Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-876/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Poldan i dr., iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-947/19-23 od 26. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-947/19-23 od 26. srpnja 2022.

II. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-947/19-23 od 26. srpnja 2022. se:

a) preinačuje u odluci o troškovima postupka pod točkom V izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena zahtijevana nadoknada troškova parničnog postupka i u iznosu od 82,95 eura s pripadajućom zateznom kamatom i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 82,95 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. siječnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

b) potvrđuje u odluci o troškovima postupka pod točkom V izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena zahtijevana nadoknada troškova parničnog postupka u preostalom ne dosuđenom iznosu za kojeg pobijana odluka nije preinačena.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 116-50-4270227 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 19.07.2007. god. a koje glase: «… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. » pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene tih odluka ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnom odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 116-50-4270227 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 19.07.2007. god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.1. koja glasi:

«Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja », zatim sadržane u odredbi čl.7. koja glasi:

« a) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…

b) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…

Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke » pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.792,30 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 77,65 kuna počev od 1.12.2007. godine do isplate,

na iznos od 75,75 kuna počev od 1.1.2008. godine do isplate,

na iznos od 77,83 kuna počev od 1.2.2008. godine do isplate,

na iznos od 76,97 kuna počev od 1.3.2008. godine do isplate,

na iznos od 78,14 kuna počev od 1.4.2008. godine do isplate,

na iznos od 75,92 kuna počev od 1.5.2008. godine do isplate,

na iznos od 97,16 kuna počev od 1.6.2008. godine do isplate,

na iznos od 97,31 kuna počev od 1.7.2008. godine do isplate,

na iznos od 96,14 kuna počev od 1.8.2008. godine do isplate,

na iznos od 94,76 kuna počev od 1.9.2008. godine do isplate,

na iznos od 95,38 kuna počev od 1.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 105,51 kuna počev od 1.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 96,81 kuna počev od 1.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 95,86 kuna počev od 1.1.2009. godine do isplate,

na iznos od 101,73 kuna počev od 1.2.2009. godine do isplate,

na iznos od 103,35 kuna počev od 1.3.2009. godine do isplate,

na iznos od 178,14 kuna počev od 1.4.2009. godine do isplate,

na iznos od 176,86 kuna počev od 1.5.2009. godine do isplate,

na iznos od 173,82 kuna počev od 1.6.2009. godine do isplate,

na iznos od 169,79 kuna počev od 1.7.2009. godine do isplate,

na iznos od 168,74 kuna počev od 1.8.2009. godine do isplate,

na iznos od 168,13 kuna počev od 1.9.2009. godine do isplate,

na iznos od 165,84 kuna počev od 1.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 163,52 kuna počev od 1.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 163,71 kuna počev od 1.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 163,91 kuna počev od 1.1.2010. godine do isplate,

na iznos od 165,10 kuna počev od 1.2.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,91 kuna počev od 1.3.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,78 kuna počev od 1.4.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,87 kuna počev od 1.5.2010. godine do isplate,

na iznos od 164,47 kuna počev od 1.6.2010. godine do isplate,

na iznos od 172,04 kuna počev od 1.7.2010. godine do isplate,

na iznos od 169,95 kuna počev od 1.8.2010. godine do isplate,

na iznos od 172,82 kuna počev od 1.9.2010. godine do isplate,

na iznos od 168,93 kuna počev od 1.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,65 kuna počev od 1.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,64 kuna počev od 1.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 173,83 kuna počev od 1.1.2011. godine do isplate,

na iznos od 168,21 kuna počev od 1.2.2011. godine do isplate,

na iznos od 167,82 kuna počev od 1.3.2011. godine do isplate,

na iznos od 163,37 kuna počev od 1.4.2011. godine do isplate,

na iznos od 160,41 kuna počev od 1.5.2011. godine do isplate,

na iznos od 170,96 kuna počev od 1.6.2011. godine do isplate,

na iznos od 169,81 kuna počev od 1.7.2011. godine do isplate,

na iznos od 158,19 kuna počev od 1.8.2011. godine do isplate,

na iznos od 156,11 kuna počev od 18.9.2011. godine do isplate,

na iznos od 144,48 kuna počev od 1.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 91,87 kuna počev od 1.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 90,18 kuna počev od 1.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 89,55 kuna počev od 1.1.2012. godine do isplate,

na iznos od 89,69 kuna počev od 1.2.2012. godine do isplate,

na iznos od 88,46 kuna počev od 1.3.2012. godine do isplate,

na iznos od 86,50 kuna počev od 1.4.2012. godine do isplate,

na iznos od 85,07 kuna počev od 1.5.2012. godine do isplate,

na iznos od 83,99 kuna počev od 1.6.2012. godine do isplate,

na iznos od 81,98 kuna počev od 1.7.2012. godine do isplate,

na iznos od 80,29 kuna počev od 1.8.2012. godine do isplate,

na iznos od 78,34 kuna počev od 1.9.2012. godine do isplate,

na iznos od 75,70 kuna počev od 1.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 75,06 kuna počev od 1.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 73,87 kuna počev od 1.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 71,84 kuna počev od 1.1.2013. godine do isplate,

na iznos od 68,68 kuna počev od 1.2.2013. godine do isplate,

na iznos od 68,28 kuna počev od 1.3.2013. godine do isplate,

na iznos od 66,65 kuna počev od 1.4.2013. godine do isplate,

na iznos od 64,52 kuna počev od 1.5.2013. godine do isplate,

na iznos od 61,24 kuna počev od 1.6.2013. godine do isplate,

na iznos od 59,51 kuna počev od 1.7.2013. godine do isplate,

na iznos od 58,17 kuna počev od 1.8.2013. godine do isplate,

na iznos od 57,08 kuna počev od 1.9.2013. godine do isplate,

na iznos od 55,89 kuna počev od 1.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 53,73 kuna počev od 1.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 52,19 kuna počev od 1.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 50,62 kuna počev od 1.1.2014. godine do isplate,

na iznos od 48,83 kuna počev od 1.2.2014. godine do isplate,

na iznos od 47,29 kuna počev od 1.3.2014. godine do isplate,

na iznos od 45,29 kuna počev od 1.4.2014. godine do isplate,

na iznos od 43,01 kuna počev od 1.5.2014. godine do isplate,

na iznos od 40,94 kuna počev od 1.6.2014. godine do isplate,

na iznos od 3,91 kuna počev od 4.6.2014. godine do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 35.380,97 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 20,23 kuna počev od 1.9.2007 godine do isplate,

na iznos od 15,67 kuna počev od 1.10.2007 godine do isplate,

na iznos od 1,46 kuna počev od 1.11.2007 godine do isplate,

na iznos od 23,42 kuna počev od 1.12.2007 godine do isplate,

na iznos od 1,45 kuna počev od 1.1.2008 godine do isplate,

na iznos od 39,86 kuna počev od 1.2.2008 godine do isplate,

na iznos od 34,33 kuna počev od 1.3.2008 godine do isplate,

na iznos od 60,04 kuna počev od 1.4.2008 godine do isplate,

na iznos od 33,47 kuna počev od 1.5.2008 godine do isplate,

na iznos od 13,45 kuna počev od 1.6.2008 godine do isplate,

na iznos od 23,20 kuna počev od 1.7.2008 godine do isplate,

na iznos od 16,65 kuna počev od 1.8.2008 godine do isplate,

na iznos od 8,04 kuna počev od 1.9.2008 godine do isplate,

na iznos od 23,23 kuna počev od 1.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 156,10 kuna počev od 1.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 58,20 kuna počev od 1.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 54,37 kuna počev od 1.1.2009. godine do isplate,

na iznos od 137,64 kuna počev od 1.2.2009. godine do isplate,

na iznos od 168,31 kuna počev od 1.3.2009. godine do isplate,

na iznos od 135,72 kuna počev od 1.4.2009. godine do isplate,

na iznos od 136,54 kuna počev od 1.5.2009. godine do isplate,

na iznos od 124,77 kuna počev od 1.6.2009. godine do isplate,

na iznos od 105,52 kuna počev od 1.7.2009. godine do isplate,

na iznos od 107,84 kuna počev od 1.8.2009. godine do isplate,

na iznos od 113,77 kuna počev od 1.9.2009. godine do isplate,

na iznos od 107,23 kuna počev od 1.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 100,37 kuna počev od 1.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 112,86 kuna počev od 1.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 125,67 kuna počev od 1.1.2010. godine do isplate,

na iznos od 146,84 kuna počev od 1.2.2010. godine do isplate,

na iznos od 149,70 kuna počev od 1.3.2010. godine do isplate,

na iznos od 160,74 kuna počev od 1.4.2010. godine do isplate,

na iznos od 174,87 kuna počev od 1.5.2010. godine do isplate,

na iznos od 193,16 kuna počev od 1.6.2010. godine do isplate,

na iznos od 268,56 kuna počev od 1.7.2010. godine do isplate,

na iznos od 266,39 kuna počev od 1.8.2010. godine do isplate,

na iznos od 305,89 kuna počev od 1.9.2010. godine do isplate,

na iznos od 288,83 kuna počev od 1.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 259,77 kuna počev od 1.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 276,48 kuna počev od 1.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 383,75 kuna počev od 1.1.2011. godine do isplate,

na iznos od 351,76 kuna počev od 1.2.2011. godine do isplate,

na iznos od 367,42 kuna počev od 1.3.2011. godine do isplate,

na iznos od 345,60 kuna počev od 1.4.2011. godine do isplate,

na iznos od 338,21 kuna počev od 1.5.2011. godine do isplate,

na iznos od 457,84 kuna počev od 1.6.2011. godine do isplate,

na iznos od 469,20 kuna počev od 1.7.2011. godine do isplate,

na iznos od 563,96 kuna počev od 1.8.2011. godine do isplate,

na iznos od 565,49 kuna počev od 18.9.2011. godine do isplate,

na iznos od 460,67 kuna počev od 1.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 464,26 kuna počev od 1.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 460,61 kuna počev od 1.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 476,51 kuna počev od 1.1.2012. godine do isplate,

na iznos od 506,29 kuna počev od 1.2.2012. godine do isplate,

na iznos od 513,16 kuna počev od 1.3.2012. godine do isplate,

na iznos od 504,88 kuna počev od 1.4.2012. godine do isplate,

na iznos od 508,02 kuna počev od 1.5.2012. godine do isplate,

na iznos od 517,01 kuna počev od 1.6.2012 godine do isplate,

na iznos od 509,83 kuna počev od 1.7.2012 godine do isplate,

na iznos od 507,71 kuna počev od 1.8.2012 godine do isplate,

na iznos od 499,98 kuna počev od 1.9.2012 godine do isplate,

na iznos od 477,90 kuna počev od 1.10.2012 godine do isplate,

na iznos od 501,51 kuna počev od 1.11.2012 godine do isplate,

na iznos od 511,84 kuna počev od 1.12.2012 godine do isplate,

na iznos od 504,40 kuna počev od 1.1.2013 godine do isplate,

na iznos od 469,22 kuna počev od 1.2.2013 godine do isplate,

na iznos od 500,58 kuna počev od 1.3.2013 godine do isplate,

na iznos od 502,38 kuna počev od 1.4.2013 godine do isplate,

na iznos od 492,93 kuna počev od 1.5.2013 godine do isplate,

na iznos od 451,54 kuna počev od 1.6.2013 godine do isplate,

na iznos od 450,94 kuna počev od 1.7.2013 godine do isplate,

na iznos od 461,37 kuna počev od 1.8.2013 godine do isplate,

na iznos od 481,78 kuna počev od 1.9.2013 godine do isplate,

na iznos od 500,52 kuna počev od 1.10.2013 godine do isplate,

na iznos od 489,61 kuna počev od 1.11.2013 godine do isplate,

na iznos od 498,25 kuna počev od 1.12.2013 godine do isplate,

na iznos od 508,53 kuna počev od 1.1.2014 godine do isplate,

na iznos od 514,28 kuna počev od 1.2.2014 godine do isplate,

na iznos od 526,95 kuna počev od 1.3.2014 godine do isplate,

na iznos od 523,58 kuna počev od 1.4.2014 godine do isplate,

na iznos od 510,72 kuna počev od 1.5.2014 godine do isplate,

na iznos od 508,07 kuna počev od 1.6.2014 godine do isplate,

na iznos od 10.671,27 kuna počev od 4.6.2014 godine do isplate,

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.483,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 26. srpnja 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkom V izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena zahtijevana nadoknada troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu uvažavanjem žalbe preinači sukladno žalbenim navodima te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kojeg ističe tuženik, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je odlučujući o glavnoj stvari pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pobliže označenih u izreci pobijane presude i isplata utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita.

10. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

12. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, da je kredit isplaćen i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

14. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

15. Nadalje, u ovom pojedinačnom postupku nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP, te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

16. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud Europske unije u presudi poslovni broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe je njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. , 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

17. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik (kao i druge u presudi navedene banke) u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primijenio odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.

19. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

20. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

1 0

22. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

25. Vezano za žalbene navode tuženika kojima prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud EU) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud EU protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

26. Također na žalbene navode valja i navesti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. izraženo pravno shvaćanje da u slučaju izostanka prigovora radi prijeboja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF (kao što je ovaj) sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti

1 1

sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s te osnove počinje teći od 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ovom postupku također podnesena 10. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.

28. Pravilno nije priznata nadoknada troškova parničnog postupka tuženiku jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

29. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

30. Pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio nadoknadu zahtijevanog troška za sastav opomene pred tužbu i sastav podneska od 26. studenoga 2021. jer to nisu bile radnje potrebne za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP). Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužitelju za sastav podneska od 19. listopada 2021. nije priznao nadoknadu troška prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), nego prema Tbr. 8/3 Tarife imajući u vidu da je taj podnesak predan u spis 2 dana prije održanog pripremnog ročišta (22. listopada 2021., iako je tužitelj odgovor na tužbu primio još u rujnu 2020.) i da u njemu najvećim dijelom ponavlja činjenice iznesene u tužbi. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužitelju za sastav podneska od 31. svibnja 2022. nije priznao nadoknadu troška prema Tbr. 8/1 Tarife, nego prema Tbr. 8/3 Tarife imajući u vidu da u njemu najvećim dijelom ponavlja činjenice već iznesene tijekom postupka. Suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

31. Međutim, osnovano navodi tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo Tarife kada je tužitelju dosudio nadoknadu troška za

1 2

zastupanje na ročištu 22. listopada 2021. prema Tbr. 9/2 Tarife (625,00 kn/82,95 eura, s uračunatim PDV-om od 25%), jer mu je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na tom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari trebao dosuditi nadoknadu troška prema Tbr. 9/1 Tarife u ukupno zahtijevanom iznosu (uz PDV od 25%) od 165,90 eura (1.250,00 kn). Stoga je tužitelju za tu radnju valjalo dosuditi i daljnji trošak u preostalom zahtijevanom, a nedosuđenom iznosu od 82,95 eura (625,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenje odluke o trošku ovog suda pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP).

32. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkama I. i II./b izreke ove presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao pod točkom II./a izreke ove presude.

33. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, a tužitelj je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji ne opravdava da mu se dosudi nadoknada troška u povodu žalbe niti djelomično (pri čemu valja navesti da tužitelj niti nije platio nikakvu pristojbu na žalbu nadoknadu koje zahtijeva) radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. i 2. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte