REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2334/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete u iznosu od 222,68 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1329/2022 od 24. travnja 2024., 8. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1329/2022 od 24. travnja 2024. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke naložio tuženiku da plati tužitelju 194,88 EUR sa pripadajućim kamatama dok je u točci III. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu štete koji predstavlja visinu troškova sanacije oštećene zaštitne ograde na autocesti A3 i oštećenja prometnog znaka, a sve povodom štetnog događaja koji se dogodio 28. veljače 2020., a za nastanak kojeg je odgovoran vozač motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08104207312. Odluka o naknadi troškova je donesena temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je usvojen zahtjev je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja osporavajući aktivnu legitimaciju, visinu štete te teret dokaza i predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je predmet spora zahtjev za isplatom naknade štete na ime sanacije oštećene zaštitne ograde na autocesti A3 i oštećenja prometnog znaka, a sve povodom štetnog događaja koji se dogodio 28. veljače 2020., a za nastanak kojeg je odgovoran vozač motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08104207312. Među stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika kao ni činjenica da su djelatnici tužitelja otklonili štetu koja je prilikom predmetnog štetnog događaja nastala na dijelu zaštitne ograde na autocesti.
10. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je Zakonom o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) propisano da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, što znači da je tužitelj kao pravna osoba koja upravlja javnim cestama aktivno legitimiran u postupku potraživati naknadu štete osobe za koju tvrdi da je istu svojom krivnjom počinila, a sve imajući u vidu i odredbe čl. 42., čl. 44. i čl. 54. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/14; dalje: POZJC) pri čemu je nedvojbeno da zaštitna ograda na autocesti predstavlja dio autoceste. Stoga je utvrdio pravilno da tuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).
11. Nadalje pravilno je utvrđeno da se tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji na odredbi čl. 1069. ZOO-a, a šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a jer je time došlo do umanjenja njegove imovine. Naime tuženik je prije pokretanja postupka platio nesporni dio štete, a sud prvog stupnja je u ovoj pravnoj stvari pravilno utvrdio da je tužitelj pravilno obračunao naknadu štete i utvrdio sve relevantne elemente odnosa odgovornosti za štetu uključujući izračun visine pretrpljene štete.
12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
