Poslovni broj: P-5965/2021-35
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. siječnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 10.492,16 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose:
-1,62 € s kta od 1.3.2007. do isplate
-8,73 € s kta od 20.3.2008. do isplate
-23,96 € s kta od 12.11.2008. do isplate
-14,82 € s kta od 4.12.2008. do isplate
-33,11 € s kta od 8.1.2009. do isplate
-45,99 € s kta od 23.2.2009. do isplate
-48,90 € s kta od 13.3.2009. do isplate
-35,94 € s kta od 9.4.2009. do isplate
-37,16 € s kta od 7.5.2009. do isplate
-30,10 € s kta od 19.6.2009. do isplate
-23,96 € s kta od 2.7.2009. do isplate
-27,10 € s kta od 10.8.2009. do isplate
-29,14 € s kta od 16.9.2009. do isplate
-26,90 € s kta od 7.10.2009. do isplate
-26,39 € s kta od 3.11.2009. do isplate
-27,71 € s kta od 15.12.2009. do isplate
-38,37 € s kta od 11.1.2010. do isplate
-44,46 € s kta od 17.2.2010. do isplate
-43,04 € s kta od 8.3.2010. do isplate
-52,28 € s kta od 20.4.2010. do isplate
-55,94 € s kta od 11.5.2010. do isplate
-64,77 € s kta od 7.6.2010. do isplate
-88,32 € s kta od 23.7.2010. do isplate
-77,66 € s kta od 3.8.2010. do isplate
-111,97 € s kta od 8.9.2010. do isplate
-96,95 € s kta od 5.10.2010. do isplate
-99,49 € s kta od 12.11.2010. do isplate
-109,13 € s kta od 3.12.2010. do isplate
-134,51 € s kta od 5.1.2011. do isplate
-120,30 € s kta od 18.2.2011. do isplate
-121,31 € s kta od 14.3.2011. do isplate
-114,21 € s kta od 4.4.2011. do isplate
-119,50 € s kta od 3.5.2011. do isplate
-154,15 € s kta od 10.6.2011. do isplate
-153,52 € s kta od 6.7.2011. do isplate
-222,06 € s kta od 3.8.2011. do isplate
-171,53 € s kta od 7.9.2011. do isplate
-163,31 € s kta od 3.10.2011. do isplate
-165,78 € s kta od 4.11.2011. do isplate
-160,77 € s kta od 2.12.2011. do isplate
-167,72 € s kta od 10.1.2012. do isplate
-174,66 € s kta od 9.2.2012. do isplate
-176,34 € s kta od 5.3.2012. do isplate
-171,11 € s kta od 5.4.2012. do isplate
-173,19 € s kta od 7.5.2012. do isplate
-177,76 € s kta od 12.6.2012. do isplate
-173,75 € s kta od 4.7.2012. do isplate
-173,76 € s kta od 3.8.2012. do isplate
-170,24 € s kta od 5.9.2012. do isplate
-165,97 € s kta od 10.10.2012. do isplate
-171,86 € s kta od 6.11.2012. do isplate
-168,77 € s kta od 7.12.2012. do isplate
-173,41 € s kta od 3.1.2013. do isplate
-162,96 € s kta od 4.2.2013. do isplate
-167,12 € s kta od 6.3.2013. do isplate
-173,39 € s kta od 4.4.2013. do isplate
-168,58 € s kta od 6.5.2013. do isplate
-155,14 € s kta od 4.6.2013. do isplate
-152,84 € s kta od 2.7.2013. do isplate
-157,22 € s kta od 2.8.2013. do isplate
-163,00 € s kta od 3.9.2013. do isplate
-170,23 € s kta od 2.10.2013. do isplate
-166,90 € s kta od 5.11.2013. do isplate
-169,56 € s kta od 4.12.2013. do isplate
-169,12 € s kta od 7.1.2014. do isplate
-155,93 € s kta od 3.2.2014. do isplate
-158,28 € s kta od 5.3.2014. do isplate
-155,62 € s kta od 9.4.2014. do isplate
-153,22 € s kta od 8.5.2014. do isplate
-153,15 € s kta od 2.6.2014. do isplate
-154,15 € s kta od 3.7.2014. do isplate
-157,70 € s kta od 1.8.2014. do isplate
-159,65 € s kta od 4.9.2014. do isplate
-161,90 € s kta od 1.10.2014. do isplate
-164,31 € s kta od 7.11.2014. do isplate
-167,14 € s kta od 8.12.2014. do isplate
-167,83 € s kta od 13.1.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 12.2.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 11.3.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 14.4.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 15.5.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 14.7.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 14.7.2015. do isplate
-167,16 € s kta od 10.9.2015. do isplate
-73,70 € s kta od 10.9.2015. do isplate
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 6.537,92 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 30.09.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 7.576,26 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. siječnja 2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11.01.2007. sklopio s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Ugovor o kreditu broj 016-24/2007. prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kredit na iznos od 149.200,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatom prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. U člancima 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.
Anuiteti dospijevaju zadnjeg datuma u mjesecu.
2.
Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna jer je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013.g., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 96/03 i to čl. 81., 82. i 90.), a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
3.
Ova presuda Pž-6632/17 potvrđena je i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.g.
4.
Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13), navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku za sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.
5.
Ugovorne strane su dana 09.02.2016. sklopile Anex osnovnom ugovoru o kreditu, temeljem ZID ZPK / 15 kojim su kredit konvertirali na način da je otplata obveza vezana uz valutnu klauzulu u eurima umjesto uz dosadašnji CHF. Izračunom konverzije utvrđena je nedospjela glavnica na dan 30.09.2015. u iznosu od 126.170,31 CHF, odnosno 882.081,24 kn. Konverzijom kredita u euro utvrđena je nedospjela glavnica na dan 30.09.2015. u iznosu od 80.585,68 € odnosno 615.580,47 kn. Potom je izvršen otpis u iznosu od 34.887,63 € odnosno 266.500,77 kn.
6.
Međutim, stvarna preostala neotplaćena glavnica u kunama prema početno ugovorenim uvjetima kao jedino mogućima uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iznosila je 561.483,48 kn dakle bila je niža od one kako ju je utvrdio tuženi izračunom konverzije i to za 54.096,99 kn za koliko je tužitelj dodatno zadužen u konverziji.
7.
Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev na način da mu se dosude pozitivne razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog stvarnog obračunatog i plaćenog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, zaključno s danom 30.09.2015. u svoti glavnice od 10.492,16 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
8.
Nadalje tužitelj potražuje na ime manje priznate preostale neotplaćene glavnice u trenutku provođenja konverzije na način da potražuje razliku između preostale neotplaćene konvertirane glavnice i one po početnom otplatnom planu sve sa danom 30.09.2015. u iznosu od 6.537,92 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. pa do isplate.
9.
U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva.
10.
Utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet te nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i automatskoj vezanosti parničnog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Sve kada bi i presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.
11.
Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača), jer je iz samog Ugovora moguće zaključiti da je valutna klauzula jasna i lako uočljiva odredba. Pri tome se tužitelj morao kao savjesna ugovorna strana sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz navedenog Ugovora.
12.
Isto tako niti tuženik nije znao, niti mogao znati kakva će biti buduća kretanja tečaja CHF-a jer je tečaj CHF-a u razdoblju od 2003. do 2008.g. uglavnom padao, a i tuženik je kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule.
13.
Stoga tuženik osporava da bi se tužitelj imao pravo pozivati na utvrđenja pravomoćnih presuda sudova iz razloga što ovaj parnični sud nije vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda, a sve kada bi se i uzelo da se odredba čl. 502.c ZPP- a može primijeniti na Ugovor o kreditu, tužitelj navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnih parnicama za naknadu štete, a kako tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete već isplatu to mu ne pripada pravo pozivati se na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
14.
Tuženik ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, te je ova tužba ujedno prva i jedina tužba tužitelja prema tuženiku pa slijedom toga nije došlo do prekida zastare prije podnošenja ove tužbe prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).
15.
Tuženik predlaže saslušanje svjedoka i sudionika kreditnog odnosa.
16.
Nadalje tuženik ističe da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno ZID ZPK/15, pa slijedom toga su tim Ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješio sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.
17.
Naime, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, došlo je do promjene kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru pa i ubuduće, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima, te sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.
18.
Stoga kako je između stranaka provedena konverzija kojom je tužitelj dobrovoljno pristupio ne postoji njegova tražbina, pa tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.
19.
U dokaznom postupku sud je pročitao Dodatak ugovora o kreditu broj 016- 24/2007 od 09.02.2016., prijedlog za upis založnog prava (list 14-15 spisa), Ugovor o kreditu broj: 016-24/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 16-22 spisa), zk izvadak (list 23 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 24 spisa), solemnizacija Ugovora o kreditu (list 25-28 spisa), pročitan je sudski registar Trgovačkih društava u RH (list 29-32 spisa), pročitan je izračun tražbine tužitelja za potrebe podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (list 33-34 spisa), pročitana je dokumentacija koja se odnosila na promociju predmetnih kredita vezanih uz valutnu klauzulu CHF (list 144-153 spisa), pročitan je pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite u tom istom razdoblju (list 245-247 spisa), pročitano je mišljenje RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. o kalkulatoru konverzije (list 251-280 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. radi izračuna preplate temeljem valutne klauzule i temeljem preplate glavnice (list 301-311 spisa), te je saslušana svjedokinja GU i tužitelj kao stranka (list 379-381 spisa).
20.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 21.
Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 016- 24/2007 od 11.01.2007. kojim Ugovorom o kreditu je tužitelj kod tuženika ugovorio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF od 149.200,00 CHF-a po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 4,60 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je iznosio 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu.
22.
Nije niti sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Predmetni kredit je konvertiran sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu broj 016-24/2007 od dana 09.02.2016.
23.
Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe, te je li tužitelj provedbom konverzije u cijelosti obeštećen.
24.
Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi, te je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja. 25.
U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
26.
Nadalje radi utvrđivanja daljnjih prijepornih činjenica je li tužitelju bila objašnjena valutna klauzula, te kako će se kretati anuiteti kredita tijekom otplate kredita tužitelj je iskazao da mu je stambeni kredit vezan za valutu CHF kojeg je podignuo kod tuženika bio prvi kredit u životu jer je imao svega 27 godina. Došao je u banku i tražio stambeni kredit jer je želio riješiti stambeno pitanje te su mu dali Ugovor u ruke i rekli su da ide isti ovjeriti odnosno solemnizirati kod javnog bilježnika. Ništa posebno mu nije objašnjeno u svezi tečaja valute niti u svezi promjenjive kamatne stope, niti je znao da može doći do promjene tečaja valute CHF-a tijekom otplate kredita. U to vrijeme nitko nije CHF spominjao kao nesigurnu valutu. Pregledao je Ugovor o kreditu i vidio je da je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa i to mu je bilo normalno jer se u to vrijeme nisu niti nudili stambeni krediti u kunama, a kreditnu sposobnost za valutu euro nije niti imao. Prilikom plasiranja toga kredita rečeno mu je da je ugovorena valuta CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se može ponešto mijenjati ali se ne očekuju značajne promjene. Tijekom otplate kredita došlo je do znatnog porasta i promjene anuiteta kredita koji anuitet je povećan za 520,00 kn.
27.
Svjedokinja GU iskazala je da je 2006. bila zaposlena kod pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i da se konkretnog tužitelja i konkretnog kredita uopće ne sjeća i da može samo načelno iskazati koje informacije je inače plasirala klijentima prilikom podizanja kredita. Kao bankarska službenica nije imala nikakve posebne upute od banke, niti je imala naputak da strankama objašnjava sigurnost odnosno nesigurnost kredita vezano za valutu CHF, a ni sama nije znala što se može s tim događati, a isto tako nije imala nikakve naputke, niti razjašnjenja od banke u svezi kamatnih stopa. Ona je imala nalog od banke da strankama prezentira letke u kojima je banka nudila svoje kreditne proizvode i da to strankama preporuči.
28.
Banka je nudila na potpis šprancirane Ugovore i nije bilo nikakve mogućnosti pregovaranja o tim Ugovorima. Također koliko se sjeća nikad ju nitko nije ni pitao da se promjeni bilo koja odredba Ugovora, jer je banka unaprijed napisala sve te Ugovore i nije bio mogućnosti izmjene ugovornih odredaba.
29.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, jer je iskazivao vrlo logično i uvjerljivo i sud vjeruje tužitelju koji je rekao da nije znao da je CHF nesigurna valuta i vjeruje kada je iskazao da mu nitko nije objasnio da može doći do promjene tečaja CHF-a i da promjenjiva kamatna stopa znači da će se kamata ozbiljno uvećati. Sud je prihvatio i iskaz svjedokinje GU, bankarske službenice koja je rekla da je njezina zadaća bila prezentirati kreditni proizvod kojega je banka unaprijed pripremila i da su strankama davali na potpis unaprijed napisane i pripremljene ugovore, a koje Ugovore su kada se radilo o stambenom kreditu kao što je konkretan kredit pripremali pravnici u pravnog službi.
30.
Ocjenom iskaza tužitelja i svjedokinje sud je utvrdio da su priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznati bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
31.
Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.
32.
Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.
33.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
34.
Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.
35.
Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.
36.
Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
37.
Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.
38.
Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.
39.
Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.
40.
Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.
41.
Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/ 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
42.
Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.
43.
Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.
44.
Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
45.
Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
46.
Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
47.
Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 S i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
48.
U odnosu na nesporno provedenu konverziju ( sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu: ZIDZPK ) ) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.
49.
Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK –a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate ( u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije ) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.
50.
Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZIDZPK –a propisano da:
51.
„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR .“ Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena ( čl. 19 c ZIDZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
52.
Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".
53.
Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti Euro. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti euro i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".
54.
Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.
55.
Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.09.2015.g. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na eurske kredite.
56.
Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.09.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.09. 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.
57.
Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.
58.
Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos.
59.
Kako je već rečeno cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u Euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.
60.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge- izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate.
61.
Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.
62.
Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.
63.
Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.
64.
Stoga tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužio ovom tužbom.
65.
Da tužitelj nije obeštećen za preplatu u odnosu na valutnu klauzulu, a i u odnosu na početnu glavnicu, valja navesti da je VSRH donio rješenje pod brojem Rev-1096/2022 od dana 08.11.2022. kojim je zauzeto shvaćanje da sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je utvrđena konverzija kredita ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa ako takva razlika postoji bez obzira što je provedba konverzije izvršena sukladno ZID ZPK / 15 o čemu je zauzeo svoj stav VSRH u odluci broj Rev 2868/2018 od 12.02.2019. 66.
Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
67.
Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 6632/17 od 14.06.2018., počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 15. srpnja 2021.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu, jer je zastara za valutnu klauzulu nastupila dana 14.06.2023.g.
68.
Radi utvrđivanja visine tražbine sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. 69.
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj dana 11.01.2007. sklopio Ugovor o kreditu na iznos glavnice od 149.200,00 CHF-a s rokom otplate 30 godina odnosno 360 anuiteta. Početna kamatna stopa iznosila je 4,60% godišnje. Dana 09.02.2016. sklopljen je Anex ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita. Tim Anexom ugovora kojim je provedena konverzija je utvrđen više plaćeni iznos tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu od 19.743,10 €.
70.
Kamatna stopa se tijekom otplate kredita mijenjala od početne 4,60% godišnje pa do 6,20% godišnje. Isto tako se mijenjao i tečaj CHF-a pa je posljedično na promjenu kamatne stope se anuitet tužitelja mijenjao od početnih 764,87 CHF-a na 909,95 CHF-a. 71.
Provedenim izračunima vještakinje su utvrdile da se pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata iznosio je 10.492,16 €.
72.
Izračunom konverzije banka je utvrdila novu glavnicu u eurima u svoti od 80.585,68 €, a da je banka tužitelju priznala preplate po kreditu učinjene na ime promjene kamatne stope i na ime promjene tečaja do dana 30.09.2015. novo utvrđena glavnica bi bila manja za 6.537,92 €, pa kako banka tužitelju prilikom provođenja konverzije nije priznala stvarno izvršenu preplatu po glavnicu nego preplatu koja je za 6.537,92 € manja, valjalo je tužitelju dosuditi taj iznos razlike na ime preplate glavnice, a koja nije priznata u konverziji, čime je evidentno i da tužitelj provedenom konverzijom nije obeštećen.
73.
Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba pa ga je sud u cijelosti prihvatio stručno i nepristrano i temeljem provedenih izračuna i dokumentacije u spisu. 74.
Stoga je sud tužitelju na ime preplate temeljem valutne klauzule dosudio zatraženi iznos glavnice od 10.492,16 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.
75.
Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
76.
Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos. 77.
Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
78.
Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu dospijeća sukladno Ugovoru o kreditu.
79.
U odnosu na preplatu temeljem glavnice, s obzirom da je tuženik tužitelju utvrdio veću glavničnu obvezu od one koju je trebalo utvrditi u svoti od 6.537,92 € sud je tužitelju dosudio ovaj iznos glavnice s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.09.2015. kao dana kada se prema odredbama ZID ZPK/15 trebala i morala provesti konverzija jer su uzeti u obzir stanja kredita i konvertirani su krediti sa zatečenim stanjem na dan 30.09.2015.
80.
Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1 ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
81.
Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
82.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, troška sastava 2 podnesaka (31.03.2022. i 27.05.2022.), svako po 25 bodova, troška sastava 6 podnesaka (03.12.2021., 01.12.2022., 24.02.2023., 08.09.2023., 24.10.2023. i 21.03.2024.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 4 ročišta (12.05.2022., 06.09.2023., 10.10.2024. i 08.01.2025.), svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
83.
Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 2850 bodova / 5.700,00 €.
84.
Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.425,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 € koja je i plaćena, temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 384,90 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.576,26 €.
85.
Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. 86.
Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na presudu iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.
87.
Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do III. izreke.
U Zagrebu, dana 08. siječnja 2025. godine
Sutkinja:
Jesenka Jurić Šojat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.
Dostaviti:
- pun tužitelja
- pun tuženika
