Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-940/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić i dr. , odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borić i Toš iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steriermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici Damir Metelko i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-684/2023-7 od 13. rujna 2024., 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P- 684/2023-7 od 13. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prigovor iz razloga što se odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci ima smatrati nepoštenom, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, kao i zbog razloga što tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj te da navedena ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača zbog znatne udaljenosti prebivališta tužitelja od sjedišta tuženika u [adresa], zbog čega je tužitelju znatno otežan pristup sudu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima. Potražuje i trošak sastava žalbe od 125,00 eur.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju istog, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama koje navodi sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na što osnovano tuženik ukazuje u žalbi.

5. Iz stanja spisa kao i obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi prije svega kako tužitelj u svojoj tužbi nije isticao da bi se odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci ima smatrati nepoštenom, a niti se o tom prigovoru tuženika uopće očitovao nakon što ga je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu (a koju odlučnu činjenicu utvrđuje i sam prvostupanjski sud u svom obrazloženju).

6. Stoga nije jasno, iz kojeg to činjeničnog temelja prvostupanjski sud uopće izvodi razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji svoj zaključak o nepoštenosti odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci zaključujući da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj te sve navedeno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača iz razloga što je zbog znatne udaljenosti njegova prebivališta od sjedišta tuženika u [adresa], znatno otežan njegov pristup sudu. Odlučujući na navedeni način, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega se prvostupanjska odluka ne može ispitati pa je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tuženika i ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja.

7. Iako se prvostupanjski sud pravilno poziva na stav na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020., o pitanju smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) u konkretnom slučaju izostaje činjenična osnova temeljem koje bi prvostupanjski sud mogao ocijeniti okolnosti konkretnog slučaja na koje je ukazano u navedenom pravnom stavu, jer se na te okolnosti tužitelj uopće nije očitovao.

8. U nastavku postupka, sud prvog stupnja ponovo će odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti koji je istaknuo tuženik. Pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu kako bi ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnosti eventualno bila nepoštena odredba kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu dodijeljena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Suda Europske unije u predmetu Aqua Med sp. z o. o. od 3. travnja 2019. broj C-266/18 koja je donesena povodom zahtjeva za prethodnu odluku Okružnog suda u Poznanju, Poljska o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s mjesnom nadležnošću nacionalnih sudova za odlučivanje o tužbi za plaćanje kupoprodajne cijene koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio protiv potrošača. Stoga je u konkretnoj situaciji, pored već gore navedenog, potrebno voditi računa postoje li okolnosti koje upućuju na to da bi ugovorna mjesna nadležnost mogla odvratiti tužitelja od ostvarivanja njegova prava pred sudom, sa čim valja povezati i činjenicu da je tužitelj zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, a i u konačnici sa činjenicom da u slučaju potrebe da tužitelj bude pozvan na sud osobno radi saslušanja, taj dokaz može biti izveden i pred zamoljenim sudom, u smislu odredbe čl. 224. ZPP, a u vezi sa čl. 266. ZPP.

9. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi biti će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

10. O troškovima povodom žalbe, odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 8. siječnja 2025.

Sudac

Goran Škugor