Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pn-19/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, VPS: 3.050,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 27. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. siječnja 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati neimovinsku štetu tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 1.900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 14. travnja 2021. godine (dan nakon podnošenja tužbe) do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati imovinsku štetu tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva i to sa iznosom od 1.000,00 eura, kao neosnovanim.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice neimovinske štete za razdoblje od 5. rujna 2019. pa do 13. travnja 2021. te na dosuđeni iznos glavnice imovinske štete za razdoblje od 5. rujna 2019. pa do 7. siječnja 2025. godine, kao neosnovanim.

V. Nalaže se tuženiku TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 870,21 euro sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška i to sa iznosom od 2.196,19 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je tuženik 5. rujna 2019. godine u [adresa], a s ciljem da tužitelja tjelesno ozljedi drvenom letvom snažno udario po lijevoj ruci čime mu je nanio otvoreni prijelom dijafize lokalne kosti koja ozljeda je okvalificirana kao teška tjelesna ozljeda. Da je ODO u Gospiću protiv tuženika podiglo optužnicu te je pred Općinskim sudom u Gospiću donijeta osuđujuća nepravomoćna presuda, a tijekom kojeg postupka da je provedeno sudsko medicinsko vještačenje koji vještak je u svom nalazu naveo da je tuženik zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Stoga tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 22. prosinca 2024. godine, list 95 – 97 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi da, iako je pravomoćno osuđen za navedeno kazneno djelo, da smatra da je presuda donesena ishitreno i nadasve subjektivno. Naime, da je njegov odvjetnik zatražio od suca koji je vodio kazneni postupak pribavu medicinskog kartona tužitelja, no, što je sudac odbio te mu je na taj način onemogućeno da dokaže da tužitelj boluje od bolesti koja utječe na podložnost koštanog ozljeđivanja. Naime, da je jedan svjedok iskazao da zna za 10 prijeloma iste lijeve ruke tužitelja, a isto tako osporava se i nalaz sudskog vještaka dr. Mayera te još posebno ističe da je mišljenje radiologa u kaznenom postupku bilo da nije vidljiva svježa trauma kosti osim "green stick" frakture, a da to tzv. lom zelene grane koji da je specifičan za lom uslijed pada na ispruženu ruku, a ne lom koji bi nastao udarcem. Također navodi da je tužitelj sa istom rukom cca mjesec dana prije ovog događaja bio u zavoju.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u priklopljeni kazneni spis Kzd-1/2020 Općinskog suda u Gospiću, u Presudu, posl. broj: Kzd-1/2020-16, list 9 – 11 spisa, u Presudu Županijskog suda u Puli – Pola, posl: broj: Kžzd-46/2021-6, list 12 – 14 spisa, uvid u Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, list 82 – 85 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Iz priležećeg kaznenog spisa Općinskog suda u Gospiću, posl. broj:

Kzd-1/2020 razvidno je da je vođen kazneni postupak protiv optuženika TO, ovdje tuženika, a zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona te je isti Presudom posl. broj: Kzd-1/2020-16 od 1. veljače 2021. godine oglašen krivim te mu je izrečena uvjetna osuda na način da mu se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Iz činjeničnog opisa navedene Presude proistječe da je ovdje tuženik oglašen krivim jer da je dana 5. rujna 2019. godine u mjestu [adresa], u blizini kbr. 17 u [adresa] pristajući da teško tjelesno povrijedi AO rođenog **.**.2005. zamahnuo drvenom letvom u pravcu gornjeg dijela tijela djeteta i glave, pa da je dijete podignulo lijevu ruku u zrak da se obrani od udarca, zbog čega je drvenom letvom udario po lijevoj ruci, čime mu je nanio napuknuće lijeve lakatne kosti u donjem dijelu, koja povreda je teške prirode.

6. Navedena Presuda potvrđena je Presudom Županijskog suda u Puli – Pola, posl: broj: Kžzd-46/2021-6 od 17. rujna 2021. godine.

7. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je da je uslijed štetnog događaja tužitelju prouzročena šteta na način da je istom povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje kao i da mu je prouzročena imovinska šteta.

8. Odredba čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisuje da je u parničnom postupku Sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9. S druge pak strane, odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Kao što je već navedeno, nesporno je da je šteta nastupjela uslijed počinjenja kaznenog djela od strane ovdje tuženika, a za što je tuženik u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim.

11. Iz Nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Nade Bukvića, dr. med., spec. kirurgije i traumatologije, proistječe da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta tijekom jednog sata, a da je to vrijeme nakon nastanka prijeloma dok se ruka nije imobilizirala. Bolovi srednjeg intenziteta da su trajali 7 dana i to kod svakog pomicanja ruke ili prstiju. Nakon toga, da nastupaju bolovi slabijeg intenziteta koji traju još 20 dana, a isto tako kod pomicanja ruke i razgibavanja, naprezanja te postupnog opterećenja. Vještak ističe da su bolovi prikazani kumulativno, a da su posljedica prijeloma i lokalnih hematoma. Vezano za pretrpljeni strah, vještak navodi da je tužitelj pretrpio primarni strah nekoliko minuta, tj. oko trenutka događanja štete, a najviše 5 minuta te da je to vrijeme oko događanja nezgode i neposredno nakon nje. Nakon toga da nastupa sekundarni strah jakog intenziteta koji traje 2 sata i to dok je prisutna jača bol i dok sazna o čemu se točno radi. Sekundarni strah srednjeg intenziteta da traje 7 dana za koje vrijeme su prisutni bolovi te zabrinutost za oporavak. Naposljetku, da sekundarni strah slabijeg intenziteta traje još oko 30 dana i u vidu je brige za ozdravljenjem. Vještak u svome Nalazu navodi da ozljeda koju je tužitelj zadobio nije ostavila trajne posljedice na funkciju lijeve podlaktice te da se radi o specifičnom prijelomu (napuknuće kosti) kod kojeg nema pomaka ulomaka kosti niti oštećenja mekih struktura oko kosti (mišići, tetive i ligamenti) pa tako niti trajnih posljedica na funkciju podlaktice. Isto tako navodi da uslijed ove nezgode nema niti naruženja lijeve podlaktice. S druge pak strane, vezano za potrebu za tuđom pomoći i njegom, vještak procjenjuje da je tužitelju zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega koja se odnosila na oblačenje i svlačenje, pomoć u kući, poslovi po kući i oko kuće, odvožnja na kontrole kod liječnika, osobna higijena, pospremanje stvari te da je takva potreba za tuđom pomoći i njegom trajala 30 dana po dva sata na dan. 12. Odredba čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St. 2. dalje navodi da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

13. Odredba čl. 1100. citiranog Zakona navodi pak da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. Pretrpljene fizičke boli, duševne boli i strah, kao i naruženost nisu samostalni oblik povreda prava osobnosti, već su kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima navedenima u čl. 1100. ZOO. utječu na ocjenu suda da li je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

15. Sud je, kao što je već rečeno, punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, te je cijenio dužinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, ali i nelagodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja zbog dijagnostičkih pretraga (RTG), imobilizacije ruke (gips longeta) te uzimanja terapije, osobito imajući u vidu da je riječ o djetetu, tada u dobi od 14 godina koje zasigurno nema razvijene obrambene mehanizme reagiranja na stresne situacije kao odrasla osoba.

16. Cijeneći sve izneseno, ovaj sud drži da bi tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova trebala biti isplaćena naknada od 1.000,00 eura.

17. U svezi pak, pretrpljenog straha, nedvojbeno je da je zbog jačine i duljine istog bila narušena psihička ravnoteža tužitelja, osobito ponovno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u kritično vrijeme imao tek 14 godina, da je navedeni štetni događaj nesumnjivo kod istoga izazvao stres i šok pogotovo jer je riječ o napadu na tužitelja od strane odrasle osobe i to sa drvenom letvom te Sud drži da bi tužitelju po kriteriju straha trebao biti isplaćen iznos od 900,00 eura kao pravična novčana naknada.

18. S obzirom na sve navedene kriterije, ukupno isplaćena pravična novčana naknada trebala bi iznositi 1.900,00 eura pri čemu je sud imao u vidu i nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete na način da se do tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (tada kune) povećavaju za 50% te da se tako povećani iznos primjenjuje i prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. g. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

19. Vezano za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio Sud je naknadu iste dosudio temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a odnosi se na tuđu pomoć. Sud je o visini štete odlučio svojom slobodnom ocjenom, a temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a imajući pri tome u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i prosječnu cijenu sata rada osobe koja može pružiti potrebnu pomoć, a koja iznosi cca 14,00 eura. Riječ je o pomoći druge osobe u obavljanju pomoći tužitelju pri oblačenju i svlačenju, kod osobne higijene, pospremanja stvari, odvožnja na kontrole kod liječnika i to dva sata dnevno kroz trideset dana.

20. Stoga je sud tužitelju na ime imovinske štete dosudio u cijelosti zatraženi iznos od 150,00 eura, kako je zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom (list 96 spisa).

21. Budući Sud dosuđene iznose smatra dostatnima, to je valjalo tužitelja odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva iznad presuđenog.

22. Zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a dosuđene su od dana nakon podnošenja tužbe (14.4.2021.) kako to propisuje odredba čl. 1103. ZOO-a, a na dosuđeni iznos imovinske štete dosuđene su od presuđenja, a imajući u vidu da je riječ o naknadi štete koja je dosuđena u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, a opseg naknade nenovčane materijalne štete, kao novčane obveze može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je upravo donošenjem prvostupanjske presude.

23. Iz tog razloga valjalo je odbiti tužitelja sa viškom tužbenog zahtjeva i u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate kao u izreci.

24. Budući je tužitelj djelomično uspio sa tužbom i tužbenim zahtjevom to mu je tuženik temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) dužan naknaditi troškove postupka. Proistječe da je tužitelj djelomično uspio u parnici, s obzirom da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao ukupan iznos od 3.050,00 eura, a dosuđeno mu je ukupno 2.050,00 eura, iz čega proistječe da je tužitelj uspio sa 67,21% postavljenog tužbenog zahtjeva dok da je tuženik uspio u parnici sa 32,79%. Stoga je valjalo od postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela (67,21%) oduzeti postotak s kojim je tuženik uspio u parnici (32,79%) te se dobije postotak od 34,42%.

Valja reći da je u ovoj parnici naknadu troškova potraživao samo tužitelj, odnosno ne i tuženik, slijedom čega je valjalo gore navedeni postotak od 34,42% primijeniti na priznati trošak tužitelja.

25. Sud je priznao trošak tužitelja prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za trošak podneska od 2.12.2022. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura. Također, priznat je trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištima od 7.12.2022. godine te 27.12.2024. godine u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, kao i za sastav podneska od 23.12.2024. kojim je uređen tužbeni zahtjev u iznosu od 200,00 eura pa proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.000,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 25% daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,15 eura i presudu u iznosu od 76,95 eura, pa proistječe da je ukupni trošak tužitelja iznos od 1.366,01 eura.

Na iznos priznatog troška valja primijeniti postotak konačnog uspjeha tužitelja u parnici, a to je 34,42% te se dobije iznos od 470,21 eura.

Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 11.10.2023. godine kojim je punomoćnik tužitelja iznos postavljenog tužbenog zahtjeva iznio u eurima kao novoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj s obzirom da je navedeno mogao iznijeti i na samom ročištu te ovaj podnesak nije bio nužan za vođenje parnice. Isto tako, nije priznat niti trošak za sastav podneska od 3.11.2024. kojim je punomoćnik tužitelja samo iznio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a što je također moglo biti istaknuto na samoj raspravi te ni ovaj podnesak nije nužan za vođenje parnice. Isto tako, nije priznat niti trošak podneska od 6.11.2024. godine s obzirom da u tom podnesku tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka da bi potom ponovno uredio tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju sudskog vještaka i to podneskom od 23.12.2024. godine. S obzirom da je Sud priznao trošak sastava podneska od 23.12.2024. godine to nije mogao priznati trošak sastava podneska od 6.11.2024. godine s obzirom da je riječ o istoj radnji odnosno uređenju tužbenog zahtjeva. Isto tako, Sud nije priznao niti trošak sastava podneska od 19.9.2024. s obzirom da je riječ samo o obavijesti Sudu o uplati dužnog predujma te ovaj podneska nije nužan za vođenje parnice niti može ići na teret protivne strane.

Također valja reći da Sud nije priznao ni zatraženi putni trošak punomoćnika tužitelja kao ni trošak na ime izbivanja iz pisarnice budući u sjedištu Općinskog suda u Gospiću kao i ove Stalne službe postoje odvjetnički uredi koji ovaj trošak ne bi imali te niti ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice.

S druge pak strane, Sud je priznao u cijelosti trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura budući je ovaj trošak bio nužan za vođenje parnice te se isti ne umanjuje sukladno uspjehu u parnici. Kada se zbroji priznati trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 470,21 euro i iznos uplaćenog predujma od 400,00 eura dobije se iznos od 870,21 euro kao iznos troška kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Iz tog razloga je valjalo tužitelja odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška kao neosnovanim.

26. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.

27. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 8. siječnja 2025.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu

2. TO, [adresa]