo, a ista, prema mišljenju i ovog drugostupanjskog suda, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom na to da bi tužiteljica radi ostvarenja svojih prava pred sudom bila u obvezi putovati iz [adresa] u [adresa].

12. Imajući u vidu trajanje putovanja, obzirom na udaljenost ova dva mjesta u Republici Hrvatskoj, kao i dostupna prijevozna sredstva i cijenu, te uvjete putovanja od [adresa] do Zagreba i natrag, ovaj drugostupanjski sud smatra, da prororgacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke otežava prava tužiteljice kao potrošača da ostvari svoja prava iz predmetnog Ugovora o kreditu pred sudom, odnosno, da bi ista tužiteljicu mogla odvratiti od njezinog prava na pristup sudu, zajamčenog člankom 6. točkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

13. Iz naprijed navedenog proizlazi, da su ispunjene sve pretpostavke propisane citiranim odredbama ZZP-a, da bi se određena ugovorna odredba smatrala nepoštenom, te posljedično, utvrdila ništetnom.

14. Nadalje, odredbama članka 59. ZPP-a propisano je, da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

15. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predmetni Ugovora o kreditu sklopljen u Vinkovcima, a kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu tog Ugovora o kreditu, to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor sklopila, radi čega je tužiteljica imala pravo podnijeti tužbu sudu na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, dakle, Općinskom sudu u Vinkovcima.

16. Isto tako i za navesti je, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj oduci poslovnog broja Grl-143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019., iznio pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

17. Odredbom članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) propisano je, kako Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni,

2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,

3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom,

5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

18. S obzirom da je jedna od zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uzimajući u obzir stajalište izneseno u većem broja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojem nižestupanjski sudovi odluke višestupanjskih sudova moraju akceptirati "in abstracto", a ne samo "in concreto", tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Stoga, se žalbeni navodi tuženika, kojima isti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio pobijano rješenje, ukazuju neosnovani.

20. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi, slijedom čega je riješeno kao u izreci.

Split, 8. siječnja 2025.

S U D A C

Marijan Miletić