Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5196/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PE, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika PE, podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 17. ožujka 2023., poslovni broj: 69. Pp-3894/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PE i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik PE oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je, izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana.
2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni zatvora.
4. U žalbi okrivljenik navodi da živi sa suprugom i dvoje male djece, starosti 3,6 mjeseci i 7 mjeseci te da su podstanari, s time da redovno radi zidariju i kroz cca 3 mjeseca planira dovršiti kuću u [adresa], koja bi bila useljiva. Moli da mu se ponajviše zbog djece izađe u susret i primijeni uvjetna osuda ili rad za opće dobro.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 45 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan za teške prometne prekršaje, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju teških prometnih prekršaja. Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju.
9. U odnosu na žalbeni prijedlog da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi, treba navesti da je člankom 34. stavkom 2. Prekršajnog zakona izričito propisano da će se novčana kazna iznad 265,45 eura koja nije u cijelosti ili djelomično naplaćena ni prisilno u roku od dvije godine od podnesenog zahtjeva za prisilnu naplatu zamijenit radom za opće dobro osuđenoj fizičkoj osobi, pa je dakle samo uz navedene uvjete, moguće primijeniti institut rada za opće dobro.
10. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenice.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. siječnja 2025.
Zapisničarka: Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
