Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-490/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika [obrt] ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-920/2023-6 od 04. siječnja 2024., u sjednici održanoj 08. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj:

P-920/2023-6 od 04. siječnja 2024.,

a) preinačava u dijelu točke II izreke presude kojim je odlučeno o zateznim kamatama na način da se tuženiku nalaže platiti tužitelju na dosuđeni iznos od 525,42 EUR za razdoblje počev od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., kamatu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u točki I i III izreke, te preostalom dijelu točke II izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-920/2023-6 od 04. siječnja 2024., suđeno je:

„ I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj [osobni identifikacijski broj]-[osobni identifikacijski broj]/[osobni identifikacijski broj]-[osobni identifikacijski broj] od **.**.2006., solemniziranog kod javnog bilježnika ABC iz [adresa], pod brojem OU- [osobni identifikacijski broj]/[osobni identifikacijski broj] dana **.**.2006., u dijelu koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 525,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 8. studenog 2006.do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 399,66 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 4. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan“.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana u pogledu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu zaključenog **.**.2006., sadržane u članku 10. Ugovora o kreditu, a odnosi se na naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i zahtjev za isplatu naknade u iznosu od 525,42 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 08. studenog 2006., do isplate.

5.1. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pozivom na članka 81. stavka 1. i stavka 2., članka 84. i članak 87. stavka 1. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03.), članak 96. i 97. ZZP/07, kao i članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 525,42 EUR zajedno s kamatama od 08. studenog 2006. do isplate.

5.2. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5.3. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i danih iskaza i samih tih isprava i iskaza.

6. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik **.**.2006., zaključili ugovor o kreditu, a kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 86.000,00 CHF,

- da je člankom 10. Ugovora o kreditu određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,00 % jednokratno, a korisnik kredita se obvezuje da će snositi i sve troškove u vezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe te druge eventualno nastale troškove,

- da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 525,42 EUR. 7. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da isplati tužitelju naplaćenu naknadu s osnove te ništetne odredbe, pri čemu nije sporna visina naknade koju je tužitelj platio.

8. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje utvrđenoga činjeničnog stanja, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

9. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama općih akata banke po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, a kako to i proizlazi iz iskaza tužiteljice saslušane u svojstvu parnične stranke, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba članka 3. ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 koja je prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 ništetna.

9.1. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % iznosa kredita (članka 10. Ugovora o kreditu) očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 10. Ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP/03, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Doduše, tuženik kao trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, ima određene troškove, koji se „pokrivaju“ tom naknadom, a u pitanju su razni operativni troškovi i materijalni troškovi, kao što su troškovi djelatnika banke uključenih u svakoj pojedinoj fazi odobravanja kredita, što uključuje pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, uvjetima kredita, kreditnoj sposobnosti, dokumentaciji koju je potrebno pribaviti, provjera te dokumentacije, kreditne zaduženosti kroz baze podataka, kao što je registar obveza po kreditima i slično, sastavljanje ugovora o kreditu i potrebnih instrumenata osiguranja kredita i slično, sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakoga pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“, plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

10.1. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10.2. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00 % od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj. 11. I prigovor zastare prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

12. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO/05., od dana plaćanja te naknade pa do isplate.

12.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda utvrđenja ništetnosti naknade za obradu kredita i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada u iznosu 1,00 %, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada za obradu kredita je ništetna ugovorna odredba te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 525,42 EUR / 3.958,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2006., kada je tuženik, naplatio tužitelju tu naknadu (članak 1111. i članak 1115. ZOO/05.).

13. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), pa neosnovano žalitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer da je trebalo promijeniti Tarifu u vrijeme poduzimanja svaka pojedine radnje.

14. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o zakonskim zateznim kamatama koje tužitelju pripadaju na dosuđeni iznos, a koju visinu je trebalo odrediti prema članku 29. stavak 2. ZOO, pa je stoga za razdoblje od 01. siječnja 2023. valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu po stopi navedenoj u točki I a) izreke ove drugostupanjske odluke. Zbog navedenog valjalo je u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

15. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tuženika u pretežitom dijelu odbiti i odlučiti kao pod točkom I a) izreke temeljem članka 373. točka 3. ZPP, a kao u točki I b) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

16. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu neznatnog dijela sporedne tražbine, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 08. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković