Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1281/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Mariu Žaji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Bojani Bogdan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1720/2020-23 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1720/2020-23 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 1. i 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012350055 od 20. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi: „Iznos kredita“ Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.269,51 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“ „Otplata kredita“ Kredit u iznosu od 15.269,51 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju VP iznos od 1.470,61 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.174,93 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (st. IV. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP)

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 502.c ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su bile ostvarene sve procesne pretpostavke za primjenu te odredbe u ovom postupku. Naime, čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), kojim je izmijenjen čl. 502.c ZPP, na način da je iza riječi: »naknadu štete« dodana riječ: »ili isplatu«, primjenjuje se u ovom postupku, jer je tužba podnesena 2. lipnja 2020., dakle, nakon stupanja navedenih izmjena na snagu.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ništetnim utvrde ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.470,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplata koje su izvršene zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) te je slijedom toga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na prava tužitelja da se u ovom postupku poziva na ništetnost spornih ugovornih odredbi, bez utjecaja je činjenica da je ugovor zatvoren s danom 24. travnja 2012., jer protivnost spornih ugovornih odredbi propisima o zaštiti potrošača ne predstavlja zabranu manjeg značenja koja dovodi do ništetnosti ugovorne odredbe, pa stoga, iako je ugovor ispunjen prije podnošenja tužbe, tužitelj u smislu čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) nije izgubio pravo pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi.

9. Pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

10. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 2. lipnja 2020., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

11. Tuženik je znao, ili morao znati da su sporne ugovorne odredbe suprotno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07), pa je stoga bio nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO, tako da je prvostupanjski sud zatezne kamate pravilno dosudio od dana stjecanje spornih iznosa od strane tuženika do isplate.

12. S obzirom na sve izloženo trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

13. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pravilna je i odluka suda prvog stupnja da mu troškovi postupka pripadaju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

14. Podneskom od 20. ožujka 2024. tužitelj je u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe, kojim je potraživao iznos od 11.828,47 kn / 1.569,91 EUR, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.470,61 EUR, pa kako i nakon djelomičnog povlačenja tužbe vrijednost predmeta spora ostaje u istom bodovnom razredu iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao i prije povlačenja, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška koji bi mu pripadao zbog djelomičnog povlačenja tužbe.

15. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i IV. izreke pobijane presude.

16. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković