Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1660/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurju Blažičko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 59 Psp-101/2022-20 od 27. ožujka 2024., 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika NL kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 59 Psp- 101/2022-20 od 27. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja, riješio je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik NL **.**.2022. smetao tužitelja ŠL u njegovom posljednjem mirnom suposjedu terase koja se nalazi na 5. katu stambene zgrade na adresi u [adresa] te tužitelja u potpunosti isključio iz dotadašnjeg suposjeda predmetne terase i to na način da je fizičkim nasiljem prema tužitelju i nasrtajima na tužitelja, kao i verbalnim prijetnjama tužitelju prouzročio osjećaj straha koji tužitelju onemogućava nastavak dotadašnjeg suposjeda predmetne terase.

II. Nalaže se tuženiku NL da tužitelju ŠL omogući neometani suposjed terase koja se nalazi na 5. katu stambene zgrade na adresi u [adresa] na način da mu omogući suposjed terase bez fizičkog i verbalnog nasilja prema njemu, sve u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku NL svako takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja ŠL ubuduće.

IV. Nalaže se tuženiku NL naknaditi tužitelju ŠL parnični trošak u iznosu od 964,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR."

2. Žale se tuženik, pobijajući prvostupanjsko rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za suposjedovnu zaštitu terase, koja se nalazi na 5. katu stambene zgrade na adresi u [adresa].

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da pobijano rješenje nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu žalitelj, niti, kada navodi, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkama I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako, kada je, a po provedenom dokaznom postupku, valjano utvrdio, da je tužitelj u trenutku počinjenog smetanja bio u suposjedu predmetne terase, te da je 20. kolovoza 2022. tuženik počinio verbalni čin smetanja suposjeda prema tužitelju, tako što da je njemu i njegovoj obitelji svojim držanjem, vikanjem i fizičkim nasrtajem na tužitelja, zabranio tužitelju korištenje terase, na koji način tužitelj da je isključen od dotadašnjeg suposjeda predmetne terase, jer sa svakim izlaskom na terasu da postoji opasnost od nove reakcije tuženika, novog sukoba i potencijalno novog verbalnog nasilja, te, obzirom na učestalost konflikata, tužitelj da opravdano očekuje da će tuženik nastaviti s takvim ponašanjem i ubuduće, odnosno da će i ubuduće na isti način reagirati pri svakom tužiteljevom pokušaju izvršavanja suposjedovnih čina na predmetnoj terasi, jer tuženik da smatra da se radi o njegovom isključivom posjedu, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je, a pozivom na odredbu članka 22. i odredbu članka 24. stavka 1. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17: dalje – ZV), usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, rješavajući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja.

12. To stoga, što je odredbom članka 22. ZV-a propisano, (1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. (2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. (3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno, dok je odredbom članka 24. stavkom 1. ZV-a propisano, Svaki je suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. Prema tome, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da je tužitelj nepošteni posjednik predmetne terase, odnosno, da je tuženik iseljenjem iz svog stana dobrovoljno i napustio suposjed predmetne terase – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja utvrdio utuženo smetanje suposjeda od strane tuženika, pa se žalitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da je tuženik utuženim radnjama zasmetao tužitelja u njihovom posljednjem i mirnom suposjedu predmetne terase, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, za odgovoriti, da iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi, da je tužitelj bio u suposjedu predmetne terase, kako to ispravno i zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem svog rješenja, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, te da je tužitelju, u tom njegovom suposjedu te terase, tuženik, svojim držanjem, vikanjem i fizičkim nasrtajem na tužitelja, zabranio korištenje terase, na koji način je tužitelj isključen od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti (suposjedu) nad predmetnom terasom, te je tuženiku, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore, za navesti, da se posjedovna (suposjedovna) zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda (suposjeda) i nastalom smetanju i bez obzira na pravo na posjed (suposjed), pravni temelj posjeda (suposjeda), kao i poštenje posjeda (suposjeda) (članak 22. stavak 2. ZV-a).

15. Nadalje, tuženiku je i za navesti, da se smetanje posjeda, kao i suposjeda, može počiniti i verbalno, bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom čin poduzet, ali pod pretpostavkom da se ne radi o činu poduzetom u granicama zakonskih ovlaštenja, a, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, tuženik je svojim držanjem, vikanjem i fizičkim nasrtajem na tužitelja, onemogućio tužitelja da se koristi svojim pravom izvršavanja suposjedovnih ovlasti na predmetnoj terasi, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je svojim rješenjem utvrdio da je tuženik utuženim radnjama počinio smetanje suposjeda tužitelja na predmetnoj terasi.

16. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

18. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

Split, 8. siječnja 2025.

S U D A C

Marijan Miletić