REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4772/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 3.845,64 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-549/2024 od 12. studenog 2024., 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-549/2024 od 12. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.339,51 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 340,04 EUR od 24. travnja 2015. do isplate, na iznos od 132,79 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 412,10 EUR od 24. travnja 2015. do isplate, na iznos od 189,13 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate te na iznos od 265,45 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.719,86 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-549/2024 od 12. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 2.506,13 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 793,42 EUR od 24. travnja 2015. do isplate, na iznos od 309,84 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 961,58 EUR od 24. travnja 2015. do isplate te na iznos od 441,30 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate te u točki II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.506,13 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 793,42 EUR od 24. travnja 2015. do 31. srpnja 2015., na iznos od 309,84 EUR od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015., na iznos od 961,58 EUR od 24. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. te na iznos od 441,30 EUR od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.709,08 EUR.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 271,24 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-549/2024 od 12. studenog 2024. u točki III. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-549/2024 od 12. studenog 2024. odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 3.845,64 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je pobliže navedeno u izreci, po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.428,94 EUR (točka II. izreke). Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da osiguranik tuženika nije udario u vozilo osiguranika tužitelja, već da je osiguranik tužitelja udario u vozilo osiguranika tuženika. Stoga zaključuje da osiguranik tuženika nije odgovoran za prometnu nezgodu koja se dogodila 20. svibnja 2014. te da je tužiteljev zahtjev neosnovan. Nadalje, navodi da tužitelj nije dokazao da je nastao osigurani slučaj niti da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetni štetni događaj, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za isplatu osigurnine iz odredbe članka 943. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi upire na nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Ukazuje na dio mišljenja vještaka gdje se ističe da s obzirom na to da nisu evidentirani tragovi kočenja drugih osobnih automobila koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi (osim automobila osiguranika tuženika), tada se na tehnički pouzdan način ne može zaključiti o brzini kojim su se ostala vozila kretala, a samim time se ne mogu definirati ni tehničke mogućnosti pod kojima bi prometna nesreća bila izbjegnuta. Također, ističe dio mišljenja vještaka prema kojem je razlog promjene prometne trake od strane osiguranika tužitelja vrlo vjerojatno cilj da izbjegne sudar s vozilima koja su u njegovoj lijevoj prometnoj traci sudjelovala u višestrukim sudarima. Zaključuje da iz nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je primarni uzrok prometne nesreće ne držanje dovoljnog razmaka i kretanje brzinom većom od dopuštene od strane osiguranika tuženika. Smatra da prvostupanjski sud nikako nije mogao zaključiti da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda neobrazložen i u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu. Stoga vjeruje da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Zahtijeva naknadu troška sudske pristojbe za žalbu protiv presude prema odluci suda.

4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 21,24 EUR.

5. Tužiteljeva žalba je nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude, dok je djelomično osnovana u odnosu na preostali dio presude.

6. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je točkom III. izreke presude tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR odbijen kao neosnovan, u smislu odredbe članka 358. stavka 3. ZPP-a, valjalo je tužiteljevu žalbu u tom dijelu ocijeniti nedopuštenom.

7. Zbog toga je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i zakonita, a sve kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 3.845,64 EUR sa zateznim kamatama, koji je tužitelj isplatio putnicima u vozilu njegovog osiguranika radi naknade imovinske i neimovinske štete od ozljeda koje su putnici zadobili u prometnoj nesreći od 20. svibnja 2014., u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

10. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iz činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati, a koje nije u proturječju s izvedenim dokazima, proizlazi:

- da se 20. svibnja 2014. u Zagrebu na Aleji Bologna dogodila prometna nesreća;

- da se radilo o višestrukim sudarima u kojima je sudjelovalo pet osobnih automobila;

- da je osiguranik tuženika ZF upravljao osobnim automobilom Ford Galaxy, a osiguranik tužitelja osobnim automobilom BMW 318 d;

- da je osobni automobil Ford Galaxy u lijevoj prometnoj traci Aleje Bologna udario u osobni automobil Opel Vectra (prvi sudar), slijedom čega je osobni automobil Opel Vectra od siline udarca odbačen i udario u osobni automobil Peugeot 306, koji se nalazio ispred njega (drugi sudar). Uslijed prvog sudara, osobni automobil Ford Galaxy je udario u metalnu zaštitnu ogradu te nastavio kretanje preko lijeve na desnu prometnu traku. Tada na desnoj prometnoj traci dolazi do udara osobnog automobila BMW 318 d u osobni automobil Ford Galaxy (treći sudar). U međuvremenu, osobni automobil Škoda Octavia je u lijevoj prometnoj traci udario u osobni automobil Opel Vectra (četvrti sudar);

- da je za prvi i drugi sudar presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-7682/2015 od 20. lipnja 2016. osiguranik tuženika ZF, koji je upravljao vozilom Ford Galaxy, pravomoćno oglašen krivim za prekršaj iz odredbe članka 109. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11 i 80/13) jer nije držao potreban razmak kada se kretao iza drugog vozila radi čega je prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta;

- da se protiv njega nije vodio postupak u pogledu postojanja njegove kaznene ili prekršajne odgovornosti za izazivanje trećeg i četvrtog sudara;

- da je brzina ograničenja na mjestu predmetne prometne nezgode bila 80 km/h;

- da je brzina kretanja osobnog automobila Ford Galaxy prije prvog sudara, u trenutku reakcije intenzivnog kočenja mogla iznositi od 97 km/h do 99 km/h;

- da bi u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja (prvog) sudara došlo pri svim brzinama ne većim od 72 km/h. Dakle, vozilo tuženikovog osiguranika Ford Galaxy ne bi se moglo na vrijeme zaustaviti ni da se kretalo u skladu s ograničenjem brzine od 80 km/h;

- da su se oštećenici, kojima je tužitelj isplatio naknadu štete koju regresno potražuje u ovom postupku, nalazili kao putnici u osobnom automobilu BMW 318 d osiguranika tužitelja;

- da su oštećeni putnici stradali prilikom trećeg sudara;

- da se BMW 318 d, kojim je upravljao osiguranik tužitelja kretao lijevom prometnom trakom Aleje Bologna te da je neposredno pred (treći) sudar prešao iz lijeve u desnu prometnu traku vjerojatno kako bi izbjegao sudar s vozilima u lijevoj prometnoj traci koja su sudjelovala u višestrukim sudarima;

- da je u trenutku trećeg sudara osobni automobil BMW 318 d bio intenzivno kočen i prednjim krajem u poniranju prema podlozi te se kretao brzinom od oko 51 km/h, a osobni automobil Ford Galaxy nalazio se u fazi smirivanja te se mogao kretati brzinom od oko 5 km/h;

- da s obzirom na to da nisu evidentirani tragovi kočenja drugih osobnih automobila (osim vozila Ford Galaxy), tada se na tehnički pouzdan način ne može zaključivati o brzini kojim su se oni kretali u vrijeme koje je prethodilo konkretnoj prometnoj nesreći, a samim time se ne mogu definirati i tehničke mogućnosti po kojima bi predmetna prometna nesreća mogla biti izbjegnuta.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da osiguranik tuženika nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Naime, tužiteljev zahtjev je regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete, koju je on isplatio oštećenicima PF, OF i DF, putnicima u vozilu osiguranika tužitelja pa su za odluku mjerodavne odredbe članka 14. i članka 22. stavka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 7/13) u vezi s odredbama članka 1069. i članka 1109. ZOO-a.

14. Prema odredbi članka 1069. stavaka 3. i 4. ZOO-a za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a trećom osobom se smatra putnik u vozilu. U skladu s odredbom članka 1109. ZOO-a solidarni dužnik, koji isplati više nego što je njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (stavak 1.). Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (stavak 2.). Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči (stavak 3.).

15. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (dinamike štetnog događaja) proizlazi da je osnovni uzrok predmetne prometne nesreće ne držanje dovoljnog razmaka i kretanje brzinom većom od dopuštene osobnog automobila Ford Galaxy, koji je bio osiguran kod tuženika. Naime, do trećeg sudara u kojem su stradali putnici ne bi ni došlo da prethodno nije došlo do prvog i drugog sudara, za koje je odgovoran osiguranik tuženika, čija odgovornost je utvrđena pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-7682/2015 od 20. lipnja 2016. S druge strane, osiguranik tužitelja, upravljajući vozilom BMW 318 d, nesmotreno je, nastojeći izbjeći uočenu zapreku na cesti (vozila koja su sudjelovala u prethodnim sudarima), prešao iz lijeve u desnu prometnu traku bez da se prethodno uvjerio može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu. Naime, iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se ne može sa sigurnošću utvrditi kolikom brzinom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja BMW 318 d prije predmetnog štetnog događaja i poduzimanja radnje kočenja, ovaj sud je stajališta da je osiguranik tužitelja bio dužan u svakom trenutku pratiti stanje u prometu, posebice prilikom obavljanja radnje skretanja u drugu prometnu traku. Također, s obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je prethodio trećem sudaru i činjenici da se u trenutku trećeg sudara osobni automobil osiguranika tužitelja BMW 318 d kretao brzinom od oko 51 km/h, da je bilo u fazi intenzivnog kočenja i u međuvremenu promijenilo prometnu traku, ovaj sud zaključuje da se osiguranik tužitelja kretao povećom brzinom i nije pažljivo pratio situaciju u prometu, sve budući da je njegova instinktivna reakcija bila intenzivno kočenje i skretanje od uočene zapreke.

16. Slijedom navedenog, a s obzirom na težinu krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz djelovanja, odnosno propuštanja osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 1069. stavka 3. i 4. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1109. stavka 2. ZOO-a, valjalo je zaključiti da je tužiteljev udio u šteti 30%, a tuženikov udio u šteti 70%.

17. Tijekom postupka tuženik nije osporavao visinu štete u odnosu na putnike PF (2.004,11 EUR) i OF (1.576,08 EUR), dok je osporavao visinu štete za putnika IF (265,45 EUR) budući da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti. Tužitelj je u tužbi naveo da se iznos od 265,45 EUR odnosi na naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala oštećeniku IF zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći. Na tu okolnost priložio je nalog za doznaku po šteti 62 AO 2183 2015/1 od 27. svibnja 2015., izvadak po transakcijskom računu od 1. lipnja 2015., povijest bolesti Kliničke bolnice Sveti Duh od 20. svibnja 2014. i nagodbu od 25. svibnja 2015. te predložio po potrebi provesti medicinsko vještačenje (list 1. spisa, list 58. do 60. spisa i list 79. spisa). S obzirom na tuženikovo osporavanje tužiteljevog zahtjeva, a imajući u vidu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, kao i odredbe članaka 1095. i 1100. ZOO-a, ocjena je ovog suda da je tužiteljev zahtjev u tom dijelu neosnovan. Naime, tužitelj temelji predmetno potraživanje na jednom medicinskom nalazu od 20. svibnja 2014. (list 60. spisa), sačinjenom na dan predmetnog štetnog događaja. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je putnik IF svoje liječenje završio jednim odlaskom liječniku neposredno nakon prometne nesreće, odnosno da nije došao na kontrolni pregled iako je to bila preporuka liječnika niti je zbog povrede pohađao fizioterapiju. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a ovaj sud je stajališta da je potraživanje tužitelja u odnosu na neimovinsku štetu putnika IF neopravdano budući da se radilo o povredi manjeg značenja, bez trajnih posljedica. Također, bitno je za napomenuti da tužitelj ne navodi u čemu se sastojala navodna neimovinska i imovinska šteta u odnosu na putnika IF. Iz spisa ne proizlazi da je putnik IF pretrpio imovinsku štetu, odnosno o tome nema nikakvih dokaza u spisu. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao osnovanost predmetnog potraživanja u odnosu na putnika IF, stoga je na temelju odredbe članka 219. stavka 1. ZOO-a, valjalo odbiti tužiteljev zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

18. Slijedom svega ranije iznesenog, imajući u vidu utvrđene omjere udjela u šteti tužitelja (30%) i tuženika (70%), kao i neosnovanost tužiteljevog potraživanja u odnosu na putnika IF, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, prihvatiti tužbeni zahtjev u omjeru od 70% u odnosu na oštećenu PF i oštećenu OF, odnosno prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 2.506,13 EUR.

19. Na utvrđeni iznos štete tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odredba članka 963. stavka 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U smislu odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a osiguratelj koji je naknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti isplaćeni iznos štete. Isto tako, ima pravo na zatezne kamate na svotu isplaćene naknade štete od dana kada je izvršio isplatu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-643/2022-2 od 6. prosinca 2023.

20. Prema tome, tužitelj u predmetnom slučaju ima pravo na zatezne kamate od dana isplate naknade štete oštećenim putnicama OF i PF. Iz naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu (list 38. do 39. spisa) proizlazi da je tužitelj OF **.**.2015. isplatio na ime povrede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći iznos od 1.133,45 EUR, a iz naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu (list 40. do 41. spisa) proizlazi da je 1. lipnja 2015. isplatio daljnji iznos od 442,63 EUR. Nadalje, iz naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu (list 53. i 55. spisa) proizlazi da je tužitelj PF **.**.2015. isplatio na ime povrede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći iznos od 1.373,68 EUR, a iz naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu (list 56. do 57. spisa) proizlazi da je 1. lipnja 2015. isplatio daljnji iznos od 442,63 EUR.

21. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II.1. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te na temelju odredaba članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa/23) odlučiti o troškovima ukupnog parničnog postupka.

23. Prvenstveno valja napomenuti da je inicijalna vrijednost predmeta spora iznosila 12.848,30 EUR. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1367/17 od 19. prosinca 2023. dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.638,66 EUR pravomoćno je odbijen, dok je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-816/2024-2 od 12. ožujka 2024. predmetni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.845,64 EUR vraćen na ponovan postupak. Uzimajući u obzir cjelokupan postupak proizlazi da su stranke djelomično uspjele u parnici i to tužitelj u postotku od 20%, a tuženik u postotku od 80%. Nakon što se prebiju navedeni postotci uspjeha preostaje postotak od 60% u korist tuženika.

24. Tuženiku na ime troškova parničnog postupka pripada nagrada za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za sastav podneska od 5. ožujka 2018. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. Tarife/23), za pristup ročištu 18. srpnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), za sastav podneska od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. Tarife/23), za sastav podneska od 22. listopada 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za sastav podneska od 13. lipnja 2019. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. Tarife/23), za sastav podneska od 9. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za pristup ročištu 12. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), za pristup ročištu 20. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), za sastav podneska od 31. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za pristup ročištu 7. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), za sastav žalbe protiv presude od 22. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), za pristup ročištu 8. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), što ukupno iznosi 2.200,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 550,00 EUR, što sveukupno iznosi 2.750,00 EUR. Tome treba pribrojiti i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 31,50 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 84,94 EUR, što sveukupno iznosi 2.866,44 EUR. Budući da je tuženik samo djelomično uspio u parnici, parnični trošak koji mu se valja naknaditi odmjeren je u dijelu tako utvrđenih ukupnih troškova, koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (60%), a koji iznosi 1.719,86 EUR. Zbog toga je valjalo odlučiti kao u točkama I. i II.2. izreke ove drugostupanjske presude.

25. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. i članka 155. ZPP-a, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Konačno valja kazati da nije odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova ovog žalbenog postupka. U skladu s odredbom članka 164. stavaka 1. i 2. ZPP-a o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke te je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tužitelj je u žalbi naveo da traži naknadu troška sudske pristojbe za žalbu prema odluci suda. Budući da tužitelj nije u smislu odredbe članka 164. stavaka 1. i 2. ZPP-a odredio svoj zahtjev po visini, ovaj sud nije odlučio o njegovom zahtjevu.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović