REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-720/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Svijet jezika ustanova za obrazovanje odraslih iz Zagreba, Vodnikova 12, OIB 08889648110, zastupanog po TR, odvjetnici iz [adresa], protiv tužene IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice TR i tužene osobno, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP- a), dana 8. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tužena IR, [adresa], dužna je isplatiti Svijetu jezika ustanova za obrazovanje odraslih, OIB 08889648110, 10000 Zagreb, Vodnikova br.12, iznos od 243,15 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 11.lipnja 2020. do 31.prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih bodova kao i naknaditi troškove parničnog postupka na koje također teku kamate od dana donošenja presude do isplate po navedenoj stopi, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju Prijavnice-Upisnice, zaključen između tužitelja i tužene Ugovor o obrazovanju za ljetni semestar školske godine 2019/20, temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezuje omogućiti polaznici PR pohađanje nastave francuskog jezika, drugi modul. Navodi da je cijena školarine iznosila 303,94 EUR te da se tužena obvezala školarinu platiti u pet obroka i to prvi obrok prilikom upisa, a ostale do 10. u mjesecu za tekući mjesec. Kako je tužena platila samo iznos od 60,79 EUR, dok je ostala dužna isplatiti iznos od 243,15 EUR, to tužitelj navedeno dugovanje potražuje ovom tužbom, sa zateznim kamatama od 11.06.2020. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena se istoj protivi, ističe da zbog lockdowna propisanog radi pandemije covid 19 tužitelj nije održavao satove čitavo drugo polugodište, o čemu tužena nije bila službeno obaviještena. Ističe da je tek kasnije obavještena telefonom da je tužitelj navodno nastavio pružati usluge on-line te da je o tome navodno obavijestio tuženičinu malodobnu kći putem aplikacije Viber, koju ista uopće ne koristi. Protivi se zahtjevu tužitelja i ne želi platiti uslugu koja joj nikada nije isporučena.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o obrazovanju (list 4), prijavnicu (list 5), karticu polaznika (list 6), opomenu (list 7), iskaze tužene i svjedoka TRF i PR (list 33-35).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

5. Među strankama je nesporno da je među strankama sklopljen Ugovor o obrazovanju za ljetni semestar školske godine 2019/20, temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezao omogućiti kćerki tužene, tada malodobnoj PR, pohađanje nastave francuskog jezika. Nesporno je i to da je nakon prvih nekoliko sati nastave uživo ostatak nastave nakon ožujka 2020. zbog lockdowna održan on-line. Sporno je da li je tužena u obvezi platiti ugovorenu uslugu nastave za svoju kći, s obzirom na to da ista nesporno on-line nastavu nije pohađala.

6. Sud je izvršio uvid u Ugovor o obrazovanju za ljetni semestar školske godine 2019/20, temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezuje omogućiti PR pohađanje nastave francuskog jezika, drugi modul. Na predmetnom Ugovoru stoji potpis polaznice PR, no među strankama je bilo nesporno da je isti u biti sklopila i potpisala upravo tužena kao majka i z.z. PR, jer je PR u to vrijeme bila maloljetnica u dobi od 16 godina.

7. U preuzimanju prava i obveza po predmetnom Ugovoru ogleda se pasivna legitimacija tužene u ovoj pravnoj stvari, koju u bitnom ni sama tužena tijekom postupka nije osporavala, a sve u smislu odredbe čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje u tekstu ZOO).

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužene te svjedokinja PR i TRF.

9. Svjedokinja TRF iskazuje da se ne sjeća polaznice PR, ali kasnije je provjerila da je ista bila upisala tečaj francuskog u ljetnom semestru školske godine 2019./2020. Nastava je te godine počela 17.2.2020. i provjerom u evidencijama škole utvrdila je da je PR nastavu pohađala četiri prva sata, nakon toga je dva sata izostala, a potom ponovno jedan sat bila na nastavi, što se odnosi na razdoblje dok je nastava išla uživo. Točno je da su mjere lockdowna počele u ožujku 2020. i po uputi ravnateljice nastava se održavala preko platforme Skype od 20.3.2020. pa do kraja školske godine u srpnju te godine. Iskazuje da je o tome postojala obavijest na web stranici škole, a po uputi ravnateljice svaki od profesora trebao je o tome obavijestiti i svakog polaznika svoje grupe. Navodi da su profesori dobili isprintane telefonske brojeve polaznika i zvali su ih jednog po jednog, a ukoliko ne bi mogli dobiti nekoga od njih, tada bi im poslali mail. Ne sjeća se točno da li je s PR razgovarala telefonom ili joj je poslala mail, no smatra da nema razloga da ona ne bi bila obaviještena o tome, a svi ostali polaznici su bili. U svakom slučaju, nakon lockdowna ona više nije pohađala nastavu. Napominje da je na prvom satu nastave na ploču napisala polaznicima i svoj broj službenog mobitela na koji ju je svaki od njih mogao dobiti ako mu je bilo što bilo nejasno. Nadalje, na prvom satu nastave oformili su i Viber grupu u kojoj su bili svi polaznici, a ne sjeća se da li je u tu grupu stavljena obavijest o tome da će zbog mjera nastava biti online. U svakom slučaju, ostali polaznici su završili ugovoreni semestar, dok od PR nije dobila nikakav poziv. Svjedokinja iskazuje da je kasnijom provjerom utvrdila da je poslan mail tuženoj u svibnju 2020. Ističe da se način postupanja ne razlikuje od toga da li je riječ o polazniku koji je maloljetan i ima zakonskog zastupnika, odnosno o polazniku koji je punoljetan.

10. Svjedokinja PR iskazuje da je točno da je pohađala nastavu francuskog jezika u vrijeme dok je ta nastava išla uživo, a radilo se o razdoblju od otprilike mjesec dana od sredine veljače 2020. Tada je imala navršenih 16 godina, ugovor je za nju sklopila majka i u toj grupi polaznika bila je među mlađima. Nakon što je nastava uživo prekinuta zbog lockdowna, iskazuje da nije dobila nikakvu obavijest o tome kako će se ta nastava kasnije odvijati. Nema instaliran Viber pa ako su obavijesti ili nastava išli preko toga, to nije niti mogla provjeriti. Također, nije dobila nikakav mail od strane škole, a koliko joj je poznato, dobila ga je majka nekoliko mjeseci nakon toga, odnosno moguće je da se radi i o pozivu. Ne sjeća se da je imala broj telefona profesorice, a ne može reći da li je imala u tom razdoblju poziv s nekog broja koji joj nije poznat. U svakom slučaju, nastavu nije pohađala nakon što je prestala biti održavana uživo. S drugim polaznicima grupe nije bila u kontaktu, nastava u sklopu redovne škole odvijala se s poteškoćama, pa je pretpostavila da se izvanškolske aktivnosti i nastava niti neće odvijati.

11. Iz iskaza tužene proizlazi da je PR pohađala nastavu koju je ugovorila možda 7 sati, odnosno u razdoblju dok se ta nastava održavala uživo. Nakon lockdowna tužena nije dobila nikakvu obavijest o tome kako će se nastava odvijati, a nakon što je slušala iskaz svjedokinje TRF, iskazuje da se podsjetila da ju je ona doista kontaktirala, ali to je bilo nekoliko mjeseci nakon što je nastava bila navodno održavana online, odnosno u svibnju 2020. Tužena joj je tada rekla da PR nije odslušala nastavu i da ju čudi njezin prijedlog da ona sama nadoknadi ono što nije odslušala te da se na nastavu uključi. PR je odlična učenica, ima dara za strane jezike i zaista nije zabušant, ali tadašnje okolnosti bile su takve da im jednostavno nije palo na pamet da zovu školu ili provjeravaju web stranice, u situaciji kada nikakvu službenu obavijest nisu primili. Ona u to vrijeme nije imala svoj laptop niti tablet, a niti ju je itko zvao. Razdoblje je koincidiralo i sa zagrebačkim potresom, njihova kuća je na pet kilometara od epicentra potresa i bila je oštećena, i u tom vremenu je zadnje što je razmišljala zašto se ne održava nastava francuskog jezika. Postupanje škole tužitelja vrlo je bilo neozbiljno, začudio ju je prijedlog njezine profesorice da ona sama odradi svu nastavu i izađe na ispit. Ne može isključiti mogućnost da je PR imala neki poziv s njoj nepoznatog broja, ali ona je imala tada 16 godina, ne javlja se ni na pozive svoje majke, a kamoli na nepoznate brojeve. Tužena smatra da je obavijest trebalo poslati njoj i to na način da ga primi i da može organizirati da dijete pristupi online nastavi, znači ili poštom ili e-mail porukom na njezinu adresu.

12. Iz iskaza tužene i svjedoka, kojima sud poklanja vjeru jer su logični i uvjerljivi, a u bitnim su činjenicama čak i podudarni, sud zaključuje odlučnu činjenicu, a koja je među strankama bila čak i nesporna, da nakon početnih nekoliko odslušanih sati nastave, te nakon što je u ožujku 2020. proglašen lockdown kao mjera zaštite uslijed pandemije Covid 19, polaznica PR nije pohađala niti jedan sat nastave tužitelja sve do kraja te školske godine, niti je pristupila završnom ispitu. Dakle, PR nedvojbeno nakon prvih nekoliko sati nije koristila uslugu koju je ugovorila tužena, a koju joj je bio obvezan pružiti tužitelj.

13. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015) propisano je u čl. 5. da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je »trgovac« bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca. Odredbe navedenoga zakona usklađene su, između ostaloga, i sa Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.), a kako je to navedeno u čl. 3 toga Zakona.

14. Članak 5. Direktive 93/13 propisuje da, u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a ako postoji sumnja oko značenja neke odredbe, prednost ima tumačenje koje je povoljnije za potrošača.

15. Sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u ovom međusobnom pravnom odnosu trgovac, dok tužena ima status potrošača, koja činjenica među istima u bitnom nije bila niti sporna, slijedom čega se na isti imaju primijeniti odredbe gore navedenog Zakona, kao i svih Direktivi Vijeća i Europskog parlamenta koje reguliraju zaštitu prava i interesa potrošača. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj kao trgovac unaprijed pripremio tekst ugovora koji su stranke sklopile.

16. Člankom 4. Ugovora o obrazovanju ugovoreno je da će se nastava izvoditi redovitom nastavom u prostorijama ustanove u Zagrebu, Vodnikova 12, a čl. 6. propisano je da je polaznik obvezan redovito polaziti nastavu, osim u slučaju više sile.

17. Dakle, uvjetima Ugovora o obrazovanju nije propisana situacija koja se dogodila tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa, a to je da, nakon što je u ožujku 2020. proglašen lockdown kao mjera zaštite uslijed pandemije Covid 19, tužitelj ugovorenu nastavu više nije mogao niti smio pružiti uživo, odnosno u prostorijama ustanove.

18. Po mišljenju suda radi se uistinu o vanjskoj, izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti, koja je nastala poslije sklapanja ugovora među strankama, a koja se nije mogla predvidjeti, spriječiti, otkloniti niti izbjeći, zbog koje tužitelj nije mogao isporučiti svoju uslugu na način kako su to stranke prvotno ugovorile. Međutim, tužitelj bi i u tom slučaju imao pravo naplatiti svoju tražbinu spram tužene, no samo u slučaju da je na nedvojben način dokazao da je svoju uslugu pružio na izmijenjeni ali odgovarajući način, kao i da je tužena na takvu izmijenjenu vrstu usluge ili izrijekom pristala, ili da ju je od tužitelja primila, odnosno koristila bez prigovora. U suprotnom, zbog promijenjenih okolnosti dokazi do raskida ugovornog odnosa, a dužnik se u smislu čl. 343. ZOO-a oslobađa od odgovornosti.

19. U ovom slučaju tužitelj nije dokazao niti jedno od navedenog, pri čemu se napominje i da se radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe Glave XXX ZPP-a, u kojima je pojačan teret dokazivanja upravo na tužitelju u odnosu na redovni postupak.

20. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Još odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st.3. ZPP-a i čl. 435. st.2.ZPP-a). Nadalje, odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza.

21. U smislu odredbe čl.221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Na tužitelju je dakle bio teret dokaza u pogledu činjenice da je tužena na izmijenjenu tužiteljevu uslugu (on line nastavu) pristala, odnosno podredno da ju je od tužitelja primila i koristila, no tužitelj niti jedno od navedenog ne samo da nije dokazao, već čak nije ni konkretno tvrdio. Jedino što tužitelj tvrdi jest da je tužena mogla (zvanjem, čitanjem obavijesti na web stranicama ili traženjem informacija od službi škole) saznati na koji način će se odvijati nastava, međutim navedeno, u sporu trgovca i potrošača, u kojem se upravo od trgovca očekuje inicijativa i postupanje sukladno dobrim poslovnim običajima, a sporne se pak odredbe tumače u korist potrošača, naprosto nije dovoljno. Sve suprotno tome značilo bi, po mišljenju suda, staviti na tuženu prekomjeran teret, koji u konkretnom slučaju ne može biti osnov za tužiteljevu tražbinu.

23. Pritom se ukazuje da mldb. PR, koja je doduše bila polaznica ustanove tužitelja i u čiju je korist ugovor sklopljen, uopće nije stranka Ugovora o obrazovanju, a niti je zbog svojih 16 godina života mogla na valjani način preuzeti bilo kakvu obvezu, jer za to nije bila poslovno sposobna.

24. Stoga, čak i da je profesorica TRF istu i pokušala kontaktirati telefonski, što sud i vjeruje da jest, jer ne vidi zašto ista to ne bi učinila, pa čak i da joj je prenijela obavijest o online nastavi, navedena je obavijest bez ikakve pravnog učinka, odnosno istu je trebalo uputiti njezinoj majci, jer je jedino ona pravno odgovorna za preuzete obveze, pa je kao takva mogla pristati na izmjenu ugovora koji je prethodno sklopila, i to zbog promijenjenih okolnosti. Pritom, da bi ta obavijest bila valjana i proizvela pravne posljedice, tužitelj ju je morao odaslati na takav način da ima dokaz i bude siguran u to da je majka istu primila, što znači poslati joj ili e mail s potvrdom o primitku, ili pisani dopis putem pošte, ili ju u najmanju ruku pravovremeno osobno nazvati, pri čemu je (osim puke obavijesti) bilo dužno dobiti i tuženičin pristanak.

25. Tužitelj ne samo da to nije učinio, već naprotiv u ovom postupku uopće ne zna da li je tužena kao majka malodobne polaznice ikada obaviještena o načinu promjene njihovog ugovornog odnosa, na koji način joj je ta obavijest poslana, odnosno da li je tužena i na koji je način na izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti pristala, dok s druge pak strane njezina kći promijenjenu vrstu usluge (online nastavu) nije koristila takvom kontekstu je na tužiteljevu pravnu poziciju valjalo primijeniti odredbu čl. 221 a TPP-a o teretu dokazivanja.

26. Slijedom navedenog, a kako po mišljenju suda tužitelj nije dokazao niti osnov svoje tražbine nakon nastupanja izvanrednih okolnosti, a niti to koliko eventualno otpada na njegovo potraživanje za vrijeme dok se nastava normalno odvijala i dok je bio u mogućnosti pružiti svoju uslugu u punom opsegu, to je njegov zahtjev valjalo u cijelosti odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 8. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na tužbu i presudu od po 13,27 eur 2. tuženoj