Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-401/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ergotić, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb OIB: 94472454976, Filijala Osijek, Gundulićeva 5b, (ranije Jadransko osiguranje d.d. Zagreb) zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pn-217/19-66 od 20. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pn-217/19-66 od 20. siječnja 2023. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pn- 217/19-66 od 20. siječnja 2023., djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te je točkom I. izreke presude naloženo tuženiku platiti tužiteljici SĆ, [adresa], na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pored već nesporno isplaćenog iznosa od 12.500,00 kn, ukupni iznos od 2.043,93 EUR1 / 15.400,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. srpnja 2018., kao dana podnošenja tužbe do isplate,

- na ime imovinske štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, pored već isplaćenog iznosa od 1.500,00 kn, iznos od 216,60 EUR1 / 1.632,00 kune, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2023. do isplate,

- na ime troškova liječenja i u vezi s liječenjem, pored već isplaćenog iznosa od 750,00 kn, iznos od 79,63 EUR1 / 600,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2023. do isplate,

- parnični trošak u iznosu od 1.774,50 EUR1 / 13.370,00 kn, sve po stopi kamate uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena od 23. studenog do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Točkom II. izreke navedene presude odbijen dijelom tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa iz toč. izreke do utuženog iznosa od 35.750,00 kn."

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik u dijelu pod točkom I izreke kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik u žalbenom stadiju ustraje na podijeljenoj ili isključivoj odgovornosti tužiteljice za nastanak štete, te osporava i visinu dosuđene naknade na ime povrede prava osobnosti, smatrajući da je u odnosu na kvalifikaciju neimovinske štete kroz pretrpljeni strah prvostupanjski sud previsoko odredio novčanu naknadu, a u odnosu na imovinsku štete s osnove potrebe za tuđom pomoći proizašlom iz štetnog događaja da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer da nije utvrđeno koliko dana je tužiteljici bila potreban tuđa pomoć, koliko sati je trajala te koliko iznosi cijena sata. Nadalje tuženik smatra da je odlukom o zakonskim zateznim kamatama prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer da je tužiteljica u odnosu na zakonske zatezne kamate drukčije formulirala zahtjev, čime da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka jer da prilikom određivanja troškova postupka prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 14.500,00 kn, da su tužiteljici priznati svi zatraženi troškovi, da je tuženiku trebalo priznati opravdani trošak vještačenja kad je već prvostupanjski sud doprinos tužiteljice ocijenio sa 10%, pa je u tom dijelu uspjeh tuženiku trebalo priznati. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova kao i troška žalbe, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti, a koja šteta obuhvaća neimovinsku štetu koju tužiteljica kvalificira kroz pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životnih i radnih aktivnosti, te imovinske štete s osnove potrebe za tuđom pomoći proizašle iz štetnog događaja, te troškova odlaska k liječniku.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tuženika ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nije obuhvaćena ni bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. ZPP-a, na koju u žalbi upućuje tuženik. Izreka presude ne proturječi sama sebi niti obrazloženju u kojem su dani potpuni, jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te u iznesenim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te odlukom o zateznim kamatama nije prekoračen tužbeni zahtjev. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, koju ističe tuženik uopćenim prigovorom da svi dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo. Suprotno tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud je u skladu sa zahtjevom iz članka 8. ZPP-a, cijenio svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, iznoseći činjenično utemeljene razloge prihvaćanja dokaza na kojima je utemeljio svoju presudu. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

7. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete kao posljedica štetnog događaja, saobraćajne nesreće od 7. studenog 2017., u kojoj je povrede teških kvalifikacija zadobila tužiteljica kao putnik u vozilu osiguranika tuženika.

8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:

- da nastanak štetnog događaja nije sporan,

- da nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da nisu sporne povrede koje je tom prilikom zadobila tužiteljica kao suputnik u vozilu koje je osigurano kod tuženika ( dvostruki prijelom donje čeljusti, prolaznu parezu živca od micača lijevog oka, prolazne dvoslike lijevog oka i prijelom prsne kosti),

- da nije sporno da je tijekom ovog parničnog postupka tuženik tužiteljici isplatio naknadu štete u iznosu od 14.750,00 kn (tužba je podnesena 20. srpnja 2018., koju je tuženik primio 24. rujna 2018., i dao odgovor na tužbu 25. listopada 2018., a 7. prosinca 2018., isplatio je tužiteljici na ime naknade štete iznos od 14.750,00 kn),

- da je tužiteljica na ročištu održanom 17. svibnja 2019., povukla dio tužbenog zahtjeva za nesporno isplaćeni iznos štete od 14.750,00 kn (12.500,00 kn na ime neimovinske štete, na ime imovinske štete tuđe pomoći njege iznos od 1.500,00 kn i troškova prijevoza 750,00 kn), a kojem povlačenju se tužitelj tada nije protivio,

- da tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete nakon povlačenja za nesporno isplaćeni iznos naknade štete glasi na iznosa od 35.750,00 kn,

- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 8. prosinca 2021. i konačno postavlja tužbeni zahtjev utužujući da na ime pretrpljenih fizičkih bolova i nadalje potražuje iznos od 15.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha umjesto iznos od 10.000,00 kn sada potražuje iznos od 12.000,00 kn, na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti umjesto iznosa od 20.000,00 kn sada potražuje iznos od 12.000,00 kn, na ime troška tuđe pomoći i njege umjesto iznosa od 4.000,00 kn sada potražuje 2.300,00 kn, na ime troškova za odlazak radi liječenja i nadalje potražuje iznos od 1.500,00 kn, odnosno, ukupno potražuje iznos od 42.800,00 kn, a koji umanjuje za nesporno isplaćeni iznos od 14.750,00 kn, tako da na ime neimovinske štete potražuje sada iznos od 26.500,00 kn, a na ime imovinske iznos od 1.500,00 kn, odnosno, ukupno potražuje na ime naknade štete proizašle iz štetnog događaja iznos od 28.000,00 kn,

- da se tuženik protivio tako uređenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja, odnosno, povlačenju dijela tužbenog zahtjeva,

- da je pobijanom presudom pod točkom II izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 18.118,00 kn (utuženo 35. 750,00 kn, dosuđeno 17.632,00 kn),

- da je tijekom postupka tuženik isticao prigovor odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom najmanje 50% i osporavao je visinu tužbenog zahtjeva,

- da je vještak prometne struke u nalazu i mišljenju naveo da u sudskom spisu nema podataka o tome je li naslon sjedala vozača pomaknut prema naprijed, i nema podatka da su na sjedalu vozača moguće nastupile deformacije zbog djelovanja neke sile, i da vještačenjem nije moguće razlučiti te pojedinosti,

- da imajući u vidu ozljede tužiteljice koja je sjedila na sjedalu iza vozača, utvrđene njenom medicinskom dokumentacijom, ukazuju da je tijelo tužiteljice u primarnom udaru vozila u lijevu stranu kanala bilo usmjereno prema naprijed, i da su tada nastale ozljede koje je zadobila tužiteljica, što da upućuje da ona najvjerojatnije nije bila vezana sigurnosnim pojasom,

- da je vještak medicinske struke dao mišljenje da su ozljede koje je zadobila tužiteljica mogle nastati bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom,

- da je prvostupanjski sud nakon provedenog vještačenja, čije mišljenje je u konačnici i usklađeno oko pitanja vezivanja tužiteljice sigurnosnim pojasom, utvrdio da imajući u vidu mehanizam nastanka sporne prometne nezgode, te ozljede koje je tužiteljica zadobila, i da na tijelu tužiteljice nisu evidentirani tragovi zatezanja sigurnosnog pojasa, kao i iskaza stranaka, zauzeo stav da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je doprinos tužiteljice nastanku posljedica štetnog događaja 10%,

- da je prvostupanjski sud cijeneći nalaz i mišljenja sudskih vještaka, vještaka prometne struke Antona Marina i vještaka liječničke struke dr. OĆ, dosudio tužiteljici na ima povrede prava osobnosti, pored već isplaćenog iznosa od 12.500,00 kn, i daljnji iznos od 15.400,00 kn/2.043,93 EUR, na ime imovinske štete pored isplaćenog iznosa od 1.500,00 kn na ime troškova tuđe pomoći i njege, daljnji iznos od 1.632, 00 kn /216,60 EUR, te na ime troškova prijevoza pored isplaćenog iznosa od 750,00 kn i daljnji iznos od 600,00 kn /79,63 EUR), a u kojim iznosima je uzet u obzir doprinos tužiteljice nastanku štetnim posljedicama od 10%,

- da je prvostupanjski sud povredu prava osobnosti tužiteljice utvrđivao kroz kvalifikatorne okolnosti, trajanja fizičkih bolova, straha i smanjenja životnih aktivnosti,

- da je potreba tuđe pomoći i njege prema vještaku bila potrebna u trajanju od 4 sata dnevno i to od 17. listopada 2017., do 14. studenog 2017., odnosno do skidanja intermaksinalne fikscije, i da se sastojala u pomoći kod pripreme obroka i uobičajenih domaćinskih poslova, te kod pomoći u održavanju osobne higijene i stanovanja,

- da je na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud stava da je primjerena naknada za ovaj vid štete iznos od 3.480,00 kuna, umanjen za doprinos tužiteljice od 10% -3.132,00 kune, a koji iznos je umanjen za iznos od 1.500,00 kn (nesporno isplaćen na ime ove štete), pa je tužiteljici dosuđen na ime daljnje neimovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.632,00 kn,

- da je na ime putnih troškova radi odlaska na liječenje u Vinkovce, prvostupanjski sud dosudio ukupni iznos od 1.500,00 kn kako je i utužila, a koji iznos je prvostupanjski sud umanjio za doprinos tužiteljice od 10%, te je tužiteljici dosudio iznos od 1.350,00 kuna, koji iznos je umanjen za isplaćen iznos od 750,00 kn, te je tužiteljici dosudio na ime daljnje neimovinske štete s osnove troškova odlaska na liječenje iznos od 600,00 kn, a da je prema broju odlazaka tužiteljice - ukupno 60 odlazaka u bolnicu u Vinkovce, kao i obzirom da udaljenost od mjesta prebivanja tužiteljice do Vinkovaca iznosi 22 km, i visinu cijene autobusne putne karte na relaciji [adresa] u iznosu od 7,16 EUR / 53,95 kn u oba smjera, tužiteljici pripadao priznat iznos od 3.214,22 kn, ali kako je tužiteljica potraživala iznos od 1.500,00 kn, prvostupanjski sud je u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva dosudio utuženi iznos,

- da je zakonska zatezna kamata dosuđena pozivom na članak 1103. i članak 1086., u vezi sa člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 - nastavno ZOO), pa je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 20. srpnja 2018. - dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to tužbom i zatraženo, a po stopi određenoj po članku 29. stavak 2. ZOO, dok mu je na imovinsku štetu kamatu dosudio od dana donošenja prvostupanjske odluke.

9. Ovaj drugostupanjski sud kao pravilno prihvaća utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja, kao i stav prvostupanjskog suda u svezi doprinosa tužiteljice nastanku štetnih posljedica zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i osnovanosti tužbenog zahtjeva i visini štete koja je dosuđena tužiteljici.

10. I sada u žalbenoj fazi postupka, tuženik čini spornim odgovornost tužiteljice za posljedice štetnog događaja kao i visinu kako neimovinske štete u odnosu na kvalifikaciju pretrpljenog straha, tako i imovinske u odnosu na troškove tuđe pomoći i njege.

11. Nesporno je da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom u trenutku nesreće. Nekorištenje sigurnosnog pojasa u automobilu ne mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Nevezivanje sigurnosnim pojasom nije samo po sebi doprinos šteti, već ovaj propust mora biti u uzročnoj vezi sa nastalom štetom. U konkretnom slučaju, prema usuglašenom mišljenju oba vještaka utvrđeno je da bi ozljede koje je zadobila tužiteljica, zadobila ukoliko nije bila ili nije bila ispravno vezana sigurnosnim pojasom.

12. Nesporno je da je do nesreće došlo slijetanjem vozila osiguranika tuženika sa kolnika krivnjom osiguranika tuženika, i do povređivanja tužiteljice bi zasigurno došlo i da je bila vezana sigurnosnim pojasom, ali bi posljedice bile blaže da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

13. Prvostupanjski sud poziva se u pobijanoj presudi na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) kad obrazlaže opravdanost dosude navedenog iznosa na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, a sudska praksa radi lakšeg razumijevanja zauzela je stav da povredu prava osobnosti treba objasniti i obrazložiti kroz kvalifikatorne osobitosti stanja koje je osoba trpjela kao posljedicu nastanka štete, a što je prvostupanjski sud učinio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka

14. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete smanjenje životnih aktivnosti, pretrpljeni fizički bolovi, strah i naruženost, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koje se određuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravičnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povrede prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju a pravična novčana naknada odmjerava u jednom iznosu kako je to i presuđeno pobijanom presudom.

15. Oba vještaka su se na ročištu 8. veljače 2022., usuglasili u svezi nastanka povreda koje je zadobila tužiteljica, na način da su utvrđene povrede tužiteljice u uzročnoj vezi sa nekorištenjem pojasa ili mogućeg nepravilnog korištenjem sigurnosnog pojasa i prema shvaćanju ovog suda, doprinos tužiteljice vlastitoj šteti nije veći od 10%, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud.

16. Utvrđena pravična novčana naknada neimovinske štete nakon isplaćenog nespornog iznosa od 12.500,00 kn i umanjenja od 10% na ime doprinosa, dosuđena je tužiteljici u iznosu od 15.400,00 kn/2.043,93 EUR, a na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.632,00 kune /216,60 EUR uzimajući u obzir isplaćeni iznos od 1.500,00 kn i doprinos štetnim posljedicama od 10%, te na ime troškova liječenja i u vezi s liječenjem, pored već isplaćenog iznosa od 750,00 kn, iznos od 79,63 EUR / 600,00 kn, i u okviru je tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske i imovinske štete, postavljenog na ročištu 17. listopada 2019., u iznosu od 35.750,00 kn.

17. Žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na tužbeni zahtjev postavljan za isplatu naknade imovinske štete s osnova pružanja tuđe pomoći i njege nije osnovan. 18. Naime, kako i iz nalaza i mišljenja vještaka liječničke struke, te iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 17. listopada 2017. do 14. studenog 2017. i to po 4 sata dnevno, to nije osnovan žalbeni razlog da ne proizlazi koliko vremena i koliko sati je tužiteljici potrebna tuđa pomoć (29 dana x 4 sata dnevno = 116 sati) a kako je tužiteljici s osnova ove štete dosuđen ukupno iznos od 3.480,00 kn, to proizlazi da je vrijednost sata za pružanje pomoći i njege 30.00 kn, koji iznos sata je opravdan i prije svega realan obzirom na kretanje cijena i troškova života, te ga je prihvatila i sudska praksa. Napominje da iznos 3.480,00 kn umanjen za doprinos tužiteljice od 10% i za nesporno isplaćen iznos od 1.500,00 kn.

19. U odnosu na žalbeni razlog tuženika da je prvostupanjski sud odlučujući o zateznim kamatama koje su određene na dosuđene iznose prekoračio tužbeni zahtjev, napominje se da se zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu određuju primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 151/14, 155/23 - dalje: ZOOP), kao posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Istim člankom ZOOP-a, je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužiteljica traži zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu od donošenja presude, u okviru tako postavljenog zahtjeva određen je početak tijeka zateznih kamata ( članak 2. ZPP ).

20. S obzirom na to da odredba članka 29. stavka 2. ZOO-a, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2008. propisuje drugačiju stopu zateznih kamata (ovisno o tome radi li se o odnosu iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava ili o ostalim odnosima), iz izreke sudske odluke mora se jasno vidjeti o kojoj kamatnoj stopi se radi.

21. Naime, prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15) stopa zateznih kamata bila je jedinstvena u svim odnosima pa je sudska praksa prihvatila određivanje zahtjeva za isplatu zateznih kamata formulacijom „zakonske zatezne kamate“. Odredba članka 29. stavka 2. koja se primjenjuje od 1. siječnja 2008. propisuje drugačiju stopu zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava i u odnosu na ostale odnose, pa se iz izreke sudske odluke mora jasno vidjeti o kojoj kamatnoj stopi se radi.

22. Zatezna kamata na iznose glavnog potraživanja određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a, u valuti HRK do zaključno 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate u valuti EUR u skladu sa izmjenom članka 29. stavak 2. ( ZOO NN 114/22), te temeljem Uredbe o izmjeni ZOO NN156/22, pa tuženik neosnovano ističe prekoračenje tužbenog zahtjeva vezano za određivanje zatezne kamate.

23. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena u skladu s odredbama ZPP-a, a obzirom kako na početnu vrijednost predmeta spora, budući je tuženik u tijeku postupka djelomično isplatio naknadu štete tužiteljici, tako i obzirom na činjenicu da je osim visine tuženik osporavao i osnovu. Odluka o troškovima postupka je jasna i sadrži opširne razloge koji nisu protivnu stanju spisa, pa tuženik neosnovano napada odluku o troškovima postupka, a kako tuženik nije uspio u ovom parničnom sporu, odnosno uspio je tek s neznatnim dijelom (18%), a koji dio je uzet u obzir prilikom obračunavanja troškova tužiteljice, to mu posebno ne pripada trošak vještačenja.

24. Na temelju članka 368. ZPP-a, kako žalba tuženika nije osnovana, odbijena je žalba tuženika, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.

25. Odluka o trošku žalbe tuženika donesena je na temelju članka 166. ZPP u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić