Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1445/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice OS, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19) i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice OS, podnesenoj po branitelju Nebojši Bestiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2023., poslovni broj: 11. Pp-6695/2022, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice OS i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenica OS oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje joj je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 310,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenica je oslobođena obveze naknade plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu u odnosu na prvo navedeni prekršaj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni.

4. U žalbi okrivljenica dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika ĆS, pozivajući se pritom i na odredbu članka 199. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Smatra da je s obzirom na imovinske i socijalne prilike, te neosuđivanost okrivljenice izrečena kazna za navedeni prekršaj, iako ublažena još uvijek prestroga.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ocijenivši pri tom iskaz svjedoka ĆS, policijskog službenika, kao vjerodostojan dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji je iz neposredne blizine uočio da se okrivljenica nalazila na mjestu vozača dok se vozilo kretalo, čime su se u ponašanju okrivljenice u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja za koje je proglašena krivom.

9. Naime odredbom članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, pa je stoga neosnovano pozivanje okrivljenice na odredbu članka 199. stavka 3. cit. Zakona, kao odredbu koja bi istu ekskulpirala za navedeni prekršaj.

10. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik ĆS neosnovano teretio okrivljenicu.

11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Suprotno dakle tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem svjedoka ĆS, kojeg je prihvatio i ocijenio, a za što sve je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

13. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjene prekršaje izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

15. Okrivljenica je pod točkom 1. izreke proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22) ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljenici za navedeni prekršaj primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma u iznosu od 300,00 eura, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

16. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenicu obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenice.

17. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu i tužitelja.