Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-837/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-970/2019-22 od 22. travnja 2021., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-970/2019-22 od 22. travnja 2021.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je djelomično ništetna odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj 066-475/2008 sklopljenog između tužitelja i ... dana 8. rujna 2008. u dijelu koji glasi "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF ... na dan dospijeća", odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, kao i da je ništena odredba čl. 6. koji glasi:"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ... ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta" te se utvrđuje da su ništetne odluke tuženika o promjenama kamatne stope donesenih temeljem te odredbe, a koje će tužitelj pobliže naznačiti nakon što tuženik dostavi odluke o promjenama kamatne stope. II. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.408,39 kn, sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 30,98 kn od 2. prosinca 2009. do isplate,

- 35,14 kn od 6. siječnja 2010. do isplate,

- 35,01 kn od 2. veljače 2010. do isplate,

- 34,84 kn od 4. ožujka 2010. do isplate,

- 33,71 kn od 2. travnja 2010. do isplate

- 34,16 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

- 32,65 kn od 3. lipnja 2010. do isplate,

- 35,25 kn od 2. srpnja 2010. do isplate,

- 34,75 kn od 3. kolovoza 2010. do isplate,

- 35,40 kn od 8. rujna 2010. do isplate,

- 35,46 kn od 7. listopada 2010. do isplate,

- 35,30 kn od 5. studenog 2010. do isplate,

- 33,34 kn od 7. prosinca 2010. do isplate,

- 38,28 kn od 8. siječnja 2011. do isplate,

- 33,03 kn od 5. veljače 2011. do isplate,

- 37,74 kn od 8. ožujka 2011. do isplate,

- 35,75 kn od 6. travnja 2011. do isplate,

- 27,98 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- 35,32 kn od 9. lipnja 2011. do isplate,

- 39,54 kn od 5. srpnja 2011. do isplate,

- 34,41 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 37,28 kn od 8. rujna 2011. do isplate,

- 31,08 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- 29,16 kn od 4. studenog 2011. do isplate,

- 29,45 kn od 2. prosinca 2011. do isplate,

- 29,87 kn od 4. siječnja 2012. do isplate,

- 28,96 kn od 2. veljače 2012. do isplate,

- 28,57 kn od 3. ožujka 2012. do isplate,

- 27,42 kn od 4. travnja 2012. do isplate,

- 27,82 kn od 8. svibnja 2012. do isplate,

- 26,57 kn od 7. lipnja 2012. do isplate,

- 25,69 kn od 6. srpnja 2012. do isplate,

- 24,76 kn od 8. kolovoza 2012. do isplate,

- 24,85 kn od 8. rujna 2012. do isplate,

- 22,81 kn od 10. listopada 2012. do isplate,

- 21,89 kn od 13. studenog 2012. do isplate,

- 22,68 kn od 11. prosinca 2012. do isplate,

- 20,46 kn od 8. siječnja 2013. do isplate,

- 18,07 kn od 7. veljače 2013. do isplate,

- 19,75 kn od 7. ožujka 2013. do isplate,

- 17,88 kn od 5. travnja 2013. do isplate,

- 16,88 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

- 14,88 kn od 6. lipnja 2013. do isplate,

- 14,66 kn od 6. srpnja 2013. do isplate,

- 13,68 kn od 10. kolovoza 2013. do isplate,

- 13,66 kn od 10. rujna 2013. do isplate,

- 12,58 kn od 4. listopada 2013. do isplate,

- 11,52 kn od 8. studenog 2013. do isplate,

- 10,37 kn od 10. prosinca 2013. do isplate,

- 10,62 kn od 9. siječnja 2014. do isplate,

- 8,96 kn od 7. veljače 2014. do isplate,

- 8,36 kn od 7. ožujka 2014. do isplate,

- 7,38 kn od 8. travnja 2014. do isplate,

- 6,12 kn od 7. svibnja 2014. do isplate,

- 5,22 kn od 7. lipnja 2014. do isplate,

- 4,06 kn od 7. srpnja 2014. do isplate,

- 3,09 kn od 12. kolovoza 2014. do isplate,

- 2,21 kn od 9. rujna 2014. do isplate,

- 1,08 kn od 7. listopada 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.425,00 kn sa zateznim kamatama od 22. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 3. stavka 2 Ugovora o [broj kredita] od 8. rujna 2008. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke u dijelu kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i zahtjev za isplatu novčane svote od 1.408,39 kn iz osnove preplaćene kamate, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

7. Među strankama nije sporno:

- da su je tužitelj sa tuženikovim prednik [obrt] sklopio Ugovor u iznosu kunske protuvrijednosti 12.444,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za

CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit za adaptaciju za kupnju motocikla na rok otplate od 6 godina;

-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 6,50% u vrijeme sklapanja ugovora.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženikov prednik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.

8.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i ovaj Ugovor utvrđeno, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22m - dalje: ZZP/14).

9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata dosudio tužitelju svotu od 1.408,39 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do dana plaćanja. Navedeni zahtjev sud je prihvatio primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

10. Prvostupanjski sud je kako je to već navedeno,zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom postupku odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi, koje su banke, među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a tužiteljica jest potrošač, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2.

11. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženikov prednik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.

12. Odluka suda je pravilna.

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, a s obzirom na datum početka postupka, pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud, imajući u vidu da je među strankama sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj platio uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu, svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s promjenjivim kamatnim stopama.

15. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.). Navedenom presudom je potvrđeno ( i u odnosu na tuženikova prednika) da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Tuženikov prednik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Takvim postupanjem, tuženikov prednik je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/07 te suprotno odredbama ZOO.

16. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženikov prednik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama (u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora) važećeg ZZP.

17. Žalbenim navodima koji se tiču tuženikovoga prava da mijenja kamatnu stopu, nepostojanja zakonskih zapreka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, tvrdnje da kamata koju je tuženik obračunavao tužitelju nikad nije bila viša od zakonom propisane najviše dopuštene, nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskoga suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, posebice stoga što je prvostupanjski sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe u smislu i na način kako je to propisano odredbom članka 502. c ZPP-a.

17.1 Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

17.2. Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetnom.

18. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi plaćao da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

19. Primjenjujući na ovako utvrđeno činjenično stanje odredbe ZOO-a o ništetnosti ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO-a) po kojoj je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa i djelomično ništetnog, te članaka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove i 1115. ZOO-a o obvezi plaćanja zateznih kamata ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje navedene svote zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare (za koji žalitelje osnovano navodi da je prvostupanjski sud o istom propustio odlučiti) valja kazati da prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, dakle 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 22. veljače 2019. nije nastupila zastara.

21. U odnosu na žaliteljeve navode prema kojima nije utvrđeno jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača", treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na njihovu novčanu obvezu, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelji, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Međutim na te okolnosti tuženik nije predložio adekvatne dokaze.

22. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 8. siječnja 2025

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović