Posl. broj: Povrv-1591/2022-17
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreba, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupano po direktorima ČF i SF, a oni po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paulina Kraljević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sonje Šoštar, odvjetnice i punomoćnice tuženika Pauline Kraljević, odvjetnice, 8. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba poslovni broj Ovrv-31399/2022 od 27. travnja 2022. te se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.
II. Nalaže se tužitelju Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107 naknaditi tuženiku ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 100,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Nadiji Gajski Mindoljević iz Zagreba radi naplate sveukupnog iznosa od 303,68 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.8.2021., a na temelju izvoda iz otvorenih stavaka dužnika od 15.3.2022., odnosno vjerodostojne isprave potražujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 375,00 kn koji se odnosni na nastale troškove postupka. Rješenjem pod posl. br. Ovrv-31399/2022 od 27. travnja 2022. određena je ovrha, protiv kojeg je tuženik pravovremeno izjavio prigovor u kojem
Posl. broj: Povrv-1591/2022-17
je u bitnom naveo da osporava osnov i visinu utuženog potraživanja jer prema tužitelju nema nikakvih nepodmirenih obveza.
2. Povodom istaknutog prigovora, a na temelju čl. 252 e Ovršnog zakona, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-1591/2022 te je rješenjem istog suda od 9. kolovoza 2022. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u cijelosti i ukinute su provedene radnje i predmet je upućen u parnični postupak.
3. Nakon prigovora tuženika tužitelj je podneskom od 10.10.2022. (l-32-34) naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od 20. listopada 2015. te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi kako je, prilikom ustupa tražbine, postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Članak 80. (1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Članak 82. (1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Međutim, sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos, koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj je još pojasnio da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, radi se o nepodmirenom računu za 07. mjesec 2021. na ime mjesečne pretplate po ugovorenoj tarifi Max3 Premium koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za fiksnim uslugama od 07.07.2018. Računi su kako slijedi; Broj računa: 5012086123-263-7 s dospijećem 16.8.2021. na iznos 303,68 kn. Tužitelj je u izvodu otvorenih stavaka označio broj predmetnog računa po pozivu na broj za plaćanje istog (50120861239992), dok je podneskom specificirao broj računa sukladno gore označenom. U odnosu na prigovor tuženog kojim isti ne spori ugovorni odnos, već tvrdi kako je platio predmetno dugovanje, tužitelj prilaže analitičku karticu HT-a iz koje je vidljivo kako predmetno dugovanje nije podmireno već je 22.02.2022. prodano ovdje tužitelju.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: Izvod otvorenih stavaka dužnika tužitelja na listu 7 spisa, presliku Ugovora o cesiji br. F3-08/2018 (list 35-43 spisa), preslike Aneksa Ugovora o cesiji (list 44-60 spisa), presliku Dodatka Ugovora o cesiji (list 61-63 spisa), presliku Obavijesti o realizaciji usluge od 7.7.2018. (list 64-65 spisa), presliku računa za srpanj 2021. (list 66-69 spisa), Izvod stavaka za period 30.11.2016. do 4.10.2022. (list 70-72 spisa), račun za pružene usluge A1 za razdoblje od 1.7.2021. -31.7.2021. (list 78-79 spisa), potvrdu o plaćanju (list 80-81 spisa), zahtjevi za fiksne usluge HT od 13.7.2021. (list 83-86 spisa), dopis HT d.d. od 29.5.2024. (list 96 spisa), dopis A1 Hrvatska d.o.o. od 31.5.2024. (list 98 spisa) i e- mail A1 Hrvatska d.o.o. prema HT-u (list 101-102 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a
Posl. broj: Povrv-1591/2022-
na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40,31 EUR, a za koje potraživanje tužitelj navodi da ga je cesijom preuzeo od društva Hrvatski telekom d.d. 7. Iz priležeće preslike Obavijesti o realizaciji usluge od 7.7.2018. (list 64,65 spisa) proizlazi da je tuženik 7.7.2018. od društva Hrvatski telekom d.d. zatražio uslugu Max2 putem telefonske prodaje uz mjesečnu naknadu uz ugovornu obvezu od tadašnjih 499,00 kn/sada 66,23 EUR, odnosno uz mjesečnu naknadu bez ugovorne obveze od tadašnjih 699,00 kn/sada: 92,77 EUR. Iz dostavljenog računa (list 66-69 spisa) proizlazi da je spomenuto društvo izdalo isti tuženiku za gornju uslugu i to račun za srpnja 2021. br. 5012086123-263-7 s dospijećem 16.8.20212. u iznosu od tadašnjih 303,68 kn, sada 40,31 EUR. Tuženik navodi da raskinuo ugovor sa Hrvatskim telekomom d.d. i za isti broj sklopio ugovor s A1, pa da nije moguće da postoje dva računa za isto razdoblje od dva operatera. Također je istaknuo da nikada nije od HT-a zaprimio opomenu o dugovanju niti obavijest o ustupu potraživanja. Osporio je i tužiteljevu aktivnu legitimaciju jer nema dokaza o prijenosu potraživanja.
8. U konkretnoj situaciji da bi tužitelj osnovano mogao od tuženika potraživati utuženi iznos, isti je svakako trebao dokazati da je predmetno potraživanje društva Hrvatski telekom d.d. prema tuženiku valjano ustupljeno (preneseno) tužitelju, što prema ocjeni ovog suda tužitelj nije s uspjehom učinio tijekom postupka. Tako iz dostavljenog Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015. od 20.10.2015. s aneksima od 27.10.2017., 30.9.2019.,19.1.2021. i 21.10.2021. s dodatkom od 23.11.2022. (list 35-63 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski telekom d.d. kao prodavatelj/cedent prodalo i prenijelo na ovdje tužitelja Eos Matrix kao otkupitelja/cesionara novčane tražbine prema određenim dužnicima koje će biti specificirane u prilogu (dodatku) tog ugovora, a u spomenutom dodatku (l-62) nije uopće specificirano da je prenesena ikakva tražbina prema ovdje tuženiku, a poglavito ne po računu br. 5012086123-263-7 s dospijećem 16.8.20212. u iznosu od tadašnjih 303,68 kn sada 40,31 EUR, a koji račun je naveden u izvodu iz otvorenih stavaka tužitelja (l-7). Dakle, u predmetnom Dodatku sa specifikacijom prodajnih i ustupljenih potraživanja na dan 21.2.2022., koji je tužitelj dostavio kao dokaz da je na njega predmetno potraživanje cedirano, ne postoji navedeno ime i prezime ovdje tuženika, a niti utuženi broj računa po kojem je, prema tvrdnji tužitelja, prenesena utužena tražbina, što u konačnici ukazuje da tužitelj nije dokazao kako je upravo gore utvrđena tražbina spomenutog društva u ukupnom iznosu od 40,31 EUR koja proizlazi iz ovdje dostavljenog računa prenesena na tužitelja.
9. Slijedom izloženog, a budući da tužitelj nije dokazao postojanje ovlaštenja potraživati od tuženika utuženi iznos, sve u skladu s odredbama čl. 80. st. 1. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; – dalje: ZOO), valjalo je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuti platni nalog u cijelosti te odbiti takav tužbeni zahtjev radi čega nije bilo potrebe obrazlagati ostale navode stranaka u ovom predmetu.
10. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju naložio da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 €, sukladno odredbi Tbr.7. toč.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), koja predviđa jednokratnu nagradu za cjelokupni prvostupanjski postupak u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 € u visini od 50 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 €, troškovi
Posl. broj: Povrv-1591/2022-17
iznose 100,00 €, kao u izreci pod točkom II. Tuženik ima pravo na kamate na dosuđene troškove po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu
- pun. tuženika
