Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-169/2024-2

Šibenik, S. Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPTAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg po punomoći članova uprave zastupa Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika DM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenika izjavljenim protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine, zatim protiv rješenja istog suda broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine te rješenja istog suda broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine, dana 8. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine.

III. Prihvaća se djelomično žalba ovršenika i preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine na način da se ovršeniku, pod uvjetima izreke tog rješenja, izriče novčana kazna umjesto iznosa od 500,00 eura u iznosu od 80,00 eura.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi broj Ovr-1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine kojim je radi naplate novčanih tražbina ovrhovoditelja, i to na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Splitu Mirjane Popovac broj Ovrv-7730/12 od 24. kolovoza 2012. godine, koje je potraživanje ovrhovoditelj preuzeo od SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d. Split, u iznosu od 24.531,69 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima, te na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zagrebu Joze Rotima broj Ovrv-1889/11 od 19. travnja 2011. godine, koje je potraživanje ovrhovoditelj preuzeo od PBZ CARD d.o.o. Zagreb, u iznosu od 4.827,26 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka, određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo (E-1) poslovni prostor u prizemlju kuće oznake 2318 ZGR i etažno vlasništvo (E-4) stan oznake C smješten na dugom katu kuće oznake 2318 ZGR na način pobliže označen u izreci tog rješenja, te kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 1.913,59 kuna, žalbu je izjavio ovršenik, ne navodeći žalbene razloge, sadržajno zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje preinači odbijanjem ovršnog prijedloga.

1.1. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine kojim je odbačena kao nepravodobna dopuna žalbe ovršenika od 4. siječnja 2022. godine izjavljena protiv rješenja o ovrsi broj Ovr1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine žalbu je izjavio ovršenik, ne navodeći žalbene razloge, sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2.1. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine kojim je ovršeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura, a koju je ovršenik dužan platiti u roku od 8 dana jer će se u protivnom ista zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava i zamjeniti novčane kazne zatvorskom kaznom žalbu je izjavio ovršenik, ne navodeći žalbene razloge, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalno prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine.

4. Žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine i rješenja broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine nisu osnovane dok je žalba izjavljena protiv rješenja broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine djelomično osnovana.

5. Ovršenik sadržajno žalbom protiv rješenja o ovrsi u bitnome ističe da je to rješenje doneseno suprotno odredbama članka 75. i 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ).

6. Odredbom članka 75. OZ štiti se ovršenika kao fizičku osobu koja ne obavlja registriranu djelatnost od toga da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima koja su nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Odredbom stavka 5. tog članka je propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

6.1. Ovrha je određena na nekretninama koje prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi predstavljaju stambeni prostor (stan) ukupne površine 119,26 m2 i poslovni prostor ukupne površine 122,59 m2. Ovršenik žalbi ne prilaže dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode da se predmetna ovrha ne može provesti na tim nekretninama temeljem zaštite koju mu kao ovršeniku pruža odredba članka 75. OZ, jer da su one nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok samo paušalno pozivanje od strane ovršenika na tu zaštitu ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi zbog pogrešne primjene odredbe članka 75. OZ.

7. Nije u pravu ovršenik niti kada u žalbi iznosi da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno uz pogrešnu primjenu odredbe članka 80.b OZ, jer da glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, koliko je bilo propisano odredbom tog članka u vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka, te da je zbog toga valjalo odbiti prijedlog ovrhovoditelja.

7.1. Ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na dvije ovršne isprave, prema jednoj je glavnica u iznosu od 24.531,69 kuna, a prema drugoj u iznosu od 4.827,28 kuna, i svakako glavnica tražbine ovrhovoditelja prelazi iznos od 20.000,00 kuna, bez obzira što svoj osnov ima u dvije ovršne isprave, pa neosnovano ovršenik u žalbi ističe da se ovrha nije mogla odrediti radi naplate tražbine čija glavnica iznosi 4.827,28 kuna, dok druga tražbina (24.531,69 kuna) jedva da prelazi taj iznos, odnosno da je manja od iznosa koji je određen kasnijom izmjenom OZ iz 2022. godine. Dakle, to što tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz više ovršnih isprava nije od utjecaja na iznos glavnice u primjeni odredbe članka 80.b OZ, koje je pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-5005/2019-2 od 29. siječnja 2020. godine.

8. Stoga, a kako žalbenim razlozima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, a kako ovaj sud povodom žalbe ovršenika postupajući po odredbi članka 50. stavak 5. OZ nije našao da su se ostvarili žalbeni razlozi iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. tog članka, kao ni razlozi iz stavka 1. točke 6. u svezi članka 4. stavci 4. i 5. OZ, kao ni razlozi na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), to se žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-1025/2020 od 16. lipnja 2021. godine ukazuje neosnovanom, te je o istoj valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točci I. izreke ovog rješenja, odnosno žalbu odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

9. Isto tako žalbenim navodima ovršenik ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine, a kojim je rješenjem kao nepravodobna odbačena njegova dopuna žalbe, koju je podnio prvostupanjskom sudu 4. siječnja 2022. godine, te kojom nadopunjuje pravodobno izjavljenu žalbu od 11. kolovoza 2021. godine podnesenu protiv rješenja o ovrsi od 16. lipnja 2021. godine. Ovršenik u bitnome žalbom protiv ovog rješenja ističe da je njegova žalba protiv rješenja o ovrsi pravodobno izjavljena, što je i istina, no dopuna žalbe podnesena 4. siječnja 2022. godine nije podnesena u zakonskom roku, koji je za ovršenika istekao protekom 8 dana od dostave rješenja o ovrsi, koje je rješenje dostavljeno ovršeniku 10. kolovoza 2021. godine, što i sam ovršenik potvrđuje u žalbenim navodima, pa je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe članka 358. stavak 1. ZPP dopunu žalbe ovršenika kao nepravodobnu odbacio.

9.1. Kako je pobijano rješenje broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine doneseno sukladno odredbi članka 358. stavak 1. ZPP, a kako ovaj sud povodom žalbe ovršenika ispitujući to rješenje temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, na primjenu kojeg upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ, nije našao da je doneseno uz neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, to se i ta žalba ovršenika ukazuje neosnovanom pa će o istoj a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točci II. izreke ovog rješenja, odnosno žalbu odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje broj 4 Ovr-1025/2020-35 od 24. travnja 2024. godine.

10. Međutim, djelomično je u pravu ovršenik kada prvostupanjsko rješenje broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine pobija zbog pogrešne primjene odredba članka 16. OZ.

10. 1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovršenik navodima iz podneska od 6. lipnja 2024. godine prešao granicu zaštite svojih prava i interesa u ovom postupku uvredom uredujućeg suca. Ovršenik u tom podnesku sucu predbacuje „nerad i nečinjenje“ te ga karakterizira kao „suca kalibra koji opravdava to što je hrvatsko pravosuđe dobilo naziv „krivosuđe“ jer da radi štetu vlasnicima nekretnina kao što je ovršenik“.

10.2. Svakako ovršenik ima pravo štititi svoja prava i interese u ovom postupku a sud je prema odredbi članka 6. OZ dužan paziti na dostojanstvo ovršenika i na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna u provedbi prisilnog ostvarenja tražbina ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave. Zaštita prava ovršenika, pa i sama komunikacija stranaka sa sudom, očekuje se da bude profesionalna i uljudna, te nije primjereno niti opravdano tu komunikaciju svesti na osobnu razinu, što je svakako ovršenik učinio navodima iz podneska od 6. lipnja 2024. godine, držeći da je sudac „kriv“ što se predmetna ovrha vodi protiv ovršenika i što postupak nije završio na način kako to smatra ovršenik ispravnim, a ne činjenica da postoji tražbina prema ovrhovoditelju koja proizlazi iz ovršnih isprava. Iz tog razloga zakonita je odluka suda prvog stupnja kada je primjenom odredbe članaka 16. stavak 8. OZ odlučio novčano kazniti ovršenika jer je u podnesku vrijeđao suca. No, stav je ovog suda da je odmjerena kazna od 500,00 eura previsoka, a to iz razloga što je odredbom članka 18. stavak 8. OZ propisana maksimalna kazna do 660,00 eura, te da je svrha ove mjere, ne osiromašiti osobu kojoj se izriče kazna, već je upozoriti da je takvo ponašanje nedopušteno i da se više ne ponovi, a što se svakako postiže i blažim iznosom kazne od izrečene, slijedom čega je žalbu ovršenika kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti i temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje broj 4 Ovr-1025/2020-43 od 19. lipnja 2024. godine umanjenjem izrečene kazne od 500,00 eura na iznos od 80,00 eura i riješiti kao u točci III. izreke ovog rješenja.

11. Slijedom navedenog o žalbama ovršenika valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku, 8. siječnja 2025. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić