Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Zk-57/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2299/2023-45 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2299/2023-45 od 21. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-784/2007/3416 od 23. rujna 2010. godine, na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. kat. čest. [katastarska čestica] površine 3871 m2; kat. čest. [katastarska čestica] površine 392 m2; kat. čest. [katastarska čestica] površine 556 m2; kat. čest. [katastarska čestica] površine 149 m2; kat. čest. [katastarska čestica] površine 58 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] površine 1135 m2 sve u k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. za cijelo uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena upisane zemljišno-knjižne vlasnice Republike Hrvatske.

II. Dužna je tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.437,07 EUR sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žali se tužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Tužena u žalbi niti ne ukazuje da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, a na koju sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti.

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužena svojom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

7. Da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u samostalnom posjedu spornog zemljišta proizlazi iz dokaza koje je prvostupanjski sud izveo i pravilno ocijenio. I po ocjeni ovoga suda drugog stupnja niti jedan od izvedenih dokaza ne ukazuje na suprotno. Sama okolnost na koju u žalbi ukazuje tužena – da je u kupoprodajnom ugovoru od 23. veljače 1957. pogrešno označena katastarska čestica koja je bila predmet kupoprodaje, nije od utjecaja na ishod spornog odnosa među strankama Ovo stoga što je u konkretnom slučaju riječ o stjecanju vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću. Tek u slučaju kada bi bila riječ o stjecanju vlasništva nekretnine redovnom dosjelošću, gdje bi bila potrebna i zakonitost posjeda, ta okolnost bi u određenoj situaciji mogla biti od utjecaja na ishod spornog odnosa među strankama.

8. Isto tako, iz izvedenih dokaza nedvojbeno se može zaključiti da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio pošten. Iz izvedenih dokaza ništa ne ukazuje da su tužitelj, odnosno njegovi prednici imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornog zemljišta (čl. 118. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).

9. Osim toga, ovdje valja ukazati da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZVDSP), a iz dokaza na koje se poziva tužena nije moguće izvesti siguran zaključak o tome da tužitelj, odnosno njegovi prednici ne bi bili pošteni posjednici tj. da su znali da nemaju pravo na posjed, odnosno da su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

10. Stoga i ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je tužitelj osobno i putem pravnih prednika bio u samostalnom i poštenom posjedu spornog zemljišta od 1947., dakle, više od četrdeset godina.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev. Naime, kada je tužitelj osobno te putem pravnih prednika bio u samostalnom i poštenom posjedu spornog zemljišta duže od četrdeset godina, on je time izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo tog zemljišta (čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP).

12. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. ZPP) te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).

13. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužene te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak