Poslovni broj: Gž-3463/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-851/2024-6 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-851/2024-6 od 27. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.3. toč.4. Ugovora o namjenskom kreditu br. 5140030250-60010456498/2006 sklopljenog dana 14.03.2006. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja…“

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877 da u roku od petnaest dana plati tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 651,21 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

1,95 EUR tekućom od 15.04.2010.

1,65 EUR tekućom od 15.05.2010.

3,23 EUR tekućom od 15.06.2010.

12,37 EUR tekućom od 15.07.2010.

10,46 EUR tekućom od 15.08.2010.

18,17 EUR tekućom od 15.09.2010.

14,74 EUR tekućom od 15.10.2010.

11,88 EUR tekućom od 15.11.2010.

21,37 EUR tekućom od 15.12.2010.

27,41 EUR tekućom od 15.01.2011.

23,64 EUR tekućom od 15.02.2011.

24,95 EUR tekućom od 15.03.2011.

21,89 EUR tekućom od 15.04.2011.

23,22 EUR tekućom od 15.05.2011.

33,39 EUR tekućom od 15.06.2011.

35,22 EUR tekućom od 15.07.2011.

46,54 EUR tekućom od 15.08.2011.

42,84 EUR tekućom od 15.09.2011.

36,96 EUR tekućom od 15.10.2011.

37,09 EUR tekućom od 15.11.2011.

36,77 EUR tekućom od 15.12.2011.

39,32 EUR tekućom od 15.01.2012.

42,17 EUR tekućom od 15.02.2012.

42,63 EUR tekućom od 15.03.2012.

41,36 EUR tekućom od 15.04.2012.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.4. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 5140030250-60010456498/2006 sklopljenog dana 14.03.2006. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

IV/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877 da u roku od petnaest dana po osnovi preplaćenih kamata isplati tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 251,05 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

4,98 EUR tekućom od 15.10.2007.

4,98 EUR tekućom od 15.11.2007.

4,85 EUR tekućom od 15.12.2007.

4,88 EUR tekućom od 15.02.2008.

4,85 EUR tekućom od 15.04.2008.

4,25 EUR tekućom od 15.09.2008.

4,09 EUR tekućom od 15.10.2008.

4,51 EUR tekućom od 15.11.2008.

4,02 EUR tekućom od 15.12.2008.

7,33 EUR tekućom od 15.01.2009.

6,45 EUR tekućom od 15.03.2009.

6,89 EUR tekućom od 15.04.2009.

6,51 EUR tekućom od 15.05.2009.

9,24 EUR tekućom od 15.06.2009.

8,60 EUR tekućom od 15.07.2009.

8,71 EUR tekućom od 15.08.2009.

8,58 EUR tekućom od 15.09.2009.

8,03 EUR tekućom od 15.10.2009.

8,01 EUR tekućom od 15.11.2009.

7,64 EUR tekućom od 15.12.2009.

7,75 EUR tekućom od 15.01.2010.

7,61 EUR tekućom od 15.02.2010.

6,63 EUR tekućom od 15.03.2010.

7,24 EUR tekućom od 15.04.2010.

6,72 EUR tekućom od 15.05.2010.

6,75 EUR tekućom od 15.06.2010.

6,68 EUR tekućom od 15.07.2010.

6,52 EUR tekućom od 15.08.2010.

6,56 EUR tekućom od 15.09.2010.

5,90 EUR tekućom od 15.10.2010.

5,68 EUR tekućom od 15.11.2010.

5,54 EUR tekućom od 15.12.2010.

5,05 EUR tekućom od 15.01.2011.

4,65 EUR tekućom od 15.02.2011.

3,95 EUR tekućom od 15.03.2011.

4,00 EUR tekućom od 15.04.2011.

3,60 EUR tekućom od 15.05.2011.

3,65 EUR tekućom od 15.06.2011.

3,25 EUR tekućom od 15.07.2011.

3,22 EUR tekućom od 15.08.2011.

2,82 EUR tekućom od 15.09.2011.

2,32 EUR tekućom od 15.10.2011.

1,88 EUR tekućom od 15.11.2011.

1,51 EUR tekućom od 15.12.2011.

1,27 EUR tekućom od 15.01.2012.

0,98 EUR tekućom od 15.02.2012.

0,60 EUR tekućom od 15.03.2012.

1,33 EUR tekućom od 15.04.2012.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877 da tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.443,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. studenoga 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za trošak žalbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Prvostupanjski je sud o deklaratornim zahtjevima u izreci odlučivao unutar granica zahtjeva tužitelja, što ne dovodi u dvojbu da su isti prihvaćeni kao posljedica ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama tuženika. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost pobijane presude.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika i valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF), kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta uslijed navedenih ništetnih odredbi.

8. Nije sporno, a što proizlazi i iz predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita, da je ugovorom o kreditu sklopljenim 14. ožujka 2006. Slavonska banka d.d., čiji je pravni sljednik tuženik, kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost 13.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 6 godina, s promjenjivom kamatnom stopom od 4,3% godišnje, kao i da je tužitelj taj kredit otplatio u cijelosti.

9. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).

12. Iz stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koje proizlazi iz razlike više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 251,05 eura, a razlika više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF iznosi 655,44 eura, odnosno ukupno je tužitelj preplatio iznos od 906,49 eura.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio uvažavajući direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

17. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, ali je nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Gž- 1440/2024-3 od 25 rujna 2024. povukao dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinje predložene na okolnost pojedinačnog pregovaranja, pa tu činjenicu tuženik nije dokazao.

18. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se odluke u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank (sada Addiko Bank d.d.) kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., obzirom na odredbu članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 118/03), a o tom pitanju izjasnio se i VSRH u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

19. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (10. travnja 2019.), tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na valutnu klauzulu, nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno od 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 10. travnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

23. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva se nesavjesnost kreditne institucije.

24. Tužitelju stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

25. Odluka o troškovima postupka dosuđenih tužitelju pobijanom presudom pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1., a suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud je trošak po Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) priznao samo za dva obrazložena podneska (od 22. listopada 2019. i 17. prosinca 2023.). U preostalom dijelu obračun troška tuženik nije žalbom osporio.

26. Zbog izloženih razloga, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Split, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić