Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž Ob-289/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici EM, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo Podružnica Osijek, radi razvoda braka, roditeljske skrbi i donošenja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P Ob- 83/2022-29 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-83/2022-29 od 24. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-83/2022-29 od 24. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Razvodi se brak između tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene I, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1982. u [adresa] i tuženika ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1978. u [adresa], koji brak je zaključen 1. listopada 2011. u [adresa], upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2011. godinu pod rednim brojem 00567.
II. Zajedničko maloljetno dijete mlt. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011., živjet će dva tjedna s majkom IM,te dva tjedna s ocem JM, a osobne odnose za vrijeme stanovanja s jednim roditeljem, s drugim roditeljem održavat će po dogovoru samih roditelja kao i školskim obavezama mlt. MM.
III. Roditelji mlt. MM ostvarivat će zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. MM.
IV. Svaki roditelj snosit će trošak uzdržavanja mlt. MM kada je kod njega, a jednakim dijelovima snosit trošak njegova školovanja, odlaska na ekskurzije i sl. što će prethodno dogovoriti putem SMS poruka i dokumentirati uplatama."
1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:
I. Određuje se privremena mjera radi odluke s kojim će roditeljem mlljt. djeca živjeti, o održavanju osobnih odnosa s drugim roditeljem te radi uzdržavanja na način da će zajedničko maloljetno dijete stranaka mlljt. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti s majkom IM.
II. Ostvarivanje osobnih odnosa mlljt. MM s ocem ŽM održavat će se svaki drugi vikend od petka u 18.00 sati do nedjelje u 18.00 sati, te dva puta tjedno po dva sata i to utorkom i četvrtkom od 18.00 sati do 20.00 sati.
III. Nalaže se tuženiku ŽM da na ime uzdržavanja mlljt. MM doprinosi iznos od 1.200,00 kn (tisuću I dvjesto kuna) mjesečno počev od 1. srpnja 2021. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, a dospijevajuće do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na račun majke IM, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom parničnom predmetu.,
kao neosnovan."
2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i IV. izreke i rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je odluka u dijelu koji se odnosi na to da će mlt. MM živjeti će dva tjedna s majkom IM te dva tjedna s ocem JM, a osobne odnose za vrijeme stanovanja s jednim roditeljem, s drugim roditeljem održavat će po dogovoru samih roditelja kao i školskim obavezama mlt. MM. Svaki roditelj snosit će trošak uzdržavanja mlt. MM kada je kod njega, a jednakim dijelovima snosit trošak njegova školovanja, odlaska na ekskurzije i sl. što će prethodno dogovoriti putem SMS poruka i dokumentirati uplatama. Isto tako, sporan je i prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.
6. Prema odredbi članka 91. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Nadalje, prema odredbi članka 104. stavka 1. ObZ-a roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica zajedno s mlt. MM napustila bračnu zajednicu u srpnju 2021. godine kada je otišla s mlt. MM i svojom bakom u podstanarstvo i da su roditelji djeteta odmah postigli dogovor da će dijete dva tjedna provoditi kod majke, a dva tjedna kod oca, kako se i provodi uz iznimku bolesti roditelja i djeteta što sve da upućuje na zaključak da je sve dobro funkcioniralo, uz manje oscilacije mlt. MM je isto prihvatio i ne bi želio da je takova dinamika naruši pogotovo što samoinicijativno kad je kod jednog roditelja odlazi kod drugog, u kontaktu je telefonski s drugim roditeljem, a i sami su roditelji svojedobno postigli plan o roditeljskoj skrbi po kojoj bi dijete i stanovalo jednako s majkom i ocem, tj. po dva tjedna kod jednog i dva tjedna kod drugog uz viđanje drugog roditelja za to vrijeme, te je prvostupanjski sud tako i odlučio uvažavajući pritom interes djeteta i dosadašnje funkcioniranje takvog određivanja kontakta i stanovanja. Za takav način održavanja kontakta nužna je i poželjna dobra komunikacija roditelja djeteta, koja za sada nije na razini na kojoj bi trebala biti, i stoga će isti ukoliko svoju komunikaciju ne oplemene i podignu na višu razinu biti u mogućnosti obratiti se nadležnim institucijama za pomoć oko roditeljske skrbi kao najblažoj mjeri. Kako dijete jednako vremena provodi kod jednog i kod drugog roditelja to će svaki roditelj snositi trošak uzdržavanja djeteta, a kako su u životu potrebni iznenadni izdaci kako što su opremanje djeteta za školu, taj dio troška će roditelji podmiriti u jednakim dijelovima pogotovo što su i njihova primanja podjednaka, no tuženik je u boljoj materijalnoj poziciji jer je vlasnik nekretnine u kojoj stanuje pa nema izdataka za trošak podstanarstva.
8. Tijekom postupka prvostupanjski sud nije našao dovoljno elemenata za donošenje privremene mjere kako je predložila tužiteljica tj. da dijete stanuje s njom na način određivanja kontakta s ocem te uzdržavanje jer je nakon saslušanja stranaka izvještaja HZSR-a i posebne skrbnice našao da nema elemenata za istu.
9. Zbog toga su žalbeni razlozi i navodi tužiteljice neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odlučio u pobijanom dijelu vodeći pri tom računa o najboljem interesu mlt. djeteta i dobrobiti djeteta u smislu odredbe članka 3. Konvencije o pravima djeteta. Što se tiče prebivališta mlt. djeteta, prema odredbi članka 96. stavka 1. ObZ-a, djetetovo mjesto stanovanja jest prebivalište odnosno boravište njegovih roditelja te ono može imati prebivalište i kod oca i kod majke o čemu se roditelji trebaju suglasiti. Ukoliko se roditelji o tome ne suglase odlučuje sud u izvanparničnom postupku.
10. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV, izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 8. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
