Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-107/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punonomoćnici iz ..., [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-79/2021-20 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 08. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-79/2021-20 od 21. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-79/2021-20 od 21. prosinca 2022., odlučeno je:

„ I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. i članka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj [osobni identifikacijski broj]-[osobni identifikacijski broj]/2007, koji je tužitelj ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklopio sa pravnim prednikom tuženika ... [adresa], dana 31. kolovoza 2007., a koji je potvrđen od javnog bilježnika ABC, [adresa], pod brojem OU-[osobni identifikacijski broj].[osobni identifikacijski broj]/[osobni identifikacijski broj], dana 05. rujna 2007., u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF).

II Nalaže se tuženiku ..., [adresa],[osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog primjene naprijed navedenih ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i ugovorna kamata švicarski franak, isplati iznos od 29.684,47 kn / 3.939,81 eura1, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena počevši od 11. kolovoza 2008. pa do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja teče na iznos od:

- 11,77 kn / 1,56 € počevši od 22. listopada 2008. pa do isplate,

- 9,43 kn / 1,25 € počevši od 22. studenog 2008. pa do isplate,

- 22,23 kn / 2,95 € počevši od 23. prosinca 2008. pa do isplate

- 681,33 kn / 90,43 € počevši od 22. siječnja 2009. pa do isplate,

- 131,94 kn / 17,51 € počevši od 24. veljače 2009. pa do isplate,

- 77,97 kn / 10,35 € počevši od 24. ožujka 2009. pa do isplate,

- 54,90 kn / 7,29 € počevši od 22. travnja 2009. pa do isplate,

- 77,63 kn / 10,30 € počevši od 21. svibnja 2009. pa do isplate,

- 66,70 kn / 8,85 € počevši od 24. lipnja 2009. pa do isplate,

- 67,04 kn / 8,90 € počevši od 21. srpnja 2009. pa do isplate,

- 63,41 kn / 8,42 € počevši od 21. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 69,93 kn / 9,28 € počevši od 22. rujna 2009. pa do isplate,

- 58,61 kn / 7,78 € počevši od 21. listopada 2009. pa do isplate,

- 78,86 kn / 10,47 € počevši od 21. studenog 2009. pa do isplate,

- 84,81 kn / 11,26 € počevši od 22. prosinca 2009. pa do isplate,

- 109,32 kn / 14,51 € počevši od 21. siječnja 2010. pa do isplate,

- 133,34 kn / 17,70 € počevši od 23. veljače 2010. pa do isplate,

- 150,53 kn / 19,98 € počevši od 23. ožujka 2010. pa do isplate,

- 154,35 kn / 20,49 € počevši od 21. travnja 2010. pa do isplate,

- 188,74 kn / 25,05 € počevši od 21. svibnja 2010. pa do isplate,

- 214,23 kn / 28,43 € počevši od 22. lipnja 2010. pa do isplate,

- 227,55 kn / 30,20 € počevši od 21. srpnja 2010. pa do isplate,

- 273,28 kn / 36,27 € počevši od 21. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 282,94 kn / 37,55 € počevši od 21. rujna 2010. pa do isplate,

- 292,15 kn / 38,77 € počevši od 22. listopada 2010. pa do isplate,

- 283,96 kn / 37,69 € počevši od 23. studenog 2010. pa do isplate,

- 388,47 kn / 51,56 € počevši od 22. prosinca 2010. pa do isplate,

- 371,97 kn / 49,37 € počevši od 22. siječnja 2011. pa do isplate,

- 372,52 kn / 49,44 € počevši od 23. veljače 2011. pa do isplate,

- 380,63 kn / 50,52 € počevši od 23. ožujka 2011. pa do isplate,

- 422,78 kn / 56,11 € počevši od 24. svibnja 2011. pa do isplate,

- 439,13 kn / 58,28 € počevši od 18. lipnja 2011. pa do isplate,

- 573,71 kn / 76,14 € počevši od 22. srpnja 2011. pa do isplate,

- 569,82 kn / 75,63 € počevši od 20. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 474,96 kn / 63,04 € počevši od 22. listopada 2011. pa do isplate,

- 713,81 kn / 94,74 € počevši od 03. studenog 2011. pa do isplate,

- 713,02 kn / 94,63 € počevši od 03. studenog 2011. pa do isplate,

- 503,76 kn / 66,86 € počevši od 02. prosinca 2011. pa do isplate,

- 519,20 kn / 68,91 € počevši od 22. prosinca 2011. pa do isplate,

- 554,38 kn / 73,58 € počevši od 01. veljače 2012. pa do isplate,

- 561,84 kn / 74,57 € počevši od 24. veljače 2012. pa do isplate,

- 538,70 kn / 71,50 € počevši od 25. travnja 2012. pa do isplate,

- 567,92 kn / 75,38 € počevši od 22. svibnja 2012. pa do isplate,

- 577,25 kn / 76,61 € počevši od 22. lipnja 2012. pa do isplate,

- 567,05 kn / 75,26 € počevši od 21. srpnja 2012. pa do isplate,

- 573,70 kn / 76,14 € počevši od 22. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 557,86 kn / 74,04 € počevši od 22. rujna 2012. pa do isplate,

- 549,71 kn / 72,96 € počevši od 20. listopada 2012. pa do isplate,

- 568,89 kn / 75,50 € počevši od 22. studenog 2012. pa do isplate,

- 573,76 kn / 76,15 € počevši od 21. prosinca 2012. pa do isplate,

- 586,16 kn / 77,80 € počevši od 22. siječnja 2013. pa do isplate,

- 549,16 kn / 72,89 € počevši od 21. veljače 2013. pa do isplate,

- 577,32 kn / 76,62 € počevši od 27. ožujka 2013. pa do isplate,

- 584,31 kn / 77,55 € počevši od 21. svibnja 2013. pa do isplate,

- 794,21 kn / 105,41 € počevši od 21. lipnja 2013. pa do isplate,

- 530,06 kn / 70,35 € počevši od 20. srpnja 2013. pa do isplate,

- 366,62 kn / 48,66 € počevši od 30. srpnja 2013. pa do isplate,

- 561,64 kn / 74,54 € počevši od 21. rujna 2013. pa do isplate,

- 565,91 kn / 75,11 € počevši od 01. listopada 2013. pa do isplate,

- 611,34 kn / 81,14 € počevši od 19. listopada 2013. pa do isplate,

- 578,63 kn / 76,80 € počevši od 21. studenog 2013. pa do isplate,

- 588,85 kn / 78,15 € počevši od 24. prosinca 2013. pa do isplate,

- 601,43 kn / 79,82 € počevši od 21. siječnja 2014. pa do isplate,

- 609,88 kn / 80,94 € počevši od 22. veljače 2014. pa do isplate,

- 614,11 kn / 81,51 € počevši od 25. ožujka 2014. pa do isplate,

- 638,82 kn / 84,79 € počevši od 18. travnja 2014. pa do isplate,

- 611,84 kn / 81,21 € počevši od 28. svibnja 2014. pa do isplate,

- 613,89 kn / 81,48 € počevši od 21. lipnja 2014. pa do isplate,

- 626,78 kn / 83,19 € počevši od 21. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 659,05 kn / 87,47 € počevši od 02. rujna 2014. pa do isplate,

- 639,52 kn / 84,88 € počevši od 03. listopada 2014. pa do isplate,

- 673,19 kn / 89,35 € počevši od 21. listopada 2014. pa do isplate te da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.490,00 kn / 1.790,43 eura1, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja teče od 21. prosinca 2022. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana“.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2007., i to onih kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za Švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 19.950,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

6.1. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, te je li zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove zastario.

7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

7.1. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koje je po pitanju valutne klauzule u švicarskim francima postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koja je predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2221/2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) prednik tuženika u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90., u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP), te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tužba u ovom predmetu je podnesena 20. ožujka 2021.

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 3.939,81 EUR / 29.684,47 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. ZOO.

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

14. Žalbom tuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova odredaba predmetnog ugovora o kreditu, jer se ista temelje na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, a sud je takvim odlukama vezan samo u postupcima za naknadu štete te postupcima za isplatu pokrenutim nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ 70/19) kada je i izmijenjena odredba članka 502.c dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata", a u ovoj pravnoj stvari radi se o postupku radi isplate pokrenutom prije donošenja navedene izmijene.

14.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je donio pravilan zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kada se pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda na koje se tužitelj pozvao oslonom na odredbu članka 502.c. ZPP- a jer iako se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete suštinski se radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe treba primijeniti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem kao što ih je prvostupanjski sud ispravno tumačio i primijenio.

15. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljica o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.

15.1. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

15.2. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Tuženik također problematizira svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopio ..., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenim kolektivnim sporovima. Naime, nesporno je da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. ... pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv [obrt]) pa se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv [obrt] odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila ..., sukladno odredbi članka 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) prema kojoj upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Stoga je pravilno sud prvo stupnja odbio navedeni prigovor tuženika smatrajući da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv [obrt], kao preuzimatelja ..., odnose i na odnose nastale između potrošača i ... ( pravno shvaćanje Građanskog odjela ŽS Dubrovnik, 10. prosinca 2024., koje je podudarno sa odlukom Rev 1135/2023).

17. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (20. ožujka 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

18. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

19. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena temeljem članka 154. i 155. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), pa nisu osnovani žalbeni navodi u kojima žalitelj ističe da je sud neosnovano priznao i troškove za sastav podneska od 17. svibnja 2021., i 05. studenog 2022., jer se ti podnesci suprotno navodima žalitelja nalaze u spisu, dok je trošak pristupa na ročište za objavu presude trošak koji je bio potreban za vođenje parnice (članak 155. ZPP).

19.1. S obzirom da žalitelj nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavka 1. ZPP.

Dubrovnik, 08. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković