REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-1127/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Popović (OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Karlovcu, Kralja Tomislava 6, protiv Hrvatske komore fizioterapeuta (OIB: 48223065486), Zagreb, Donje Svetice 46c, radi odobrenja za samostalan rad fizioterapeuta i upis u Registar fizioterapeuta, 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatske komore fizioterapeuta, KLASA: UP/I- 034-04/24-01/132, URBROJ: 333-13-24-4 od 26. lipnja 2024. godine.
II. Tužitelju OZ izdaje se odobrenje za samostalan rad za prvostupnika fizioterapeuta.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj komori fizioterapeuta da tužitelja OZ upiše u Registar prvostupnika fizioterapeuta u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj komori fizioterapeuta da tužitelju OZ nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-04/24-01/132, URBROJ: 333-13-24-4 od 26. lipnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za samostalan rad za prvostupnika fizioterapeuta i upis u Registar prvostupnika fizioterapeuta, s obrazloženjem da tužitelj nije dostavio dokaz o obavljenom pripravničkom stažu za prvostupnika fizioterapije i uvjerenje o položenom stručnom ispitu za prvostupnika fizioterapije, a podredno ni ugovor o radu u okviru obavljanja pripravničkog staža za prvostupnika fizioterapije. Rješenje je doneseno u primjeni Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 120/08, u nastavku teksta: ZFD).
2. Tužitelj u tužbi i u kasnijim podnescima osporava zakonitost tuženikovog rješenja i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je predmetni zahtjev podnio nakon donošenja Zakona o izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZID ZZZ), te ispunjava pretpostavke za usvajanje zahtjeva propisane tim Zakonom i dostavio je dokaze koji to potvrđuju. Zahtjev tuženika za dostavu navodno nedostajućih dokaza nema zakonsko uporište. Osporavanom odlukom tuženika tužitelju je povrijeđeno ustavno pravo na rad. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u kasnijim podnescima ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Tuženik dodaje, u bitnome, sljedeće. Novela Zakona o zdravstvenoj zaštiti na koju upire tužitelj ne odnosi se na rješavanje ove upravne stvari, gdje se primarno primjenjuje ZFD kao poseban zakon. K tomu, rečena se novela tiče neobveze polaganja stručnog ispita fizioterapeutskim tehničarima, dok je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za samostalan rad fizioterapeuta. Predmet ove uprave stvari zaseban je od predmeta polaganja i izdavanja uvjerenja o stručnom ispitu, o čemu se odlučuje u drugom postupku. Pravno stajalište tuženika, primijenjeno u osporavanom rješenju, višestruko je prošlo upravnosudsku provjeru u oba stupnja upravnoga spora. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da na sudjelovanje u sporu u svojstvu zainteresirane osobe pozove Ministarstvo zdravstva. Naime, javnopravna tijela iz članka 20. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) u spor se uključuju ako (sâma tijela) smatraju da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona.
5. Nije sporno da je tužitelj završio srednjoškolsko obrazovanje za fizioterapeutskog tehničara, da je obavio pripravnički staž i položio stručni ispit za to zanimanje, kao i da je nakon toga završio viši stupanj obrazovanja, i to stručni studij fizioterapije, stekavši stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaureus) fizioterapije. Nesporno je i da je predmetni zahtjev tužitelja zaprimljen 22. travnja 2024., dakle nakon stupanja na snagu ZID ZZZ-a (2. travnja 2024.).
6. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Među strankama je sporna interpretacija materijalnog prava, odnosno odgovor na pitanje je li fizioterapeutski tehničar koji je obavio stručni staž i položio stručni ispit te nakon toga završio stručni studij fizioterapije, dužan obaviti stručni staž i položiti stručni ispit za prvostupnika fizioterapeuta, kako bi stekao odobrenje za samostalan rad prvostupnika fizioterapeuta i bio upisan u Registar prvostupnika fizioterapeuta.
8. U tom je pogledu sporno i tumačenje odredaba članka 168. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23 i 36/24, u nastavku teksta: ZZZ). Nakon stupanja na snagu ZID ZZZ-a, taj članak glasi:
„(1) Zdravstveni radnici stječu stručnu kvalifikaciju završetkom obrazovanja. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nakon završenog obrazovanja pripravnički staž obvezni su obaviti: primalja - asistentica, fizioterapeutski tehničar, prvostupnik fizioterapije, zdravstveno-laboratorijski tehničar, prvostupnik medicinsko- laboratorijske dijagnostike, sanitarni inženjeri, sanitarni tehničari, prvostupnik radne terapije, prvostupnik radiološke tehnologije, dentalni tehničar, dentalni asistent i farmaceutski tehničar.
(3) Pripravnički staž je rad pod nadzorom kojim se zdravstveni radnik osposobljava za samostalan rad.
(4) Zdravstveni radnik iz stavka 2. ovoga članka - fizioterapeutski tehničar, zdravstveno-laboratorijski tehničar i sanitarni tehničar koji je obavio pripravnički staž, položio stručni ispit i u istom zdravstvenom usmjerenju završio prijediplomski studij fizioterapije ili medicinsko-laboratorijske dijagnostike odnosno prijediplomski ili diplomski studij sanitarnog inženjerstva, nema obvezu ponovnog obavljanja pripravničkog staža niti obvezu ponovnog polaganja stručnog ispita.
(5) Zdravstvenom radniku iz stavka 4. ovoga članka nadležna komora obvezna je izdati odobrenje za samostalan rad na temelju dokaza o završenom prijediplomskom ili diplomskom studiju iz stavka 4. ovoga članka.“
9. Sud je u cijelosti suglasan s argumentacijom tuženika u pogledu tumačenja mjerodavnih pravnih normi važećih do stupanja na snagu ZID ZZZ-a. Ta je argumentacija sukladna dotad dosljednoj sudskoj praksi. Međutim, stupanjem na snagu ZID ZZZ-a došlo je do promjene u pravnom uređenju konkretnog pitanja.
9.1. To ne proizlazi samo iz teksta novouvrštenih stavaka 4. i 5. u članak 168. ZZZ-a, već i iz obrazloženja Prijedloga ZID ZZZ-a, s Konačnim prijedlogom Zakona. Taj je legislativni materijal općedostupan putem službene mrežne stranice Hrvatskog sabora. U odnosu na ovdje sporno pitanje, u spomenutom je obrazloženju navedeno i sljedeće: „Navedenom zdravstvenom radniku (što obuhvaća i fizioterapeutskog tehničara koji je obavio pripravnički staž, položio stručni ispit i u istom zdravstvenom usmjerenju završio preddiplomski studij, nap. Suda) nadležna komora obvezna je izdati odobrenje za samostalan rad na temelju dokaza o završenom prijediplomskom ili diplomskom studiju.“
9.2. Fizioterapeutski tehničar i prvostupnik fizioterapeut jesu različita zanimanja, ali je očito riječ o istom zdravstvenom usmjerenju u smislu članka 168. stavka 4. ZZZ- a.
9.3. ZFD i na njemu utemeljeni propisi jesu posebni propisi u odnosu na ZZZ, ali i opći propis (ovdje: ZZZ) može sadržavati posebne pravne norme kojima se uređuju pojedini društveni odnosi. Takva je norma i odredba članka 168. stavka 4. ZZZ-a, koja je, k tomu, i kasnija od povezanih odredaba ZFD-a.
9.4. Uzgredno, predlagatelj ZID ZZZ-a je u e-savjetovanju sa zainteresiranom javnošću uz međusobno oprečne primjedbe ovdje tuženika i pojedinih sudionika savjetovanja stavio oznaku djelomičnog prihvaćanja. Izvješće o provedenom savjetovanju sastavni je dio materijala iz točke 9.1. ovog obrazloženja. Premda su komentari predlagatelja u izvješću šturi, može se zaključiti da je predlagatelj prihvatio prijedlog tuženika koji se tiče brisanja masera – kupeljara iz članka 168. ZZZ-a, te da je prihvatio prijedloge drugih podnositelja usmjerene na izostavljanje dužnosti (između ostalih) fizioterapeutskih tehničara da po stjecanju višeg stupnja obrazovanja ponovno obavljaju pripravnički staž i ponovno polažu stručni ispit.
10. Tuženik je, dakle, u upravnom postupku bez valjanog pravnog temelja pozvao tužitelja na dostavu dokaza o obavljenom pripravničkom stažu za prvostupnika fizioterapije i uvjerenje o položenom stručnom ispitu za prvostupnika fizioterapije, podredno ugovor o radu u okviru obavljanja pripravničkog staža za prvostupnika fizioterapije. Ta je nepravilnost u konačnici dovela i do neosnovanog odbijanja zahtjeva tužitelja. Istodobno, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da postoji neka druga pravna zapreka za usvajanje tužiteljeva zahtjeva.
11. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenja tuženika te je sam riješio stvar usvajanjem predmetnog zahtjeva tužitelja i nalaganjem tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude tužitelja upiše u Registar prvostupnika fizioterapeuta (čl. 117. st. 1. ZUS-a, vezano uz čl. 151. toga Zakona).
12. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika iskazanog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.
13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 8. siječnja 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
- Odvjetnik Davor Popović, Karlovac, Kralja Tomislava 6
- Hrvatska komora fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46c
