Poslovni broj:Pl-496/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB:10840749604, zastupanog po punomoćniku Tihomir Houška odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene BKO, V [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu 08. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, protiv tužene.

2.Pregledom podataka MUP RH o prebivalištu/boravištu građana (JRO pretraga) razvidno je da je tužena u Republici Hrvatskoj imala boravište na adresi [adresa], koje je odjavila. Stoga dakle, tužena nema domicil u Republici Hrvatskoj.

3. Odredbom čl.16 st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

4.Odredbom čl.46 st.1 Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017; dalje: ZMPP) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

5.Dakle, u odredbi čl.46 st.1 ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tužena ima domicil izvan EU-a. Odredba čl.46 st.2 ZMPP-a tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tužena ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u čl. 46., st. 2. ZMPP-a, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u čl.46 st.2 ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično.

6.Odredbom čl.1 st.1 Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda.

6.1. Odredbom čl.6 st.1 Uredbe propisano je da ako tužena nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s čl.18 st.1, čl.21 st.2 i čl.24 i 25 utvrđuje pravom te države članice.

7.Odredbom čl.27 ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

7.1.Nadalje, odredbom čl.47 ZPP-a propisano je da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tužena ima prebivalište. Ako tužena nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tužena ima boravište. Ako tužena pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu. a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tužene.

8.Iz citiranih odredbi čl.46 st.1 ZMPP-a u čl.1 i 6 st.1 Uredbe te čl. 27 i 47 ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate iznosa od 54,77 € nije nadležan sud Republike Hrvatske.

8.1.Stoga dakle, kako u konkretnom slučaju tužena nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i čl.46 st.1 ZMPP-a te čl.27 i 47 ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tužena ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska.

9. Za istaknuti je da jednak pravni stav zauzima i sudske praksa. Županijski sud u Zadru Gž-1473/2021-2 od 20. prosinca 2021., Županijski sud u Varaždinu Gž- 50/2020-2 5. rujna 2020., Županijski sud u Varaždinu Gž-565/2020-2 od 9. studenog 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-2973/2022-2 od 13. rujna 2022. – sve odluke dostupne na internet stranici Ius-Info.

12. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

U Splitu, 08. siječnja 2025.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka iste, u tri primjerka. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA: pun. tužitelja, u spis,