;FLOAT-NEWLINE;REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7681/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠPIRO USLUGE d.o.o., kao pravne osobe i ŠI, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ŠPIRO USLUGE d.o.o., kao pravne osobe i ŠI, kao odgovorne osobe podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Krapina od 23. srpnja 2024., broj: 39/2024, Klasa: 471-01/24-04/414, Ur.broj: 513-02-1982/7-24-10 na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika ŠPIRO USLUGE d.o.o., kao pravne osobe i ŠI, kao odgovorne osobe, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično opisan izrekom pobijanog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), te se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, dok se uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (četristo) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako svaki okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici ŠPIRO USLUGE d.o.o., kao pravna osoba i ŠI, kao odgovorna osoba dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenici ŠPIRO USLUGE d.o.o., kao pravna osoba i ŠI, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te je temeljem citirane zakonske odredbe, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura.

1.1. Od okrivljene pravne osobe oduzeta je imovinska korist navedena u točki II izreke tog prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenici su sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijeli zajednički prigovor, isključivo zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenici u bitnom pojašnjavaju okolnosti počinjenja prekršaja koji im je stavljen na teret, navodeći kako je do prekršaja došlo propustom njihovih djelatnika, u kojem se trenutku okrivljena odgovorna osoba nije nalazila u lokalu. Smatraju da su odmjerene novčane nerazmjerne u odnosu na njihovu ekonomsku snagu te kako bi njihovo plaćanje ugrozilo daljnje poslovanje i dovelo do otpuštanja radnika, predlažući stoga da se iste smanje.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, ovaj Sud je također, po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg su okrivljenici proglašeni krivima pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona te je za isti, svakom okrivljeniku temeljem odredbe članka 192. stavka 1. istog Zakona, odmjerena novčana kazna.

8. Naime, odredbom članka 192. stavka 1. točke 1. propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 66.360,00 eura kazniti pravna osoba, ako ne izdaje račune, dok je odredbom članka 192. stavka 1. točke 2. istog Zakona, propisano kažnjavanje istog počinitelja, ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i /ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno. Stavkom 4. istog članka, propisano je kako će se novčanom kaznom od 660,00 do 5.300,00 eura za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kazniti odgovorna osoba u pravnoj osobi.

9. Dakle, kako je iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo da se okrivljenici, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u bitnom terete što nisu iskazali ostvaren gotovinski promet pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način za dnevne ponude - gableca u iznosu od 15,00 eura, takvo njihovo postupanje moglo je biti podvedivo pod zakonski opis prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona čija su bitna obilježja ostvarena, neovisno od toga što se u činjeničnom opisu djela navodi da okrivljenici također, nisu izdali račun. Međutim, kako je okrivljenoj pravnoj osobi uz odmjerenu novčanu kaznu, ujedno oduzet i višak ostvaren inkriminiranim prekršajem u iznosu od 15,00 eura, temeljem odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona kojom je propisano kako će se utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzet kao imovinska korist, povodom prekršaja opisanog u stavku 1. točke 2. ovog članka, dok u odnosu na prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. istog Zakona, oduzimanje ostvarene imovinske koristi nije moguće, prekršaj okrivljenika trebalo je pravilno pravno označiti kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona. Nadalje, kako je u konkretnom slučaju novčana kazna okrivljenoj odgovornoj osobi odmjerena na temelju odredbe članka 192. stavka 1. Općeg poreznog zakona, kojom je kako je razvidno za počinitelja pravnu osobu propisana novčana kazna u znatno višem iznosu od one koja je odredbom članka 192. stavka 4. tog Zakona propisana za počinitelja koji je odgovorna osoba u pravnoj osobi, uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu tog okrivljenika, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, otklonio navedenu povredu, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Ispitujući pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojim okrivljenici ukazuju kako su odmjerene novčane kazne prestroge, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena svakom okrivljeniku.

11. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, olakotno cijeneći na strani okrivljenika njihov odnos prema počinjenom prekršaju, dok je otegotno cijenjena činjenica da se radi o prekršaju iznimne i očite društvene opasnosti kojim se podriva stabilnost i temeljni smisao poreznog sustava te da je ovo kažnjivo djelo usmjereno na poreznu evaziju širih razmjera, koje obrazloženje iako opširno, ukazuje da je zapravo okrivljenicima otegotno cijenjena težina samog djela.

12. Imajući u vidu da okrivljenici i navodima prigovora ne osporavaju počinjenje inkriminiranog prekršaja, pridonoseći takvim svojim postupanjem brzom i efikasnom okončanju prekršajnog postupka, a kako u spisu predmeta nema podataka da su ranije pravomoćno prekršajno kažnjavani zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u vrijeme odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim okolnostima koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te je imajući u vidu iznose propisanih novčanih kazni, granice njihovog ublažavanja, kao i vrste počinitelja, temeljem odredbe članka 37. stavka 3. točke 2. i 1. Prekršajnog zakona, novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi maksimalno ublažena, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena vrlo blizu iznosa do kojeg se ista može maksimalno ublažiti.

13. Ujedno, imajući u vidu manji iznos koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćene su gotovinom (15,00 eura), a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

14. U tako odmjerenim novčanim kaznama, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i otegotna okolnost na strani okrivljenika koja se odnosi na samu težinu počinjenog djela, pa odmjerene novčane kazne, po mišljenju ovog Suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri.

15. Ovaj Sud je mišljenja kako su takve novčane kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako svaki okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

17. Budući da je odredbom članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano da će se povodom inkriminiranog prekršaja, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti kao imovinska korist, a u svezi odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, odluka o oduzimanju imovinske koristi, također je valjana i utemeljena na zakonu.

18. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za svakog okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj – preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Krapina u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.