REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3679/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB 16912997621, Dubrovnik, Put od Republike 14, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TRAVEL PLAN d.o.o., OIB 36096123146, Dubrovnik, Svetog Križa 3, kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2023-32 od 27. lipnja 2024., 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2023-32 od 27. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2023-32 od 27. lipnja 2024. u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2023-32 od 27. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-5683/2022 od 28. studenog 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.861,81 kn / 247,10 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn / 24,89 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po istoj stopi (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 49,77 EUR. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

4. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično nije osnovana.

5. Tužitelj je podnio žalbu i protiv točke III. izreke pobijane presude kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, protiv kojeg dijela presude tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Presuda u ostalom pobijanom dijelu je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a i odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj svoju tražbinu temelji na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja za tuženika pod nazivom „Specifikacija utuženih računa“ od 2. studenog 2022. Na temelju uvida u tu ispravu prvostupanjski sud je utvrdio da je iz nje razvidno o kojim iznosima i s kojim rokom dospijeća se radi, ali da se ne može utvrditi za koju uslugu ili isporuku roba ili po kojem računu se ti iznosi potražuju.

9. Prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 219. ZPP-a navodi da je na tužitelju teret dokaza i visine njegove tražbine te da izvod iz poslovnih knjiga, kao i račun predstavlja vjerodostojnu ispravu, ali da ona sama po sebi bez drugih dokaza ne predstavlja nedvojben dokaz o postojanju i visini tražbine.

10. Zaključivši da u situaciji kada tuženik prigovara da tužitelju ništa ne duguje i da mu tužitelj nije izvršio nikakvu uslugu, izvodi zaključak da je na tužitelju teret dokaza postojanja i visine njegove tražbine, a što tužitelj nije učinio. Stoga je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog.

11. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi priznao da je koristio predmetni prostor na temelju Ugovora o zakupu na koji način priznaje da je bio korisnik tog prostora. Smatra da nije bio dužan dokazivati činjenicu da je tuženik koristio predmetnu uslugu jer je tuženik priznao da je u utuženom razdoblju koristio predmetni prostor za koji je pružena usluga odlaganja i odvoza otpada za koju su izdani predmetni računi. Ističe da je u svom podnesku od 25. siječnja 2024. precizno obrazložio i priloženom dokumentacijom dokazao da je predmetnu uslugu pružio tuženiku. Smatra i da je na tuženiku bio teret dokaza da je otpad zbrinjavan putem treće osobe te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 221. ZPP-a. Ističe i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između presude i isprava u spisu na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Navodi i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu.

12. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

13. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu. Razlozi navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude ne ostavljaju dvojbu o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja te kojih materijalnopravnih odredaba je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu utužene tražbine, o čemu presuda sadrži jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredbe članka 219. stavka 1. i članka 221a. ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao ni osnovu niti visinu utužene tražbine. To iz razloga jer izvod iz poslovnih knjiga, u konkretnom slučaju naslovljen kao „Specifikacija utuženih računa, u kojima su samo navedeni utuženi računi, bez njihove specifikacije, sama po sebi nije dokaz postojanja predmetne tužiteljeve tražbine, kako ni njene osnove tako ni visine. Uz to, tužitelj nije ni iznio činjenice na što se zapravo njegova tražbina uopće i odnosi i na koji način je ona obračunata, a niti je na te okolnosti dostavio, ni predložio izvođenje kakvih drugih dokaza.

15. Nadalje, prema odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

16. Rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-94/2023-2 od 21. srpnja 2023. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, tužitelj je zaprimio 2. kolovoza 2023. (dostavnica na poleđini lista 96. spisa), ali nije u zakonskom roku od 15 dana dostavio sudu dokazne prijedloge ni činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, iako je tim rješenjem bio upozoren na dužnost njihova dostavljanja i iznošenja, sukladno odredbi članka 461.a stavka 8. ZPP-a.

17. Iz podataka u spisu proizlazi da u prijedlogu za ovrhu tužitelj navodi da mu je tuženik dužan utuženi iznos od ukupno 1.861,81 kn te dostavlja specifikaciju utuženih računa. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je od dokaza dostavio samo tu navedenu specifikaciju utuženih računa (list 30. spisa), dok je tek 25. siječnja 2024. dostavio podnesak u kojem je iznio određene činjenice i priložio određenu dokumentaciju (list 169.-201. spisa). Prvostupanjski sud taj podnesak nije uzeo u obzir jer je dostavljen izvan roka propisanog odredbom članka 461. stavka 6. ZPP-a.

18. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir činjenice i dokaze iz tužiteljevog podneska od 25. siječnja 2024. To iz razloga jer tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a i taj podnesak predao sudu najkasnije u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok se ne radi o slučaju iz odredbe članka 461.a stavka 9. ZPP-a, a niti je tužitelj u tom pogledu iznosio kakve razloge iz kojih bi proizlazilo da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti nove činjenice ili priložiti tu dokumentaciju najkasnije u podnesku iz odredbe članka 461.a stavka 6. ZPP-a.

19. Budući da specifikacija utuženih računa predstavlja jednostranu ispravu tužitelja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, te iz nje nije razvidno na što se uopće odnosi utuženi iznos od 1.861,81 kn, odnosno na temelju koje osnove tužitelj potražuje isplatu utužene tražbine i to upravo u utuženoj visini, prvostupanjski sud je pravilno sukladno odredbi članka 221.b ZPP-a zaključio kako tužitelj nije dokazao ni osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud koji nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

20. Točno je da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da je od početka 2019. u zakupu poslovnog prostora, ali je iznio i činjenicu da mu tužitelj nije nikada izvršio nikakvu uslugu, niti da mu je ispostavio račune na koje se poziva u svojoj specifikaciji te da tužitelju ništa ne duguje. Stoga je u toj situaciji kada tuženik prigovara tužitelju da mu ništa ne duguje i da mu tužitelj nije izvršio nikakvu uslugu, na tužitelj teret dokaza postojanja i visine njegove tražbine. S obzirom na to, tužitelj je u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i predložiti odgovarajuće dokaze, a što tužitelj nije učinio. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a i ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na koju tužitelj ni ne ističe posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155 ZPP-a).

22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u ostalom pobijanom dijelu.

23. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR jer to nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković