Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-943/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9865/2019-23 od 13. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom djelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., II., III. i V. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9865/2019-23 od 13. srpnja 2022.

a) potvrđuje u točki I., II. i V. izreke,

b) preinačuje u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka tako da točka III. izreke glasi:

" Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 914,54 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu broj: 9012084050, sklopljenog između tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa], kao Kreditor i tužitelja NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana **.**.2006. godine, potvrđen kod javnog bilježnika ABC, [adresa], pod poslovnim brojem: OU314/2006 dana 10.11.2006. godine, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila pa stoga ista odredba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.011,83 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 28,92 kuna od dana 01.09.2007. godine,

-na iznos od 29,04 kuna od dana 01.10.2007. godine,

-na iznos od 28,68 kuna od dana 01.11.2007. godine,

-na iznos od 28,68 kuna od dana 01.11.2007. godine,

-na iznos od 28,96 kuna od dana 01.01.2008. godine,

-na iznos od 29,75 kuna od dana 01.01.2008. godine,

-na iznos od 68,81 kuna od dana 01.02.2008. godine,

-na iznos od 67,08 kuna od dana 01.04.2008. godine,

-na iznos od 66,41 kuna od dana 01.07.2008. godine,

-na iznos od 65,87 kuna od dana 01.08.2008. godine,

-na iznos od 65,98 kuna od dana 01.08.2008. godine,

-na iznos od 67,33 kuna od dana 01.10.2008. godine,

-na iznos od 67,53 kuna od dana 01.11.2008. godine,

-na iznos od 69,94 kuna od dana 01.11.2008. godine,

-na iznos od 69,68 kuna od dana 01.12.2008. godine,

-na iznos od 73,83 kuna od dana 01.12.2008. godine,

-na iznos od 72,13 kuna od dana 01.01.2009. godine,

-na iznos od 72,45 kuna od dana 01.02.2009. godine,

-na iznos od 72,57 kuna od dana 01.04.2009. godine,

-na iznos od 71,68 kuna od dana 01.05.2009. godine,

-na iznos od 71,10 kuna od dana 01.06.2009. godine,

-na iznos od 71,56 kuna od dana 01.07.2009. godine,

-na iznos od 71,08 kuna od dana 01.08.2009. godine,

-na iznos od 71,36 kuna od dana 01.10.2009. godine,

-na iznos od 72,25 kuna od dana 01.11.2009. godine,

-na iznos od 72,48 kuna od dana 01.12.2009. godine,

-na iznos od 73,34 kuna od dana 01.01.2010. godine,

-na iznos od 73,94 kuna od dana 01.01.2010. godine,

-na iznos od 74,35 kuna od dana 01.02.2010. godine,

-na iznos od 75,01 kuna od dana 01.03.2010. godine,

-na iznos od 76,97 kuna od dana 01.04.2010. godine,

-na iznos od 80,18 kuna od dana 01.05.2010. godine,

-na iznos od 78,39 kuna od dana 01.06.2010. godine,

-na iznos od 83,04 kuna od dana 01.08.2010. godine,

-na iznos od 81,42 kuna od dana 01.08.2010. godine,

-na iznos od 81,61 kuna od dana 01.09.2010. godine,

-na iznos od 84,85 kuna od dana 01.10.2010. godine,

-na iznos od 88,30 kuna od dana 01.11.2010. godine,

-na iznos od 85,53 kuna od dana 01.12.2010. godine,

-na iznos od 84,69 kuna od dana 01.01.2011. godine,

-na iznos od 84,92 kuna od dana 01.02.2011. godine,

-na iznos od 90,17 kuna od dana 01.03.2011. godine,

-na iznos od 90,66 kuna od dana 01.04.2011. godine,

-na iznos od 105,21 kuna od dana 01.06.2011. godine,

-na iznos od 92,52 kuna od dana 01.07.2011. godine,

-na iznos od 91,56 kuna od dana 01.08.2011. godine,

-na iznos od 89,87 kuna od dana 01.09.2011. godine,

-na iznos od 90,91 kuna od dana 01.10.2011. godine,

-na iznos od 92,07 kuna od dana 01.11.2011. godine,

-na iznos od 93,50 kuna od dana 01.12.2011. godine,

-na iznos od 93,13 kuna od dana 01.01.2012. godine,

-na iznos od 92,38 kuna od dana 01.02.2012. godine,

-na iznos od 92,91 kuna od dana 01.03.2012. godine,

-na iznos od 93,49 kuna od dana 01.04.2012. godine,

-na iznos od 92,80 kuna od dana 01.05.2012. godine,

-na iznos od 93,05 kuna od dana 01.06.2012. godine,

-na iznos od 91,43 kuna od dana 01.07.2012. godine,

-na iznos od 91,38 kuna od dana 01.08.2012. godine,

-na iznos od 92,88 kuna od dana 01.09.2012. godine,

-na iznos od 92,51 kuna od dana 01.10.2012. godine,

-na iznos od 93,12 kuna od dana 01.11.2012. godine,

-na iznos od 91,61 kuna od dana 01.12.2012. godine,

-na iznos od 91,75 kuna od dana 01.01.2013. godine,

-na iznos od 92,85 kuna od dana 01.02.2013. godine,

-na iznos od 92,20 kuna od dana 01.03.2013. godine,

-na iznos od 90,66 kuna od dana 01.04.2013. godine,

-na iznos od 89,99 kuna od dana 01.05.2013. godine,

-na iznos od 90,67 kuna od dana 01.06.2013. godine,

-na iznos od 91,21 kuna od dana 01.07.2013. godine,

-na iznos od 91,79 kuna od dana 01.08.2013. godine,

-na iznos od 91,97 kuna od dana 01.09.2013. godine,

-na iznos od 92,10 kuna od dana 01.10.2013. godine,

-na iznos od 91,86 kuna od dana 01.11.2013. godine,

-na iznos od 91,97 kuna od dana 01.12.2013. godine,

-na iznos od 92,10 kuna od dana 01.01.2014. godine,

-na iznos od 91,86 kuna od dana 01.02.2014. godine, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. srpnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja KT, za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ..., [adresa], za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj: [osobni identifikacijski broj] od 10. studenoga 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 6.011,83 kn s osnove preplaćene kamate. Tužitelj zahtjeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. ZOO-a).

7. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila 10. studenoga 2006.,

- da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.083,44 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 6,10% u vrijeme sklapanja ugovora,

- da je tužitelj otplatio kredit.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i ništetna.

8.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. Tom je presudom utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi povrata stečenog bez osnove zbog postupanja tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07) i člankom 118. važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22

- dalje: ZZP/14).

9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata dosudio tužitelju svotu od 6.011,83 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do dana plaćanja. Navedenu tražbinu sud je ocijenio osnovanom primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

10. Prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora utemeljio na utvrđenjima pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom postupku odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi, koje su banke, među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a tužitelj jest potrošač, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/2014-2.

11. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.

12. Odluka suda je pravilna.

13. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. 14. Ocjenjujući važnije žalbene navode prema članku 375. stavka 1. ZPP-a valja istaknuti slijedeće.

15. Protivno shvaćanju žalitelja prvostupanjski je sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi utemeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupio suprotno odredbama ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

15.1. U vezi ovog postupka u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime postavlja pitanje uloge suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik na ovu okolnost nije predložio adekvatne dokaze.

15.2 Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta.

16. Odluka prvostupanjskog suda, kako je to već navedeno je pravilna. Prema stajalištu i ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

18. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima položaj potrošača, jer je tužitelj fizička osoba te je dokazao da je automobil kupio u privatne svrhe. Na tuženiku je bio teret dokaza da je uzimanje kredita bilo za potrebe tužiteljeve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a to u postupku nije dokazao a ne na tužitelju.

19. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

19. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ 138/23– dalje: Tarifa).

19.2. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 914,54 EUR

19.3. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

19.4. Tužitelju ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podneska od 23. prosinca 2020. jer podnesak uz uplatnicu o uplati vještačenja nije bio neophodan za vođenje postupka. Zbog toga je za iznos od 234,38 kn (187,50 kn uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 46,88 kn) valjalo umanjiti tužiteljeve odmjerene troškove postupka pa tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 6.890,62 kn/914,54 EUR.

19.5. Imajući u vidu da je člankom 13. stavak1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju.

20. Stopu zateznih kamata valjalo je uskladiti s odredbom članka 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a

21. Budući je tuženik uspio sa žalbom samo u odnosu na sporednu tražbinu a odbijena je žalba u odnosu na glavnu stvar to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to pod točkom I. a. na temelju članka 368. stavak 1. i pod točkom I. b. na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović