Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-154/2024-4

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, protiv ovršenice ŠN (ranije: HN), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Klaić&Klaić iz Kutine, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Kutini pod brojem Pu Ovr-4439/2019 od dana 29. listopada 2024. godine, dana 8. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini pod brojem Pu Ovr- 4439/2019 od dana 29. listopada 2024. godine.

II. Prihvaća se djelomično žalba ovršenice, te se djelomično preinačuje u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke rješenje Općinskog suda u Kutini pod brojem Pu Ovr-4439/2019 od dana 29. listopada 2024. godine na način da se nalaže ovrhovoditelju da u roku od 15 dana naknadi ovršenici daljnji trošak u iznosu od 746,55 eura, dok se djelomično odbija žalba ovršenice i u odbijajućem dijelu za iznos od 186,64 eura, potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku od 15 dana naknadi ovršenici trošak žalbenog postupka u iznosu od 159,00 eura, te se odbija ovršenica sa preostalim zahtjevom za naknadu troška, kao i ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupaka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je usvojen zahtjev ovršenice za naknadu troškova ovršnog postupka od dana 7. veljače 2023. godine, te je naloženo ovrhovoditelju, da u roku od 15 dana nadoknadi ovršenici troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,21 eur, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 933,19 eura, odbijena ovršenica sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka od dana 7. veljače 2023. godine, kao neosnovanim (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja, u dijelu pod točkom I. izreke, žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga uvodno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači na način da odbije zahtjev ovršenice za naknadu troška, te naloži istoj da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka uključujući i trošak žalbe, podredno, da pobijano rješenje ukine i premet vrati na ponovni postupak, a žalbu protiv odbijajućeg dijela pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava je izjavila ovršenica, sa prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana, dok je žalba ovršenice djelomično osnovana.

4. U postupku nije sporno da je prvostupanjski sud rješenjem pod brojem Pu Ovr- 4439/2019-27 od dana 31. listopada 2022. godine ukinuo sve provedene ovršne radnje i obustavio postupak radi ovrhe prodajom suvlasničkog udjela na nekretninama (vođenog temeljem rješenja o ovrsi istog suda pod brojem Ovr-1080/2009 od dana 22. srpnja 2009. godine), te naložio zemljišnoknjižnom odijelu tog suda brisanje zabilježbe ovrhe na suvlasničkom dijelu od 1/2 na više predmetnih nekretnina upisnih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisani rješenjem Z-2806/2009 od dana 11. rujna 2009. godine, a sve pozivom na odredbu članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/2020), jer ovrhovoditelj u roku od jedne godine, počev od dana 29. travnja 2016. godine, u postupku nije poduzeo niti jednu radnju.

5. Navedeno rješenje, prema potvrdi u spisu, uručeno je punomoćniku ovrhovoditelja dana 16. siječnja 2023. godine, a punomoćniku ovršenice dana 28. siječnja 2023. godine, te stranke protiv istog nisu u roku od osam dana izjavile žalbu, slijedom čega je isto postalo pravomoćno.

6. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da je ovrhovoditelj osnovano pokrenuo ovrhu, da je na temelju njegovog prijedloga doneseno rješenje o ovrsi radi naplate dugovanja (parničnog troška u iznosu od 22.418,00 kuna sa zateznim kamatama) na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Kutini pod brojem P-399/00 od dana 16. listopada 2003. godine, te da je osnovan zahtjev ovršenice za naknadu troška samo za radnje poduzete unazad godinu dana, odnosno troška sastava podneska od dana 7. veljače 2023. godine.

7. U pravu je ovršenica kada u žalbi ističe da je pobijano rješenje, u odbijajućem dijelu pod točkom II. Izreke, doneseno uz pogrešnu primjenu odredbe članka 14. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ), koji je mjerodavan u postupku pokrenutom 2009. godine (a koja odredba je istovjetna odredbi članka 14. stavak 5. Ovršnog zakona – „Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

7.1. Naime, u postupku nije sporno da je ovrha pravomoćno obustavljena zbog nepostupanja ovrhovoditelja u razdoblju od godine dana i to od 29. travnja 2016. godine pa nadalje, slijedom čega je za zaključiti da je i pored činjenice koje uzima u obzir prvostupanjski sud, ovrhovoditelj u konačnici svojom krivnjom doveo do obustave postupka i time prouzročio trošak ovršenici, jer je njegova neaktivnost (koje utvrđenje, zastupan po kvalificiranom punomoćniku nije osporavao žalbom) imala za posljedicu obustavu postupka naplate potraživanja u ovom sudskom postupku, sukladno tada važećoj odredbi članka 72. stavak 3. OZ.

7.2. Činjenica da je navedena odredba naknadno ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023. godine (objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 6/2024 dana 15. siječnja 2024. godine) zbog toga što ista ne zadovoljava zahtjeve za određenost i precioznost pravne norme u pozitivnom smislu jer ovrhovoditelj iz iste ne može znati svoje obveze, slijedom čega da ocjena njegovog postupanja ovisi o diskrecionoj ocjeni tijela koje vodi postupak, ne mijenja stanje stvari u odnosu na pravo ovršenice na naknadu troška, kod činjenice da je rješenja o obustavi postupka postalo pravomoćno prije donošenja i objave odluke Ustavnog suda.

7.3. U odnosu na prigovore žalbe u kojima ovršenica ističe da je već na ročištu dana 3. prosinca 2009. godine istaknula prigovor prijeboja sa svojom tražbinom iz osnova uzdržavanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom presudom Okružnog suda u Prizrenu broj P-212/2000 od dana 5. rujna 2000. godine u iznosu od 300 DM mjesečno dok postoje razlozi za uzdržavanje, a priznate rješenjem Općinskog suda u Kutini broj R-14/05 od dana 28. listopada 2005. godine i da je tražbina ovrhovoditelja time prestala, da je kod tog prigovora ostala i tijekom daljnjeg postupka, dok iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zapisnik od dana 3. prosinca 2009. godine uručen punomoćniku ovrhovoditelja dana 28. rujna 2010. godine, te da je ovrhovoditelj u podnesku od dana 18. listopada 2010. godine istaknuo da ne prihvaća prigovor prijeboja, jer da se ne radi o potraživanja ovršenice u Republici Hrvatskoj – treba reći da je odredbom članka 200. točka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), prijeboj isključen u odnosu na tražbinu koja potječe iz obveze zakonskog uzdržavanja.

7.4. Ujedno, činjenica o kojoj je u podnesku od dana 24. svibnja 2017. godine ovršenica izvijestila sud navodeći da je kao ovrhovoditelj u drugom postupku vođenom pred tim sudom pod brojem Ovr-402/2015 protiv HN kao ovršenika radi ovrhe na njegovom suvlasničkom dijelu od 1/2 nekretnine, a radi namirenja dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja, te budućih iznosa uzdržavanja, istoj kao kupcu dosuđeno 1/2 suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina pravomoćnim rješenjem o dosudi od dana 21. rujna 2016. godine, nije od važnosti za ovaj postupak.

7.5. Podneskom od dana 7. veljače 2023. godine, ovršenica je po punomoćniku pravodobno postavila zahtjev za naknadu troškova predmetnog postupka i to za zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2009. godine, 28. rujna 2010. godine i 5. lipnja 2014. godine, po 199,08 eura/1.500,00 kuna za svako, za sastav podnesaka od 17. prosinca 2010. godine, 1. ožujka 2016. godine, 24. svibnja 2017. godine i 7. veljače 2023. godine, po 49,77 eura/375,00 kuna za svako, što ukupno sa PDV od 25% iznosi 995,40 eura/7.500,00 kuna, od čega joj je po prvostupanjskom sudu priznat samo sastav podneska od 7. veljače 2023. godine kojim je zatražila naknadu troškova.

7.6. Međutim, pravilnom primjenom odredbe članka 14. stavak 5. OZ, ovršenici je trebalo priznati i daljnji trošak i to trošak zastupanja na ročištu dana od 3. prosinca 2009. godine, 28. rujna 2010. godine i 5. lipnja 2014. godine, u zatraženom iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tbr. 12. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa), dakle, ukupno 746,55 eura (597,24 eura i PDV od 25% u iznosu od 149,31 eur), pa je za navedeni iznos u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje u korist ovršenice (članak 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ).

7.7. Neosnovana je djelomično žalba ovršenice u odnosu na odbijajući dio pod točkom II. izreke koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 17. prosinca 2010. godine, 1. ožujka 2016. godine i 24. svibnja 2017. godine (Tbr. 11. točka 10. Tarife) u zatraženom iznosu od po 49,77 eura /375,00 kuna za svaki, sa PDV od 25 %, dakle ukupno 186,64 eura (149,31 eur sa PDV od 25% u iznosu od 37,33 eura), jer navedeni podnesci, kod činjenice održanog ročišta na kojima se putem punomoćnika ovršenica očitovala glede tražbine ovrhovoditelja te potom iste prigovore isticala i u podnescima, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je u tom dijelu iz naprijed navedenih razloga trebalo djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ).

8. Ujedno, iz naprijed navedenih razloga, neosnovana je žalba ovrhovoditelja protiv dosuđujućeg dijela pod točkom I. izreke kojom je ovršenici priznat trošak sastava podneska od dana 7. veljače 2023. godine kojim je ovršenica zatražila naknadu troška, i to u iznosu od 62,21 eur, jer ovrhovoditelj nije osporavao u pobijanom dijelu odluku o trošku zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ u odnosu na visinu tog dijela zahtjeva, slijedom čega je u tom dijelu trebalo potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ), te odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe.

9. Ovršenici koja je u odnosu na vrijednost pobijanog dijela od 933,19 eura, uspjela sa 746,55 eura (597,24 eura i PDV od 25% u iznosu od 149,31 eur), dakle sa 80%, trebalo je razmjerno uspjehu priznati trošak sastava žalbe (Tbr. 13. točka 1. Tarife) u iznosu od 159,00 eura od zatraženih 187,50 eura (obrazloženog troška od 150,00 eura za sastav žalbe i PDV od 25% u iznosu od 37,50 eura), te je odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadu troška za navedenu radnju, kao i sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu, koji nije postavljen određeno u odnosu na visinu (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ).

U Šibeniku, 8. siječnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić