Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3268/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669, kojeg zastupa zakonski zastupnik i direktor ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a ovoga zastupa generalna punomoćnica ĐZ, dipl. iur, protiv tuženika: 1. ŽZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku i 2. NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1203/2023-35 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1203/2023-35 od 11. listopada 2024.u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izrijeke i predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
„I Nalaže se I.tuženici ŽZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženici NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti solidarno tužitelju Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, iznos od 156.462,01 eura (stopedesetšesttisućačetristo- šezdesetdvaeurajedancent) sa zateznim kamatama tekućim od 01. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata tekućih na glavnicu od 07. lipnja 2010. do 31. kolovoza 2015., kao neosnovan.
III. Nalaže se I.tuženici ŽZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženici NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi tužitelju Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, parnični trošak u iznos od 1.727,22 eura (tisućusedamsto- dvadesetsedameuradvadesetdvacenta) u roku od 15 dana.“
2.Protiv navedene prvostupanjske presude žale se tuženici, pobijajući sadržajno presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22., 155/23., dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
4.Žalba je osnovana.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime stjecanja bez osnove, vraćanja primljenog s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, s pripadajućim zateznim kamatama. Među strankama nije sporno kako je između istih stranaka, tuženih (kao tužiteljica) i tužitelja (kao tuženika), pravomoćno okončan drugi parnični postupak pred istim prvostupanjskim sudom, radi naknade štete, pod poslovnim brojem Pn-417/2015, kao i da je tužitelj isplatio tuženicama dana 7. lipnja 2010., temeljem ranije presude Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2007-21 od 9. travnja 2008., koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3574/08-2 od 12. studenoga 2009., ukupno iznos od 1.178.863,00 kn (156.462,01 eura). Sporno je pitanje ima li tužitelj pravo zahtijevati povrat isplaćenoga iznosa od tuženih temeljem stečenoga bez osnove, odnosno osnove koja je naknadno otpala, s obzirom kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-x 384/10-2 od 28. travnja 2015. ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3574/08-2 od 12. studenoga 2009. i ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-906/07-21 od 9. travnja 2008., temeljem koji he izvršio dotičnu isplatu te pitanje je li tužba preuranjena i nedopuštena, zatim pitanje zastare potraživanje i prigovor prijeboja potraživanja tuženih prema tužitelju.
6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u postupku u bitnom utvrdio:
-kako je dana 23. rujna 2015. tužitelj podnio predmetnu tužbu radi stjecanja bez osnove i to potražujući iznos od 1.178.863,00 kn, odnosno sada iznos od 156.462,01 EUR-a,
-kako su tužene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporile osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a prvotužena ŽZU istakla i prigovor prijeboja svoga potraživanja prema tužitelju,
-kako među strankama nije sporno da je između tuženih (kao tužiteljica) i tužitelja (kao tuženika) pravomoćno okončan postupak radi naknade štete pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pn-417/2015 (ranije P-906/07, P-1977/03., P- 1105/00), da je tužitelj isplatio tuženicima dana 7. lipnja 2010., temeljem ranije presude Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2007-21 od 9. travnja 2008., koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3574/08-2 od 12. studenoga 2009., iznos glavnice od 741.960,63 kn sa zateznim kamatama od 179.006,55 kn te isplatio i dosuđeni parnični trošak od 195.000,00 kn sa zateznim kamatama od 63.165,82 kn, odnosno isplatio ukupno iznos od 1.178.863,00 kn (sada 156.462,01 eura),
-kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-x 384/10-2 od 28. travnja 2015. ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 3574/08-2 od 12. studenoga 2009. i ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-906/07-21 od 9. travnja 2008. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i da su punomoćnici stranaka rješenje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-x 384/10-2 od 28. travnja 2015. primili dana 31. kolovoza 2015.,
-kako je (ponovni) postupak radi naknade štete između istih stranaka vođen pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pn-417/2015, da je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-872/2018 od 18. listopada 2018. preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-417/2015 te je tuženiku u tom postupku naloženo platiti tužiteljicama u tom postupku na ime naknade štete iznos od 577.984,24 kn sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2008. do isplate te isplatiti parnični trošak prvotuženoj u ovom postupku u iznosu od 239.587,50 kn, a drugotuženoj u iznosu od 64.912,50 kn,
-kako je izjavljena revizija i protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018 od 18. listopada 2018. te je presudom i rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-234/2019 od 18. siječnja 2022. odbijena kao neutemeljena revizija u dijelu odluke o glavnoj stvari i zakonskih zateznih kamata od 17. travnja 2018. do isplate, a prihvaćena revizija u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate od 26. ožujka 2008. do 16. travnja 2018. i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troškova revizije, dok je rješenjem revizija odbačena kao nedopuštena u odnosu na dosuđeni trošak.
7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prije svega polazeći od navedenih i među strankama nespornih činjenica, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je u konkretnom slučaju u vrijeme ispunjenja činidbe na koju se tužitelj poziva postojala valjana pravna osnova (presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 906/07 od 9. travnja 2008., ispravljena rješenjem broj P-906/07 od 17. rujna 2008., koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3574/08 od 12. studenog 2009.), ali je ta osnova naknadno otpala (rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 384/10-2 od 28. travnja 2015.) pa kako tužitelju pripada pravo zahtijevati predmetnu isplatu temeljem odredaba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje ZOO) i slijedom toga kako je tužbeni zahtjev utemeljen u odnosu na glavnicu potraživanja, dok je djelomice neutemeljen u odnosu na tijek zateznih kamata na glavnicu od 7. lipnja 2010. do 31. kolovoza 2015. te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen. Pritom prvostupanjski sud navodi i kako se, temeljem članka 1117. st. 2. ZOO-a, stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten pa da tužitelju pripadaju i zatezne kamate na iznos glavnice od dana kada su tužene primile ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dana 31. kolovoza 2015.)
8.Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.
9.Člankom člankom 1111. ZOO-a propisano je:
(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10.U smislu članka 1115.navedenoga Zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
11.Prije svega valja navesti kako prvostupanjski sud nije prilikom donošenja pobijane odluke uopće odlučivao o prigovoru radi prijeboja, a nije niti dao prihvatljive razloge za zaključak o tomu da o prigovoru radi prijeboja, koji prigovor je istakla drugotužena u tijeku postupka, taj sud ne bi bio dužan odlučiti. Naime, u smislu članka 338. stavak 3. ZPP-a izrijeka presude sadrži, pored ostaloga i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutoga radi prebijanja (članak 333. ZPP- a), a prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke tek navodi kako je „odlučio meritornom odlukom o zahtjevu“, pošto je osnova otpala ukidanjem presuda po kojima je izvršena isplata i „dalje nije izvodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, niti odlučivao o istaknutom prigovoru prijeboja I. tuženice“. Pritom se prvostupanjski sud poziva i na stav Županijskoga suda u Osijeku iz presude broj Gž- 872/2018-2 od 18. listopada 2018. prema kojemu zahtjevi (za naknadu štete u predmetu broj Pn-417/2015 i u ovom predmetu poslovni broj P-1203/2023 radi stjecanja bez osnove) „nisu u međusobnoj svezi, jer se temelje na različitim pravnim osnovama, pa o tim zahtjevima treba odlučiti u oba predmeta meritornim odlukama“.
12.Prema shvaćanju ovog drugostupanjskoga suda, dakle, u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o predmetnom prigovoru radi prijeboja, bez obzira na pravne osnove potraživanja, onu koju ističe tužitelj u ovom postupku i onu osnovu na kojoj se temelji potraživanje na koje se tužena poziva (a očito je riječ o potraživanju iz spomenute presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-872/2018 od 18. listopada 2018.), a što je taj sud propustio učiniti. Pritom radi otklanjanja možebitnih nejasnoća ovdje valja jasno dodati kako je i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a s obzirom na sadašnje stanje u spisu, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su tužene u obvezi isplatiti predmetno potraživanje tužitelju, sukladno citiranim odredbama članka 1111. ZOO-a, jer je nedvojbeno došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženih, no kako je već rečeno sud je bio dužan odlučiti i o prigovoru radi prijeboja, a što zbog spomenutoga pogrješnoga pravnog stav taj sud nije odlučio. Na taj način počinjena je navedena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba.
13.Iz svega navedenog vidljivo je kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu, presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14.U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede odredaba postupka, utvrditi i sve odlučne činjenice koje se odnose na predmetni prigovor te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i odlučiti o (ne)postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.
15.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.
.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.
17.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 8. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Rubić
