REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2906/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BAGER COMMERCE d.o.o. u stečaju, OIB 21690283806, Čavle, Zakonj 1, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROSTROJ NOVA d.o.o. u stečaju, OIB 84567277611, Čavle, Kikovica b.b., kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GCB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i EP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Italija, koje zastupa punomoćnik Vojo Popović, odvjetnik u Rijeci, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika i brisanja uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2022-24 od 3. svibnja 2024. i o žalbi umješača protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2022-24 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2022-24 od 3. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba umješača na strani tuženika GCB i GC iz [adresa] i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2022-24 od 3. svibnja 2024.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2022-24 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su bez pravnog učinka prema stečajnom dužniku ugovor o zasnivanju založnog prava od 1. travnja 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Šeškar u Čavlima poslovni broj OV-2172/16 s aneksom od 29. travnja 2016., a koji je sklopljen između Bager Commerce d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika i Eurostroj nova d.o.o. kao vjerovnika i založnog vjerovnika, te zahtjev da je bez pravnog učinka prema stečajnom dužniku Bager Commerce d.o.o. u stečaju ugovor o zasnivanju založnog prava od 1. travnja 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Šeškar u Čavlima OV-2174/16 između Bager Commerce d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika i Eurostroj nova d.o.o. kao vjerovnika i založnog vjerovnika. Odbijeni su zahtjevi da se Općinskom sudu u Pazinu naloži uknjižba brisanja založnog prava upisanog pod brojem Z-12911/16, kao i zahtjev da se naloži Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišno-knjižnom odjelu Buje-Buie, uknjižba brisanja založnog prava upisanog pod brojem Z-9501/16 sve u korist pravnih prednika Eurostroj nova d.o.o. na temelju citiranih ugovora. Tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Rješenjem je odbijeno sudjelovanje umješača na strani tuženika GCB i GC iz [adresa].

3. Sud je tako presudio ocjenjujući u bitnome da nisu ispunjene opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji u smislu odredbe članka 198. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; u daljnjem tekstu: SZ). Naime, u bitnome sud obrazlaže da oduzimanje učinka navedenim pravnim poslovima o zasnivanju založnog prava ne bi došlo do potpunijeg namirenja stečajnih vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda, s obzirom na to da je sud utvrdio kako ukupno utvrđene tražbine iznose 140.723,86 EUR, da je već do sada prodana jedna nekretnina stečajnog dužnika za iznos od 120.000,00 EUR, pa da do ukupnog namirenja svih stečajnih vjerovnika nedostaje još 20.723,86 EUR, koji bi se iznos mogao ostvariti iz kupovnine drugih dužnikovih nekretnina prvenstveno nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] koja nije opterećena teretima a tužitelj je vodi kao svoje vlasništvo i procijenjena je na iznos od 71.176,57 EUR. Uz to sud je utvrdio da su predmetne opterećene nekretnine, na kojima je upisano založno pravo u korist tuženika, opterećene i založnim pravom u korist Republike Hrvatske, slijedom čega sud smatra da se oduzimanje učinka založnim pravima na predmetnim nekretninama u korist tuženika neće postići potpunije namirenja stečajnih vjerovnika, što je opća pretpostavka pobijanja. Inače je utvrđeno da je tužba podnijeta u skladu s odredbama Stečajnog zakona što se tiče roka za podnošenja tužbe, pribavljenog odobrenja stečajnog suca te je utvrđeno i da bi bile zadovoljene posebne pretpostavke pobijanja predviđene odredbom članka 202. stavka 1. SZ-a, no, nisu dokazane opće pretpostavke pobijanja koje se moraju ogledati u tome da je rezultat pobijanja bolja mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika.

4. Glede kondemnatornih zahtjeva sud obrazlaže da nije ovlašten nalagati drugom sudu uknjižbu brisanja založnog prava bez istovremenog utvrđenja ili kondemnacije koja bi se odnosila na neku tuženikovu obvezu. U ovoj pravnoj stvari sud je ispitivao pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a ne i činjenicu je li založno pravo prestalo ili je li ono postojalo, jer nije istaknut takav tužbeni zahtjev. 5. Odluka glede prijavljenog miješanja GCB i GC na strani tuženika je donijeta uz primjenu odredbe članka 206. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) s obrazloženjem da sud ne nalazi pravni interes navedenih osoba za sudjelovanje u ovom postupku na strani tuženika. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

6. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice kada smatra da nisu ispunjene opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika propisane odredbom članka 198. SZ-a. Pogrešno je utvrđenje da je na nekretninama stečajnog dužnika upisanim u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pored založnog prava u korist dužnika upisano i založno pravo u korist Republike Hrvatske, jer suprotno za nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi iz zemljišno-knjižnog izvatka priloženog uz tužbu, dok je za nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] već u tužbi navedeno te su priloženi dokazi o tome da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie pod poslovnim brojem Pu Ovr-42/2021 određeno brisanje uknjižbe založnog prava u korist Republike Hrvatske, što je u međuvremenu nakon donošenja pobijane presude provedeno u Zemljišno-knjižnom odjelu Buje-Buie Općinskog suda u Pazinu. U tome se nalazi pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Osim toga, sud prilikom donošenja takvog odlučnog zaključka nije uzeo u obzir troškove stečajnog postupka i ostale predvidive obveze stečajne mase koji se najprije namiruju iz stečajne mase sukladno odredbi članka 154. SZ-a a nije uzeo u obzir i činjenicu da vjerovnici nižih isplatnih redova još nisu niti pozvani na prijavu svojih tražbina kao i to da ako se pri završnoj diobi mogu u punom iznosu namiriti tražbine svih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova, eventualni višak stečajni upravitelj ima predati vlasnicima poslovnih udjela u dužniku. Ističe da je sud ostvario bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 259. ZPP-a, jer je presuda utemeljena na novim činjenicama koje je tuženik iznio tek na glavnoj raspravi 20. ožujka 2024., odnosno tek je tada konkretizirao razloge osporavanja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Takva povreda je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke te je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška tužitelja uključujući i trošak žalbenog postupka.

7. Umješači na strani tuženika su žalbu podnijeli protiv presude i rješenja kojim se odbija njihovo sudjelovanje u svojstvu umješača na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga, ističući da je sud propustio ocijeniti odnose između tužitelja i tuženika kao i odnose umješača s tuženicima s obzirom na to da je GCB osnivač tuženoga društva u stečaju, a GC osnivač tužitelja, sada u stečaju. Također ističu da je tuženik univerzalni pravni sljednik TD Ortis Commerce d.o.o. i da nije samostalna pravna osoba već od 2013. godine još uvijek u nepodijeljenoj pravnoj zajednici s TD Ortis Commerce d.o.o. u stečaju. Pritom se pozivaju na načelo da se nitko ne može pozvati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru, pozivaju se na odredbe Zakona o parničnom postupku o nadležnosti trgovačkih sudova, ističu da Trgovački sud u Rijeci provodi tri stečajna postupka nad stečajnim dužnikom Ortis Commerce d.o.o., nad Eurostroj nova d.o.o. i nad Bager Commerce d.o.o., da je za sve stečajne postupke važno izvršiti podjelu pravne zajednice Eurostroj nova d.o.o. kao univerzalnog pravnog slijednika TD Ortis Commerce d.o.o. u stečaju. Smatraju da su počinjene bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. ZPP-a, jer sud nije nadležan, umješačima se ne dopušta raspravljati pred sudom a opravdano prigovaraju da sud provodi tri stečajna postupka već 12 godina a da ni jedan stečajni upravitelj nema zakonsko ovlaštenje za ovaj postupak te da je presuda nerazumljiva, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati stečajne upravitelje na naknadu troškova postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na dopunu i ponovno postupanje.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Tužiteljeva žalba protiv presude nije osnovana.

10. Žalba umješača na strani tuženika protiv rješenja nije osnovana, a protiv presude nije dopuštena.

11. U odnosu na žalbu umješača

12. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a. Rješenje je pravilno i zakonito.

13. Na strani tuženika su miješanje prijavili GCB i GC, koje je miješanje sud pravilno odbio primjenom odredbe članka 206. stavka 1. ZPP-a. Tom je odredbom propisano da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.

14. Sud pravilno ocjenjuje da umješači na strani tuženika nisu dokazali postojanje pravnog interesa za uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer se iz podneska kojim umješači prijavljuju svoje miješanje u ovoj pravnoj stvari od 2. studenoga 2022. na listu 81. -83. spisa ne može zaključiti o postojanju pravnog interesa umješača da tuženik uspije u ovoj pravnoj stvari odnosno na koji bi se način tuženikov uspjeh u parnici, koji je doduše i ostvaren, ogledao u određenoj sferi prava umješača. U tom smislu je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da činjenica članstva umješača GCB u društvu tuženika odnosno GC u društvu tužitelja ne ukazuje na pravni interes tih osoba za sudjelovanje u ovom postupku pa je rješenje kojim je odbijeno sudjelovanje tih osoba u svojstvu umješača na strani tuženika u svemu pravilno i zakonito te ga je valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

15. Iako su umješači kao žalitelji imali mogućnost podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude s obzirom na odredbu članka 207. stavka 2. ZPP-a prema kojoj se parnične radnje umješača ne mogu isključiti sve do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, valja reći da je žalba umješača na strani tuženika protiv predmetne presude nedopuštena s obzirom na činjenicu da je tuženik, kao parnična stranka kojoj su se umješači imali namjeru pridružiti u ovoj parnici, uspio u parnici, jer je tužbeni zahtjev odbijen. S obzirom na navedeno radi se o nedopuštenoj žalbi, za koju umješači nisu imali pravni interes te je žalbu umješača na strani tuženika protiv presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen valjalo odbaciti kao nedopuštenu u smislu odredbe članka 358. stavka 3. u svezi s odredbom članka 366. stavka 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

16. U odnosu na tužiteljevu žalbu

17. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita.

18. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je sud pravilno u skladu s pravilima o teretu dokazivanja, tužbene zahtjev ocijenio neosnovanim.

19. Prvostupanjski sud je pritom pravilno pošao od odredaba Stečajnog zakona o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika iz kojih proizlazi da se rezultat pobijanja mora očitovati u boljoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika. Tužitelj, na kojem je teret dokaza za odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nije uspio dokazati da je predmetnim pravnim radnjama o zasnivanju založnog prava na dvije tužiteljeve nekretnine došlo do oštećenja vjerovnika odnosno povoljnijeg položaja tuženika kao vjerovnika, s obzirom na utvrđenja koja je sud pravilno izveo iz rezultata dokaznog postupka da tužitelj raspolaže i drugim nekretninama koje čine stečajnu masu i čija procijenjena vrijednost, koja nije osporena, u odnosu na utvrđene tražbine jest dostatna za namirenje stečajnih vjerovnika.

20. Nema bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 299. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj tvrdeći da je tuženik svoje odlučne činjenične navode glede dostatnosti preostale stečajne mase za namirenje utvrđenih tražbina iznio tek na glavnoj raspravi. Naime, iako je u odgovoru na tužbu tuženik tek načelno osporio tužbene zahtjeve, tuženik je na pripremnom ročištu 19. prosinca 2023. ukazao na odlučnu činjenicu koju je u obvezi dokazati tužitelj, kolika je vrijednost cjelokupne stečajne mase, koja činjenica se ima dovesti u vezu s utvrđenim tražbinama, kako bi se ocijenilo utječu li pobijane pravne radnje na mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika u ovom stečajnom postupku. Tek nakon takvog tuženikovog očitovanja, pravodobnog i dopuštenog na pripremnom ročištu, tužitelj je u spis dostavio procjenu vrijednosti svih nekretnina u vlasništvu stečajnog dužnika te je na glavnoj raspravi sud izvršio uvid u navedenu ispravu i o tome saslušao stečajnu upraviteljicu, a tuženik se potom očitovao da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovna pretpostavka pobijanja da bi rezultat pobijanja doveo do većeg namirenja stečajnih vjerovnika. Dakle, tuženik nije niti bio u mogućnosti prije izvođenja dokaza o odlučnoj činjenici opsega stečajne mase dati očitovanje na tu odlučnu činjenicu i takvim očitovanjem u okviru glavne rasprave nije došlo do povrede članka 299. ZPP-a kao što to pogrešno smatra žalitelj.

21. Iako žalitelj s pravom ukazuje na pogrešno utvrđenje suda glede postojanja založnog prava u korist Republike Hrvatske na dvije sporne nekretnine, jer suprotno proizlazi iz isprava u spisu, to nije odlučno za ocjenu pravilnosti i zakonitosti presude s obzirom na prethodno utvrđenje, koje također proizlazi iz isprava u spisu, da je procijenjena vrijednost stečajne mase i bez predmetnih nekretnina dostatna za namirenje utvrđenih tražbina stečajnih vjerovnika.

22. Žalbeni navodi o tome da se imaju uzeti u obzir i troškovi stečajnog postupka te ostale obveze stečajne mase predstavljaju iznošenje novih činjenica tek u žalbi što nije dopušteno s obzirom na odredbu članka 352. stavka 1. ZPP-a. Također, neodlučno je to što se u slučaju postojanja viška pri završnoj diobi u okviru stečajnog postupka ostatak ima dati osobi koja ima udjela u dužniku, jer se institut pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika odnosi na bolje namirenje stečajnih vjerovnika u okviru stečajnog postupka, kojem i jest cilj skupno namirenje stečajnih vjerovnika, a nije odlučan za ostvarivanje prava članova društva na isplatu ostatka stečajne mase.

23. S obzirom na navedeno kako nisu ostvareni žalbeni razlozi bitne povrede postupka, odlučne činjenice su pravilno utvrđene te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, presudu je kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas