Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-976/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-156/2021-43 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj P-156/2021-43 od 14. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o [broj kredita] od 29.07.2008. godine solemniziranog po javnom bilježniku ABC dana 29.07.2008. godine, poslovni broj OV-14670/08 u dijelu odredbe čl. 6. koji glasi: „ Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kama tne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ... ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anu iteta. “

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o [broj kredita] od 29.07.2008. godine solemniziranog po javnom bilježniku ABC dana 29.07.2008. godine, poslovni broj OV-14670/08 u dijelu odredbe čl. 4. koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti 53,55 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF ... na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. “

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.722,38 kuna (dvijetisućesedamstodvadesetipet kuna i tridesetiosam lipa ) / 361,32 EUR (tristošezdesetijedan eur i tridesetidva centa ) zajedno sa zateznim kamatama, od 31. kolovoza 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na: iznos 143,12 kuna /19,00 EUR od 28. veljača 2009.

- iznos 29,11 kuna / 3,86 EUR od 31. ožujak 2009.

- iznos 30,33 kuna /4,03 EUR od 30. travanj 2009.

- iznos 23,41 kuna /3,11 EUR od 31. svibanj 2009.

- iznos 19,80 kuna / 2,63 EUR od 30. lipanj 2009.

- iznos 22,18 kuna /2,94 EUR 31. srpanj 2009.

- iznos 22,01 kuna / 2,92 EUR od 31. kolovoz 2009.

- iznos 22,51 kuna / 2,99 EUR od 30. rujan 2009.

- iznos 21,20 kuna / 2,81 EUR od 31. listopad 2009.

- iznos 24,20 kuna / 3,21 EUR od 30. studeni 2009.

- iznos 26,50 kuna / 3,52 EUR od 31. prosinac 2009.

- iznos 31,20 kuna / 4,14 EUR od 31. siječanj 2010.

- iznos 30,40 kuna / 4,03 EUR od 28. veljača 2010.

- iznos 35,92 kuna /4,77 EUR od 31. ožujak 2010.

- iznos 37,20 kuna / 4,94 EUR od 30. travanj 2010.

- iznos 36,40 kuna / 4,83 EUR od 31. svibanj 2010.

- iznos 30,20 kuna / 4,01 EUR od 30. lipanj 2010.

- iznos 76,20 kuna / 10,11 EUR od 31. srpanj 2010.

- iznos 62,85 kuna / 8,34 EUR od 31. kolovoz 2010.

- iznos 120,91 kuna / 16,05 EUR od 30. rujan 2010.

- iznos 52,45 kuna / 6,96 EUR od 31. listopad 2010.

- iznos 61,20 kuna / 8,12 EUR od 30. studeni 2010.

- iznos 80,20 kuna / 10,64 EUR od 31. prosinac 2010.

- iznos 68,13 kuna /9,04 EUR od 31. siječanj 2011.

- iznos 73,20 kuna /9,72 EUR od 28. veljača 2011.

- iznos 70,80 kuna / 9,40 EUR od 31. ožujak 2011.

- iznos 70,88 kuna / 9,41 EUR od 30. travanj 2011.

- iznos 85,94 kuna / 11,41 EUR od 31. svibanj 2011.

- iznos 92,45 kuna /12,27 EUR od 30. lipanj 2011.

- iznos 77,20 kuna / 10,25 EUR od 31. srpanj 2011.

- iznos 83,20 kuna / 11,04 EUR od 31. kolovoz 2011.

- iznos 93,20 kuna / 12,37 EUR od 30. rujan 2011.

- iznos 86,20 kuna / 11,44 EUR od 31. listopad 2011.

- iznos 94,20 kuna /12,50 EUR od 30. studeni 2011.

- iznos 95,08 kuna / 12,62 EUR od 31. prosinac 2011.

- iznos 101,20 kuna / 13,43 EUR od 31. siječanj 2012.

- iznos 101,20 kuna /13,43 EUR od 29. veljača 2012.

- iznos 100,20 kuna /13,30 EUR od 31. ožujak 2012.

- iznos 101,20 kuna / 13,43 EUR od 30. travanj 2012.

- iznos 103,20 kuna / 13,70 EUR od 31. svibanj 2012.

- iznos 101,20 kuna / 13,43 EUR od 30. lipanj 2012.

- iznos 84,20 kuna / 11,17 EUR od 31. srpanj 2012.

IV. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.262,50 kuna (osamtisućadvjestošezdesetidvije kune i pedeset lipa ) / 1.096,62 EUR (tisućudevedesetišest eura i šezdesetidva centa ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena."

i r i j e š i o j e :

" Utvrđuje se da tužitelj u podnesku zaprimljenom 20. lipnja 2022.god., te 12. rujna 2022.god. nije preinačio tužbu kada je u tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja naveo ukupan novčani iznos koji potražuje od tuženika, kao i pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 29. srpnja 2008. (dalje: Ugovor) koji su sklopile tužitelj i tuženikov pravni prednik ..., a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama banke i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.722,38 kn/361,32 EUR na ime tečajne razlike, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno :

- da su stranke zaključile Ugovor 29. srpnja 2008. i to tuženikov prednik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita u iznosu kunske protuvrijednosti 2.258,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od četiri godine;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 6,50% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je bio prilikom sklapanja ugovora rastao.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu,koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača. Pesuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ..., [adresa].

12. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od pet godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

13.1. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku vratiti tužitelju iznos od 2.722,38 kn/361,32 EUR koji je tužitelj više platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF budući je isto tuženik stekao bez osnove

14. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a.

15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

16. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

17. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

18. I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 17. travnja 2021. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

19. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu iznosa koji je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule vezane uz CHF, žalitelj u biti ističe da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita. Žalitelj ukazuje, na sudsku praksu pojedinih županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu treba uzeti u obzir i negativne tečajne razlike i da nije potrebno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1277/22 od 8. ožujka 2022.

19.1 Međutim stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženi, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja (navedeno stajalište zauzeto je u navedenoj odluci ovoga suda broj Gž-404/2022-2 od 15. lipnja 2022.) Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja time bi tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine.

19.2. U vezi s iznesenim Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP. u odluci broj Rev-549/2023- 4 od 18. prosinca 2023. iznijelo je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

21. Odlukom kojom je odbio tuženikov prijedlog da sasluša predložene svjedoke između kojih i javnog bilježnika, prvostupanjski sud nije počinio povredu parničnog postupka jer je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima u presudi dao jasno obrazloženje za svoju odluku. Naime, javni bilježnik nije osoba koja je znala i trebala tužitelja informirati o bitnim parametrima vezanim za promjenu kamatne stope i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, zbog čega je prihvaćena tužba u kolektivnom sporu, pa stoga saslušanje ovog svjedoka nije niti bio podoban dokaz za utvrđenje da je konkretni tužitelj kao potrošač bio dostatno informiran o svim parametrima vezanim za donošenje valjane odluke, zbog čega u konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe ne bi bile nepoštene kako je to utvrđeno u postupku po kolektivnoj tužbi. Relevantan dokaz bio bi tuženikov službenik koji je upravo s tužiteljem direktno komunicirao o sklapanju konkretnog Ugovora, jer je samo njemu, kao i tužitelju, bilo znano o čemu ga je sve informirao, a taj svjedok nije niti jedan od svjedoka koje je tuženik predložio.

22. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

23. Kako žalba nema opravdanja pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka. 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović