Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-670/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ivana Stipčića, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Santici, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženice ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika VU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. i 2. tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-740/2019-27 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-740/2019-27 od 7. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice AU i zahtjevu 1. tuženice ĆU i 2. tuženika VU za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku pod 1 ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku pod 2 VU iz Splita, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju AU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete iznos od 1.990,84 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.07.2019. godine do 31.12.2022 godine obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023 godine do isplate obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku pod 1 ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku pod 2 VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju AU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 663,61 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.07.2019. godine do 31.12.2022 godine obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023 godine do isplate obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka (točka I. i III. izreke) pravovremenu žalbu izjavili su tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorni tuženici, ponavljaju tijekom postupka iznesene navode da je za isto isključivo odgovorna tužiteljica. Nadalje osporavaju i zaključak prvostupanjskog suda o karakteru psa 1. i 2. tuženika, ukazuju na karakteristike psa tužiteljice i ističu da je tužiteljica makar djelomičnu odgovorna za nastanak štetnog događaja. Predlažu da nadležni drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže na naknadu troškova tuženicima. Tuženici su potraživali naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv dijela navedene presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete (točka II. izreke) pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO), da je trebalo primijeniti odredbu članka 19. ZOO, te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužiteljici dosudi i naknada neimovinske štete. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka, kako tužiteljice, tako i 1. i 2. tuženika su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju povredu stranke ističu u svojim žalbama. Naime za svoju odluku prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijana presuda i ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koja je tužiteljici nastala zbog štetnog događaja koji se dogodio u Splitu kod autobusnog kolodvora u Sukošanskoj ulici kada je šetala svog psa, a u kojem štetnom događaju je sudjelovao i pas 1. tuženice.

7. Iz do sada provedenih dokaza proizlazi da je pas tužiteljice (pasmine Jokširski terijer) došao u kontakt s psom 1. tuženice (pasmine Njemački lovni terijer), da je u jednom trenutku pas 1. tuženice zubima za vrat uhvatio psa tužiteljice koji je zbog zadobivenih ozljeda nedugo nakon tog događaja uginuo. Nadalje proizlazi da je tužiteljica psa držala na povodcu, a da je pas 1. tuženice također bio na povodcu i da je sjedio na klupi uz 2. tuženika.

7.1. Iz do sada provedenih dokaza proizlazi da među strankama nije sporno da je do kontakta između pasa došlo, odnosno da je pas 1. tuženice zubima uhvatio za vrat psa tužiteljice, da nije sporan ni krajnji ishod, odnosno da je pas tužiteljice zadobio ozljede zbog kojih je uginuo. Između stranaka je sporno tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja, a u povezanosti s tim i nastalu štetu. Naime, tužiteljica tvrdi da su za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorni tuženici, dok tuženici smatraju da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna tužiteljica.

8. Nejasno je temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da je pas 1. tuženice bez ikakva razloga zubima zgrabio psa tužiteljice, jer zapravo nije na nedvojben način utvrđeno kojom dinamikom se dogodio štetan događaj te da li su tužiteljica kao vlasnica psa i 2. tuženik, kao netko tko je psa vodio u šetnju, poznavali narav svojih pasa i da li su mogli spriječiti ovakav kontakt pasa. Napominje se da na nedvojben način nije utvrđeno ni kakve su osobne karakteristike oba psa. Naime u obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi samo karakteristike psa 1. tuženice pasmine Njemački lovni terijer, a što je saznao uvidom u podatke s interneta ne navodeći o kojem članku se radi i tko je autor istog, a na što tuženici osnovano žalbom ukazuju. Napominje se da je sud odustao od provođenja dokaza vještačenjem po vještaku kineziologu za provođenje kojeg dokaza je tužiteljica predujmila troškove i koji dokaz je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda trebalo provesti na okolnosti osobnih karakteristika oba psa.

9. Slijedom svega navedenog, obzirom da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda preuranjen je zaključak da su za štetan događaj isključivo odgovorni tuženici.

10. Osnovano tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 1100. ZOO kao materijalnog prava za odlučivanje o njezinom zahtjevu za naknadu neimovinske štete, jer je doista trebalo o tom dijelu zahtjeva odlučiti primjenom članka 19. ZOO. Obzirom na pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda i u odnosu na taj dio zahtjeva tužiteljice činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Upravo iz razloga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, a upitna je i pravilna primjena materijalnog prava.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 369. i 370. ZPP žalbu 1. i 2. tuženika kao i žalbu tužiteljice valjalo je uvažiti i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12.1. U ponovljenom postupku sud će ispraviti sve na što je ukazano ovim rješenjem, a potom će donijeti novu odluku za koju će dati valjane razloge.

13. O zahtjevima stranaka, kako tužiteljice tako 1. i 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, temeljem članka 166. ZPP.

U Sisku 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić