Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2250/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lucije Lasić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ iz [adresa], zastupana po pun. Antoneli Jolić Zubčić, odvj. iz Rijeke i pun. Marku Blečiću, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupan po pun. iz OD Mađarić&Lui iz Zagreba, radi naknade štete odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-115/2023-18 od 17. lipnja 2024. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-115/2023-22 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I.Žalba tužiteljice se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća, žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-115/2023-18 od 17. lipnja 2024. i dopunsko rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-115/2023-22 od 27. lipnja 2024.

a)potvrđuje u točci I./1. izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila obvezati tuženika na isplatu joj iznosa 79.365,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od utuženja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

b)potvrđuje u toč. I./2. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, c)potvrđuje u toč. II. izreke presude Pn-115/2023-18 od 17. lipnja 2024. i u dopunskom rješenju Pn-115/2023-22 od 27. lipnja 2024. kojom je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 38.099,69 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu preostalog dijela parničnog troška u iznosu od 8.212,81 eur.

d)preinačuje u točci I./1 izreke kojom je odbijen neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 79.365,77 eura do iznosa od 79.424,65 EUR (za iznos od 58,88 eura) sa pripadajućom kamatom i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, da s osnova naknade štete isplati tužiteljici VČ iz [adresa] iznos od 58,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 24. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

e) preinačuje u toč. II. izreke presude Pn-115/2023-18 od 17. lipnja 2024. i u dopunskom rješenju Pn-115/2023-22 od 27. lipnja 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu iznosa parničnog troška preko iznosa od 8.212,81 eura do iznosa od 8.525,31 eur (za iznos od 312,50 eura) i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 312,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, da s osnova naknade štete isplati tužiteljici VČ iz [adresa] iznos od 79.424,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od utuženja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana“

II. Nalaže se tužiteljici VČ iz [adresa], da tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 naknadi parnični trošak u iznosu od 38.099.69 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 46.937,50Eur-a (za iznos od 8.837,81 EUR) tuženik odbija kao neosnovanim.

2.Protiv citirane presude žalbu podnose obje stranke.

2.1.Tužiteljica zastupana po punomoćniku podnosi žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu kao i odluku o troškovima postupka zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP), 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. i člankom 261. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se osnovom članka 366.a ZPPa prihvati žalbu kao osnovana i provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom.

2.2. Tužiteljica osobno pravovremeno je podnijela i dopunu žalbe prigovarajući nalazu i mišljenju sudskog vještaka za promet u bitnome navodeći kako je istim izmijenjen zapisnik o očevidu kao jedini zvanični zapis, da nisu točni izračuni pri simulaciji o brzini i kretanju automobila, da u zapisniku nisu navedene ozljede tužiteljice te da vještak nije dao mišljenje o tome kakve tragove ostavlja sigurnosni pojas na tijelu.

2.3.Tuženik žalbom pobija odluku u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka ističući sve žalbene razloge navedene u članku 353. stavak 1. ZPP-a posebno navodeći kako je sud propustio odlučiti o njegovu zahtjevu određivanjem od kojeg dana teku zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove. Žalbeni je prijedlog preinačiti odluku o troškovima postupka dosudom tuženiku svih troškova prema popisu iz troškovnika uz naknadu troškova žalbe, podredno u istom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u svezi troškova postupka uz naknadu troškova žalbe.

2.4.U dijelu kojim je žalbom prigovoreno kako pobijanom odlukom nije odlučeno od kada teku zatezne kamate na dosuđene troškove, žalba je tretirana kao prijedlog za donošenje dopunske odluke te je rješenjem od 27. lipnja 2024. prvostupanjski sud dopunski o tom dijelu odlučio na način da je tuženiku na dosuđene troškove dosudio zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.

2.5.Protiv tog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a ustrajući u navodima iznijetim u ranijoj žalbi i ponavljajući ih kao i žalbeni prijedlog.

2.6.I tuženik je protiv tog rješenja blagovremeno izjavio žalbu u dijelu kojim je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijen a to iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. stavak 1. ZPP-a pozivajući se i ustrajući kod svih žalbenih navoda istaknutih u žalbi od 24. lipnja 2024. s prijedlogom da se naloži tužiteljici naknaditi tuženiku sve parnične troškove zatražene troškovnikom uključujući i troškove ove žalbe.

2.7.Odgovarajući na žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjske presude, tuženik je predložio njezino odbijanje.

3.Žalbe tužiteljice i tuženika djelomično su osnovane.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu, troškove liječenja (dolaženjem na liječničke i kontrolne preglede, kontrolne, fizioterapiju, goriva, upotrebe vozila, naplate parkiranja) i troškove za tuđu pomoć i njegu potrebnu zbog ograničene gibljivosti a pružanu joj od bližnjih (za kuhanje, pospremanje, čišćenje, oblačenje, tuširanje i dr.), koju štetu je pretrpjela u prometnoj nezgodi od 23. kolovoza 2010., kada je upravljajući svojim osobnim vozilom Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka], u mjestu Klanfari u RH, da bi izbjegla sudar s nepoznatim vozilom koje se kretalo iz suprotnog smjera i pretjecalo vozilo ispred sebe, poduzela radnju skretanjem svojeg vozila u desno te vozilom sletjela s ceste na desnu stranu, gdje su se nalazili kameni zaštitni stupići, u kojoj nezgodi je ozlijeđena.

5.Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja izazvanog nepoznatim vozilom. Također nije sporno i da je tuženik tužiteljici po zahtjevu za isplatu akontacije isplatio iznos od 1.887,37 Eura.

6.Između stranka bilo je sporno je li tužiteljica doprinijela šteti upravljajući vozilom bez sigurnosnog pojasa, pripada li tužiteljici naknada štete preko iznosa isplaćenog prije spora, jesu li zatraženi iznosi neprimjereni karakteru zadobivenih ozljeda, postoji li uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda te komplikacija dijagnosticiranih nakon 24. kolovoza 2010. i to ozljede lijevog kuka (puknuća-fisure velike kvrge na bedrenoj kosti odnosno trohantera), ozljede lijevog stopala, oslabljenog vida i sluha, pojave kompleksnog regionalnog bolnog sindroma (KRBS) te posljedica u psihičkoj sferi, kao i ozljede lijevog ramena i u pojasu lijevog grebena zdjelice (prikazane na fotografiji, list 1569 spisa), za koje tužiteljica tvrdi da su od struganja zaštitnog pojasa tijekom prometne nezgode, a tuženik da su opekline od sunca koje su verificirane u zdravstvenom kartonu tužiteljice 7. i 8. rujna 2010. i za koje je bila ordinirana krema za opekline Dermazin.

6.1.Sporna je i imovinska šteta koju tužiteljica potražuje vezano za troškove dolaženja na liječničke preglede, kontrole i fizioterapiju (troškova goriva, upotrebe vozila i naplate parkiranja), za izgubljenu zaradu te za tuđu pomoć i njegu, pri čemu tuženik, pozivom na odredbu članka 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP) smatra da kod štete nastale uporabom nepoznatog vozila oštećena fizička osoba nema pravo na naknadu imovinske štete, podredno da nije dokazana. Također je sporno i je li nastupila zastara potraživanja.

7.U provedenom postupku prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

- kako je prema prijepisu Zapisnika o očevidu PP Crikvenica od 23. kolovoza 2010., prilikom dolaska policije na očevid (23. kolovoza 2010. u 14,15) zatečeno promijenjeno stanje jer se nepoznato vozilo koje je vršilo radnju pretjecanja udaljilo, sudionik u nezgodi-tužiteljica bez ozljeda, koja je po vlastitoj izjavi koristila sigurnosni pojas, a drugi sudionik, putnik LČ zadobio udarac u oko, ogrebotinu lica, prva pomoć mu je pružena u Domu zdravlja Crikvenica, potom u KBC Sušak, Rijeka, po njegovoj izjavi koristio pojas; na vozilu oštećen prednji desni blatobran, prednja i zadnja desna vrata, prednji i zadnji desni kotač (guma i naplatak), zadnji desni blatobran,

-kako je prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke, dipl. ing. BČ utvrđen mehanizam nastanka nezgode na način da je vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera uslijed pretjecanja ušlo u putanju vozila kojim je upravljala tužiteljica, koja je, da bi izbjegla sudar, izvršila naglo izmicanje vozila u desno, kojom prilikom je naletjela na uzdignuti rubnjak i kameni stupić, pri čemu je vještak, polazeći oštećenja vozila prema zapisniku policije s očevida, ocijenio da je vozačica na rubnjak naletjela brzinom od oko 80 km/h, a promjena brzine uslijed naleta na rubnjak iznosila je najviše 6,9 km/h (80 km/h-73,1 km/h), tragovi kontakta na stupićima su se ocrtali na vratima suvozača i mogli su nastati pri brzini od naviše 73,1 km/h, tako da je promjena brzine uslijed naleta na stupić iznosila 0,8 km/h (72,7 km/h - 71,9 km/h), vozač i suvozač su bili vezani sigurnosnim pojasom jer na vjetrobranskom staklu nema tragova naleta vozačice, niti je došlo do skraćenja putničke kabine vozila na strani vozačice, dok je sigurnosni pojas suvozača vidno izdužen, te da s tehničke točke gledišta, lijevo stopalo i kuk nisu zadobili udarce tj. sile karakteristične za opisane ozljede po težini, smatrajući kako će konačnu rije o tome dati vještak medicinske struke,

- kako je prema medicinskoj dokumentaciji i vještačenjem po liječnicima vještacima za sudsku medicinu prof. dr. Josipu Škaviću i prof. dr. Valteru Stembergu, traumatologu dr. Tediju Cicvariću, psihijatru dr. Ramizu Bučuku te Medicinskom fakultetu u Osijeku, čiji Odbor (povjerenstvo) za sudsko medicinska vještačenja je vještačenje povjerilo ortopedu dr. univ. mag Vjekoslavu Wertheimeru, dr. medicine, specijalisti ortopedu, uža spec. dječja ortopedija tužiteljica ambulantno pregledana 24. kolovoza 2010. u Hitnoj traumatološkoj ambulanti u Univerzitetskom kliničkom centru (dalje UKC) Ljubljana, bez zadržavanja na liječenju, kada je nađeno da su kretnje vratne kralježnice radi bolova ograničene na ½, da je paravertebralna muskulatura napeta i palpatorno bolna na lijevoj strani, palpacija lijevih donjih rebara minimalno osjetljiva, disanje obostrano jednako, prsni koš respiratorno simetrično pomičan, radiološki nalaz bez znakova svježe koštane traume te su postavljene dijagnoze natučenja glave, istegnuća mišića vrata, natučenja prsnog koša, a kasnije na UKC Ljubljana, na Klinici za ORL 23. rujna 2010. postavljena dijagnoza sumnje na oštećenje sluha na lijevom uhu i sumnja na prijelom sljepoočne kosti koji nije potvrđen; u Traumatološkoj ambulanti UKC-a Ljubljana 23. rujna 2010., gdje je pristupila radi bolova u lijevom kuku, radiološkom obradom utvrđena fisura velike kvrge lijeve natkoljenične kosti te se postavila dijagnoza prijeloma velike kvrge lijeve natkoljenične kosti, postavljena je dijagnoza slabijeg sluha na lijevo uho i dvoslika; 20. siječnja 2011. radiološkom obradom utvrđeno da je lom velike kvrge lijeve natkoljenične kosti zarastao i da je 13. travnja 2011. na donesenom CT-u temporalne kosti isključeno postojanje prijeloma i direktnih znakova ozljede, da se u zdravstvenom kartonu, nečitkim nalazima od 7. i 8. rujna 2010. razabire kako je imala opeklinu 1 mjehur 10x5 cm (od sunca?) kada joj ordinirana krema za lokalnu terapiju Dermazin uobičajena za primjenu kod opeklina; kako je 24. veljače 2011. dijagnosticirana pojava kompleksnog regionalnog bolnog sindroma (KRBS) s teškim promjenama u kostima lijevog stopala, da se prvi put psihijatru javila 2,5 godine od nezgode odnosno 30. siječnja 2013. zbog komplikacija na psihičkom planu u vidu anksiozno depresivnog poremećaja te kasnije poremećaja prilagodbe u odnosu na prometnu nezgodu koju je doživjela kao vozač još 23. kolovoza 2010.

-kako fotografija s ozljedama na listu 1569 spisa za koje tužiteljica tvrdi da su nastale od sigurnosnog pojasa u nezgodi ne sadrži datum snimanja,

- kako su vještaci (ili specijalisti) sudske medicine prof. dr. Josip Škavić (list 971- 975 spisa, list 1604-1605, list 991 i usmeno na rasprava 16. svibnja 2017., list 1506- 1508) i prof. dr. Valter Stemberge (pismeno, list 1623-1642 spisa usmeno na raspravi 14. siječnja 2020. list 1667-1671), u bitnome suglasni da su sve ozljede i komplikacije (KRBS) koje su kod tužiteljice dijagnosticirane 24. kolovoza 2010. (kada je pregledana na Hitnom prijemu UKC Ljubljana) te one dijagnosticirane nakon toga uzročno posljedično povezane ili dopuštaju mogućnost da su povezane s nastankom prometne nezgode od 23. kolovoza 2010.

-kako vještaci traumatolog dr. Tedi Cicvarić (pismeno list 1540- 1567, usmeno rasprava 16. siječnja 2019. list 1592-1593 spisa) te Medicinski fakultet u Osijeku po ortopedu dr. univ. mag. Vjekoslavu Wertheimeru (koje vještačenje je određeno radi otklona proturječnosti između nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine i traumatologa-list 1700-1716 spisa i list 1857 usmeno), izuzev onih dijagnosticiranih 24. kolovoza 2010. ne nalaze da su ozljede i komplikacije (KRBS) koje su kod tužiteljice dijagnosticirane nakon 24. kolovoza 2010. uzročno posljedično povezane s nastankom prometne nezgode od 23. kolovoza 2010.

-kako je vještak psihijatar dr. Ramiz Bučuk (pisano, list 1536-1538 rasprava od 16. siječnja 2019., list-1593 i od 9. svibnja 2016., list 1610-1612 spisa) bio mišljenja da psihičke komplikacije koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji nisu mogle nastati kao posljedica predmetne prometne nezgode, jer inače nastaju u vrlo kratkom vremenu od 1-3 mjeseca nakon štetnog događaja, a ne nakon 2,5 godine, da smetnje u smislu poremećaja prilagodbe traju od 6 mjeseci do godinu dana, a kod tužiteljice je vidljivo iz medicinske dokumentacije da se ona liječi duže, a da je od prometne nezgode prošlo 9 godina, da se tužiteljica vodi prema zdravstvenom kartonu kao psihijatrijski pacijent 6 godina sa dijagnozom poremećaja prilagodbe, da je u početku bio anksiozno depresivni poremećaj, a kasnije poremećaj prilagodbe te da je moguće da se kod tužiteljice radi o nekoj drugoj dijagnozi koja nije evidentirana u kartonu ili o nekim drugim štetnim događajima.

8.Na temelju navedenog, utvrđujući kako je tužiteljica u trenutku nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom, prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika suodgovornosti tužiteljice zbog nekorištenja pojasa.

8.1.Nadalje, prihvaćajući u svemu kao stručne i nepristrane nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, dipl. ing. Gorana Husinec glede mehanizma nastupa prometne nezgode, a glede uzročno posljedične veze između nezgode te ozljeda tužiteljice i komplikacija tijekom liječenja i posljedica po psihičko i fizičko zdravlje tužiteljice, nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku, kao i njegovu dopunu te usmeno izjašnjenje vještaka dr. Vjekoslava Wertheimera, specijaliste ortopedije, traumatologije i dječje ortopedije i istome sukladan nalaz i mišljenje vještaka traumatologa dr. Tedija Cicvarića, kao i onaj vještaka psihijatra Ramiza Bučuka, prvostupanjski je sud zaključio je da bi ozljede tužiteljice dijagnosticirane u UKC Ljubljana 24. kolovoza 2010. bile posljedica prometne nezgode od 23. kolovoza 2010., uz otklanjanje mogućnosti da su ozljede i komplikacije tijekom liječenja dijagnosticirane nakon toga uzročno posljedično povezane s prometnom nezgodom.

8.2.Stoga je smatrao kako je tužiteljica saznala za štetu i odgovornu osobu, ovdje tuženika, na dan prometne nezgode jer je po njezinoj prijavi tog dana obavljen očevid, pa kako je tužba podnesena 24. kolovoza 2015. primjenom odredbe iz članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) zaključio da je protekao trogodišnji zastarni rok od kada je tužiteljica saznala za štetu i štetnika, radi čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9.Proizlazi da navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje: ZOOP) kojom je propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje te ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja.

10.Pravilno je sud prvog stupnja, temeljem rezultata dokaznog postupka, posebno nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet Gorana Husinca utvrdio da je tužiteljica utužene prigode upravljala automobilom koristeći sigurnosni pojas, radi čega je osnovano zaključio da na njezinoj strani nema doprinosa nastanku štete, što je tuženik neosnovano isticao navodeći kako nije bila vezana.

11.Također, glede prigovora tuženika o tome da na njegovoj strani ne bi bilo odgovornosti za naknadu imovinske štete, odgovoriti je kako bi to bilo u slučaju kada je oštećenik pretrpio jedino imovinsku štetu, a ovdje se radi o situaciji vezanoj za naknadu štete za tjelesne ozljede pa nema zapreke potraživanju svih oblika štete s tim u svezi.

12.U odnosu na parnične radnje provođenja dokaza vještačenjem navesti je kako je neprijeporno da su vještaci treće osobe, različite od stranaka i suda(ca), koje svojim stručnim znanjem ili posebnim iskustvom omogućuju sudu da sazna određenu činjenicu. Vještaci se koriste kao dokazna sredstva kad sud ne raspolaže određenim stručnim znanjem, nužnim za saznanje određenih činjenica, slijedom čega oni svojim stručnim znanjem utvrđuju okolnosti na temelju kojih sam sud mora zaključiti o postojanju odnosno nepostojanju odlučnih činjenica.

12.1.Stoga se i određuju vještaci da sudu u tom smislu izlože svoje stručno znanje, tim više ako sud temeljem ostalih izvedenih dokaza sa sigurnošću ne nalazi utvrđenim činjenice, koje bi trebao uzeti u obzir prilikom donošenja zakonite i pravilne odluke (članak 250., 251. i 252. ZPP).

13.Prvostupanjski sud je odluku o uzročno posljedičnoj vezi između prometne nezgode i nastanka neimovinske štete utemeljio na pisanom nalazu i mišljenju vještaka za promet Gorana Husineca te Medicinskog fakulteta u Osijeku, koji je isto povjerio vještaku ortopedu dr. Vjekoslavu Wertheimeru, prihvaćajući njihove nalaze i mišljenja kao sačinjene po pravilima struke, znanju i umijeću, cijeneći kako je istima odgovoreno na sva sporna pitanja glede dinamizma ozljeda, oblika i opsega štete, čemu tužiteljica prigovara u bitnome smatrajući kako je vještak kojemu je povjereno vještačenje ortoped, spec. dječje ortopedije, a slijedom toga i nekompetentan odgovoriti na sva sporna pitanja glede uzročne veze smatrajući kako je to isključivo u nadležnosti vještaka sudske medicine.

14.Prema odredbi članka 261. stavak 1. ZPP ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje, - a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu ukloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje sa istim ili drugim vještacima, - dok prema odredbi st. 3. toga zakonskog članka – ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

15.Upravo je sukladno navedenom postupio prvostupanjski sud, pa kada ni dopunskim vještačenjem i ponovnim saslušanjem vještaka sudske medicine (dr. Josip Škavić i dr. Valter Stemberge) i vještaka ortopeda kirurga (dr. Tedi Cicvarić), nije bilo otklonjeno razilaženje u njihovim mišljenjima glede uzročno posljedične veze između štetnog događaja te ozljeda i komplikacija u liječenju tužiteljice dijagnosticiranih nakon 24. kolovoza 2010., zatražio je mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku, čiji Odbor je vještačenje povjerio ortopedu dr. Vjekoslavu Wertheimeru i tako izrađeni nalaz i mišljenje odobrilo, koje je u bitnome sukladno nalazu i mišljenju kirurga traumatologa dr. AČ prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje medicinske ustanove koje je s osnovom ocijenio stručnim i mjerodavnim i na njemu temeljio svoju odluku, čemu je dao valjane razloge (pod 13. i 15.) koje prihvaća i ovaj sud.

16.Naime, mišljenje vještaka predstavlja stručnu ocjenu vještaka o zapaženim činjenicama. Nalazi i mišljenja vještaka čine njegov iskaz i moraju biti utemeljeni na provjerenim činjenicama te izneseni precizno i jasno, kako je ovdje i postupljeno.

16.1.Drugim riječima, u nalazu se daju temeljni podaci o predmetu vještačenja i nađenom stanju, pa je nalaz svojevrsni opis predmeta vještačenja, kako je iz konkretnog i vidljivo. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Osijeku vidi se na temelju kojih je pravila (svoje) struke je vještak izveo zaključak, te je mišljenje, zapravo, odgovor koji je sud tražio od vještaka, što je kod nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Osijeku na koje se prvostupanjski sud pozvao u potpunosti zadovoljeno.

17.Stoga je bespredmetno uporno ukazivanje na proturječnost s ranijim nalazima i mišljenjima budući citirani članak 261. ZPP-a propisuje da će sud zatražiti mišljenje drugog vještaka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, kao što je ovdje bio slučaj sa nalazima i mišljenjima vještaka sudske medicine i kirurga traumatologa. Iz tog razloga, suprotno shvaćanju tužiteljice, u takvoj situaciji nije bilo potrebno i traženje mišljenja drugih vještaka pojedinaca ili medicinske ustanove, odnosno očitovanje dr. Josipa Škavića, dr. Valtera Stemberga, čija razilaženja s dr. SČ su rezultirala vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Osijeku.

18.Isto se odnosi i na prijedlog za traženje izjašnjenja od predsjednika Odbora za sudska medicinska vještačenja tog fakulteta o tome je li dr. Vjekoslav Wertheimer kompetentan vještačiti predmete, koji Odbor je to i potvrdio određivanjem osobe vještaka. Stoga je prvostupanjski sud s osnovom odbio navedene prijedloge, odnosno odustao od traženja izjašnjenja dajući za to valjane razloge pod točkom 4.1., 4.3. i 13., a kako to i propisuje odredba članka 338. stavak 4. ZPP-a.

19.Kako na temelju članka 259. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, posebno ako postoje prigovori na nalaze i mišljenja i kontradiktorni nalazi i mišljenja, kao u konkretnom slučaju, to je sud prvog stupnja, kako iz naprijed navedenog proizlazi, radi pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica glede uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda odnosno komplikacija nakon 24. kolovoza 2010., proveo sve propisane radnje vještačenjem, dopunskim vještačenjem usmenim saslušanjem vještaka (na koje nalaze i mišljenja su strankama omogućeni prigovori i očitovanja /dopune/ na prigovore), pa kada razilaženja nisu otklonjena i određivanjem drugog vještačenja putem zdravstvene ustanove sukladno odredbi članka 261. ZPP-a, čime je prema mišljenju žalbenog suda zakonito postupio, tako da nema mjesta prigovoru bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. niti 354. stavak 1. u svezi sa člankom 261. ZPP-a na koji se sadržajno ukazuje.

20.Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pa tako da je na dan nezgode u zapisniku očevida kao ozlijeđena osoba naveden samo tužiteljičin suputnik u vozilu, a za vozača je izričito navedeno kako je bez ozljeda, da tog dana tužiteljica uopće nije zatražila liječničku pomoć u Rijeci, da nije bila hospitalizirana u Ljubljani, već na hitnom ambulantnom pregledu, da nije evidentirano da je šepala ili imala poteškoća u hodu, iako je u stranačkom iskazu tvrdila protivno, da je tek sutradan, 24. kolovoza 2010. zatražila pomoć u Hitnoj traumatološkoj ambulanti u UKC Ljubljana gdje su joj konstatirane ozljede koje nisu sporne, to je njezin iskaz opravdano ocijenjen neprihvatljivim.

21.Nadalje, cijeniti je da su mjesec dana nakon nezgode evidentirani bolovi u području kuka te uslijedilo otkrivanje fisure-napuknuća velike kvrge lijeve bedrene kosti (trohantera) 23. rujna 2010., koja je do 20. siječnja 2011. zacijelila, da o tome više ne postoji RTG snimak jer su protekom vremena snimci uništeni i nalazi i mišljenja svih vještaka su dani bez uvida u istog, a tužiteljica je bila na rok čuvanja snimke pisano upozorena danom snimanja s uputom o mogućnosti preuzimanja (list 1521), da je kompleksni regionalni bolni sindrom (KRBS) dijagnosticiran 24. veljače 2011., da za ozljede na ramenu i lijevom grebenu zdjelice prikazane na fotografiji na listu 1569 spisa, za koje tužiteljica tvrdi da su nastale od struganja sigurnosnog pojasa prilikom nezgode nema dokaza kada su nastale, odnosno kada je fotografija snimljena, a da se s danom 7. i 8. rujna 2010. razabire u zdravstvenom kartonu kako je imala opeklinu, 1 mehur 10x5 cm (od sunca?) kada joj je ordinirana krema za lokalnu terapiju Dermazin, što je uobičajena lokalna terapija za opekline, da se liječniku psihijatru prvi put javila dvije i pol godine nakon nezgode, da je s obzirom na vremenski odmak od nezgode do evidentiranja ozljeda i komplikacija kod liječenja, a s tim u svezi proturječna mišljenja vještaka sudske medicine i traumatologa dr. Cicvarića o uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom povreda evidentiranih nakon 24. kolovoza 2010., o čemu je radi otklona proturječnosti nalaz i mišljenje dano od strane ustanove i baš Medicinskog fakulteta u Osijeku, po ocjeni ovog suda potonji nalaz i mišljenje je u suglasju s rezultatima provedenog dokaznog postupka koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio i svoju ocjenu u svemu obrazložio, pogotovo što su vještaci sudske medicine na pretpostavke sporne uzročnosti ukazivali kao na hipotetičku mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje o postojanju te činjenice.

22.Kraj naprijed utvrđenih odlučnih činjenica, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje pretpostavki uzročnosti prometne nezgode i nastale štete uslijed ozljeda i oboljenja dijagnosticiranih kod tužiteljice nakon 24. kolovoza 2010., bilo u odnosu na tjelesno zdravlje kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta, tako i u odnosu na duševno zdravlje, kako to proizlazi iz mišljenja vještaka psihijatra Ramiza Bučuka, koje i ovaj sud prihvaća kao stručno i objektivno, a sa druge strane takva važna činjenična utvrđenja isključila su potrebu daljnjeg vještačenja po drugom liječniku vještaku, odnosno Medicinskom fakultetu u Zagrebu ili preispitivanja je li vještak kojega je imenovala medicinska ustanova u Osijeku bio kompetentan, kako je to već navedeno, niti je u odnosu na ovaj dio zahtjeva od značaja stav prvostupanjskog suda o zastari potraživanja.

23.Također je s osnovom odbijen i prijedlog za provedbu financijskog vještačenja na okolnosti izgubljene zarade tužiteljice ukoliko se odnosi na razdoblje u kojemu se nesposobnost za rad uzročno posljedično veže za ozljede i komplikacije dijagnosticirane nakon 24. kolovoza 2010., kao i za naknadu troškova putovanja i terapije za isto razdoblje ili troškova tuđe pomoći i njege.

24.Nema mjesta ni prigovoru na nalaz i mišljenje prometnog vještaka iznesenog na posljednjem ročištu za glavnu raspravu održanom 6. svibnja 2024. (list 1899 spisa) i dopuni žalbe, a s kojim se inače tužiteljica ranije izričito suglasila (rasprava od 16. svibnja 2017., list 1504 spisa i 30. kolovoza 2017., list 1506 spisa) jer izneseni navodi ničim nisu doveli u pitanje prihvatljivost nalaza i mišljenja tog vještaka glede bitnih okolnosti vezanih za mehanizam nastupa prometne nezgode.

25.Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u spomenutom dijelu a u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a utvrditi je da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost te je protivno navodima žalbe prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice za predmet spora i nema proturječnosti između izreke i razloga. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud iznio je sve razloge za svoju odluku, a samim time i razloge zbog kojih je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim ukoliko se odnosi na ozljede i komplikacije evidentirane nakon 24. kolovoza 2010.

26.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a jer se odluka suda prvog stupnja temelji na sadržaju provedenih dokaza u postupku koje je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba spomenuta odredba, kao ni povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 261. ZPP-a na koji sadržajno žalba upućuje, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

27.Također nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ujedno je pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje prema kojemu sve ozljede i komplikacije dijagnosticirane nakon 24. kolovoza 2010. nisu uzročno posljedično povezane s prometnom nezgodom prouzročenom nepoznatim vozilom, za što je dao prihvatljive razloge i valjano primijenio i materijalno pravo, slijedom čega je i bez upuštanja u ocjenu ostalih žalbenih prigovora, u odnosu na ovaj dio pobijane odluke kojim je tužbeni zahtjev odbijen (članak 375. stavak 1. ZPP) tužiteljičinu žalbu ocijeniti neosnovanom.

28.Nadalje je trebalo raspraviti i utvrditi je li isplatom izvan spora iznosa od 1.887,00 Eura kao kunske protuvrijednosti 14.250,00 kn od čega, prema navodima tuženika koje tužiteljica nije osporila, za pretrpljene fizičke bolove 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 4.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 250,00 kn tužiteljica obeštećena za nastup imovinske i neimovinske štete kao posljedice ozljeda dijagnosticiranih 24. kolovoza 2010. u UKC Ljubljana.

29.Iz sadržaja spisa proizlazi kako nema spora između stranaka da bi tužiteljica u prometnoj nezgodi od 23. kolovoza 2010 zadobila ozljede koje su utvrđene 24. rujna 2010. u UKC Ljubljana i to; površinsko oštećenje vlasišta, uganuće i napetost vratne kralješnice i kontuziju grudnog koša.

30.Sporno je je li spomenutom isplatom izvan spora obeštećena te je li došlo do zastare potraživanja.

31.U smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZOO-a potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a temeljem odredbe članka 230. stavak 2. ZOO-a u svakom slučaju potraživanje naknade štete zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (objektivni rok).

32.Kako iz podataka u spisu slijedi da tužiteljica trpi štetu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je izazvalo nepoznato vozilo dana 23. kolovoza 2010. koje su utvrđene 24. kolovoza 2010. u UKC Ljubljana, po ocjeni ovog suda pogrešan je stav suda prvog stupnja da se na pitanje tijeka zastare primjenjuje subjektivan rok zastare i to stoga što se kada je šteta uzrokovana nepoznatim vozilom ne primjenjuje subjektivan rok, već samo objektivan rok zastare potraživanja naknade štete.

33.Citiranim člankom 230. stavak 2. ZOO objektivan zastarni rok za potraživanje naknade štete iznosi 5 godina, pa kako je štetni događaj nastao i ozljede dijagnosticirane sutradan s ordiniranim lijekovima, liječenje tužiteljice stabilizacijom zdravstvenog stanja svakako je završilo nakon toga, što je razvidno iz nalaza i mišljenja, a time i nastanak štete, pa dosljedno, budući je tužba podnesena 24. kolovoza 2010. to sukladno članku 230. stavak 2. ZOO-a, zastara potraživanja naknade štete nije nastupila.

34.Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je u primjeni subjektivni rok zastare, nisu ocijenjene relevantne činjenice i okolnosti glede nastanka, opsega i visine štete pa tako, glede neimovinske štete vrsta ozljede, kvalifikatorne okolnosti odlučne za ocjenu je li i u kojem opsegu kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. ZOO-a, kao i glede eventualne imovinske štete iz osnova navedenih u tužbi, radi čega je u tom dijelu pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

35.Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako sukladno ovlaštenju iz članka 373. a. ZPP-a postoje zakonske pretpostavke za preinaku prvostupanjske presude bez obzira na činjenicu što je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a to stoga što je moguće odluku donijeti na temelju činjenica koje proizlaze iz dokaza u spisu.

36.Iz sadržaja spisa (nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku (list 1700 spisa), koje je i ovaj sud cijeni stručnim i objektivnim, a glede prvih dijagnosticiranih ozljeda ga ni tužiteljica ne osporava, proizlazi da prema dostupnoj liječničkoj dokumentaciji je 24. kolovoza 2010. u Hitnoj traumatološkoj ambulanti UKC Ljubljana pristupila tužiteljica navodeći kako je dan ranije doživjela prometnu nezgodu u Hrvatskoj te su joj utvrđene ozljede: površinska ozljeda vlasišta, uganuće i istegnuće mišića vratne kralješnice i udarna ozljeda prsnog koša, zbrinuta je i preporučen joj je Ketonal, u slučaju bolova u vratu isti zavijati ručnikom, početi vježbe za vratnu muskulaturu, po potrebi fizioterapija, odmor u polusjedećem položaju, disajne vježbe, respiratorna fizioterapija. Ozljede su ocijenjene lakim uz bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana, blagog kroz 14 dana, bez potrebe za pomoći stručne osobe, a pomoć nestručne osobe ocijenjena je potrebnom u trajanju od 1 sat dnevno tijekom bolne faze od 21 dana. Znakova naruženja nije nađeno.

37.Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra Ramiza Bačuka tužiteljica je kao posljedicu mogla trpjeti strah iz nezgode jakog intenziteta jedan dan, srednjeg dva tjedna koji se veže za neizvjesnost glede ishoda liječenja te lakog intenziteta oko mjesec dana kao posttraumatski strah, a isključena je mogućnost da bi tužiteljica 2,5 godine nakon prometne nezgode, kada se javila zbog psihičkih smetnji, imala na psihičkom planu komplikacije uzročno posljedično povezane s nezgodom u smislu anksiozno depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe, a da je

38.Kao stručno i zasnovano na pravilima znanosti i vještine prihvatiti je i ovaj nalaz i mišljenje koje ni tužiteljica s osnovom nije dovela u pitanje.

39.Prema odredbi članka 1100. ZOO-a svaka povreda prava osobnosti (članak 19. ZOO) dosuđuje se ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. toga članka, i ako sud nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, nezavisno od naknade imovinske štete. Jedna od osnovnih pretpostavki naknade štete je nastanak te štete, odnosno štetnih posljedica koje se ne poklapaju s danom i trenutkom štetnog događaja, obzirom nastanak štete treba smatrati završetkom liječenja, uključeno i rehabilitacijskim tretmanom, ako ga je bilo, odnosno trenutak kada se zdravstveno stanje osobe ozlijeđene u štetnom događaju stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi obujam štete, konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda, time i trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha koje je oštećena osoba pretrpjela.

39.1.Pri tome se cijene i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

40.Slijedom navedenoga, valjalo je voditi računa o sadržaju gore navedene zakonske odredbe, vrsti povreda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, a koje su opisane nalazima i mišljenjima spomenutih vještaka kao lake, trajanju i intenzitetu bolova i straha, sve bez trajnih posljedica, lokalitetu povrede i dobi tužiteljice (rođena 1980., Zapisnik o očevidu, list 16-20 spisa) pri tome imajući u vidu da je ZOO/05 prihvaćena objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu te da su donošenjem tog Zakona fizički bolovi i strah prestali biti samostalna osnova za dosuđenje pravične novčane naknade, a trajanje i intenzitet povredom izazvanih fizičkih boli i straha sada su samo kriteriji o kojima je sud dužan voditi računa pri odlučivanju o visini pravične naknade.

41.Treba pri tome svakako uzeti u obzir i pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50% a izmjena se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

42.Imajući u vidu sve navedene bitne okolnosti pa tako intenzitet i duljinu fizičkih bolova i straha, izostanak bilo kakvih trajnih posljedica i duševnih bolova radi naruženja, vodeći računa i o Orijentacijskim kriterijima (Su-IV-47/2020-5) i životnu dob tužiteljice pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, po ocjeni ovog suda tužiteljici je kao primjerenu pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos u visini od 1.725,00 eura, što predstavlja adekvatnu satisfakciju tužiteljice za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

43.Kako tužiteljica nije osporila da joj je tuženik prije spora isplatio štetu u iznosu od 1.887,37 eura, od čega neimovinsku štetu kao protuvrijednost iznosa od 14.000,00 kn, što bi prema sadašnjem tečaju konverzije predstavljalo 1.858,12 eura, proizlazi da je tom isplatom tužiteljica podmirena glede neimovinske štete, pa bi u tom dijelu tužbeni zahtjev bio neosnovan.

44.Isto tako ovaj sud ocjenjuje da je pravilnom primjenom članka 223. ZPP-a utvrditi visinu štete nastale tužiteljici s osnova tuđe pomoći cijeneći satnicu u visini od 3,5 eura, a to imajući u vidu upravo nalaz i Mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku prema kojemu je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć po 1 sat dnevno u bolnom razdoblju od 21 dan odnosno ukupno 21 sat, za koju i ne tvrdi da joj je to pružala treća osoba koju bi plaćala, već u tužbenom podnesku ukazuje na pomoć bližnjih osoba.

45.Naime, u situaciji kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć, pripada joj naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu.

46.U konkretnom slučaju tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije predložila dokaze kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi neto zaradu osobe koja pruža nestručnu pomoć, a kako se ta zarada po ocjeni ovog suda ne može temeljiti na prosječnoj zaradi svih NKV radnika, pravilno je visinu te naknade utvrditi slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz članka 223. ZPP-a u svezi sa člankom 1095. stavak 1. ZOO utvrditi cijenu sata od 3,5 eura, odnosno imajući u vidu potrebu i obujam tuđe pomoći, za 21 dan ukupni iznos od 73,5 eura, pa kako je tuženik tužiteljici iz ovog vida štete isplatio 250,00 kn što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 33,18 eura, to je tužiteljici iz ovog vida štete valjalo dosuditi 40,32 eura s kamatom od podnošenja tužbe-od 24. lipnja 2015. kako je i zatraženo.

47.Nadalje, prema sadržaju spisa, pregledom liječničkih potvrda o opravdanom izostanku s posla za puno radno vrijeme Zdravstvenog doma dr. Janeza Oražma (zbog ozljede od strane treće osobe izvan posla) od 23. kolovoza 2010. do 31. kolovoza 2010. i od 1. rujna 2010. do 30. rujna 2010. (list 754-756 i 751-753 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica je bila nesposobna za rad od 24. kolovoza 2010. te nadalje, a glede njezine nesposobnosti za rad nisu se izjašnjavali vještaci niti je bilo prijedloga za izvođenje dokaza po vještaku medicine rada na tu okolnost.

48.U takvoj situaciji imajući u vidu da je prema nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta u Osijeku trajanje bolova kod tužiteljice zbog povreda evidentiranih 24. kolovoza 2010. procijenjeno na 21 dan te da tužiteljica zbog tih ozljeda nije pretrpjela trajne posljedice, po mišljenju ovog suda, primjereno je okolnostima slučaja i uz izostanak nalaza i mišljenja vještaka medicine rada na okolnosti nesposobnosti za rad tužiteljice zbog ozljeda evidentiranih 24. kolovoza 2010., a uzev u obzir mišljenje o trajanju bolova ocijeniti njezinu nesposobnost za rad u trajanju od 30 dana, pri tome imajući u vidu kako za ozljede i komplikacije dijagnosticirane nakon spomenutog datuma nije utvrđena uzročnoposljedična veza sa prometnom nezgodom.

49.Stoga, uzimajući u obzir da je tužiteljica prema dostavljenom obračunu plaće za svibanj 2010. ostvarila iznos 711,86 eura, lipanj 2010. iznos od 711,86 eura i srpanj 2010. iznos 716,23 eura (list 1431-1433), što je prosječno mjesečno 713,31 eur. Osnovano je pretpostaviti da bi toliko ostvarila i u slijedećem mjesečnom razdoblju.

50.Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica u rujnu 2010. ostvarila 694,75 eura (list 1435), pa proizlazi razlika od 18,56 eura koji iznos je i bez provedbe financijskog vještačenja utvrditi i dosuditi tužiteljici kao imovinsku štetu iz osnova izgubljene zarade s kamatama od tužbe kako je i zatraženo (članak 1095. stavak 2. ZOO).

51.Glede imovinske štete iz osnova troškova liječenja u sadržaju spisa nema utemeljenja da ih je tužiteljica imala glede ozljeda dijagnosticiranih 24. kolovoza 2010.

52.Stoga je glede štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed ozljeda dijagnosticiranih 24. kolovoza 2010. preinakom pobijane presude tužiteljici za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu valjalo dosuditi iznos od 58,88 eura s kamatama po članku 29. ZOO-a tekućim od dana utuženja kako je i traženo, a u preostalom dijelu tužiteljičinu žalbu odbiti iz razloga kako je navedeno.

53.Zbog navedenog je presuđeno kao u izreci (članak 373. a. i 368. ZPP).

54.Glede troškova postupka tužiteljici je odgovoriti kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a te da odmjeravanjem troškova nije došlo do povrede odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, Vrhovni sud RH je u svojim odlukama (primjerice Rev-x 530/11-2 od 24. listopada 2012. i nizu drugih odluka) već zauzeo shvaćanje o predmetnom pitanju, ocjenjujući pravilnim dosuđenje naknade parničnog troška i za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tuženiku koji je pravna osoba i ima zaposlenike pravnike koji su u radnom odnosu kod tuženika i ispunjavaju pretpostavke za zastupanje tuženika u postupcima pred sudovima, u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka. 155. st. 1. ZPP-a. Ujedno je ukazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. listopada 2012. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Pravna osoba kao stranka u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (u skladu s odredbama članka 154. ZPP i članka 155. ZPP) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, iako ima u radnom odnosu diplomirane pravnike s položenim pravosudnim ispitom koji ispunjavaju zakonske pretpostavke za zastupanje te pravne osobe u postupcima pred sudovima.“.

55.Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito odmjerio troškove postupka tuženiku za pojedine radnje, kako za pristupe na ročišta, tako i za sastave podnesaka i provedena vještačenja, kako je detaljno obrazloženo u toč. 19. i 20. pri čemu je kod odmjeravanja većeg broja podnesaka imao u vidu dugotrajnost postupka, ukidnu odluku višeg suda, potrebu za dostavom više obrazloženih podnesaka, što je i po stavu ovog suda pravilno jer je time tuženiku priznat trošak sastava samo onih podnesaka za koje se smatralo da su u postupku bili svrsishodni i potrebni. Navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odluci Rev-396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. koji je u konkretnom slučaju i primijenjen.

56.Međutim, tuženiku je pored dosuđenog iznosa valjalo po Tbr. 10. OT-a priznati i trošak za sastav žalbe od 29. studenog 2022. protiv presude Pn-512/2015 -103 od 16. studenog 2022. u visini od 125 bodova, odnosno 250,00 eura, čemu je dodati s naslova PDV-a iznos od 62,5 eura, što je ukupno 312,50 eura, radi čega je preinakom odluke tuženiku valjalo dosuditi taj iznos.

57.Tuženiku pak po nalaženju ovog suda ne pripada naknada za ostale radnje u pogledu kojih u žalbi i ne ističe konkretnih prigovora.

58.Pravilno je dopunskim rješenjem dosuđena kamata na troškove postupka od donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

59.Iako je djelomično prihvaćena žalbe tužiteljice, to nije bilo od utjecaja na odluku o troškovima postupka koja bi bila ista jer je tužiteljica uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP).

60.Tuženiku nije odmjeren trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu uslijed čega nisu nastali posebni troškovi.

U Splitu, 8. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić