Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-5/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CH, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj K-18/2024-24 (Kv I-424/2024.) od 16. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog CH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj K-18/2024-24 (Kv I- 424/2024.) od 16. prosinca 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog CH, kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor teče od 21. ožujka 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi CH po branitelju, odvjetniku Robertu Mikcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje podredno, da se preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor i okrivljeniku odrede mjera opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena istaknute bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe optuženik kada navodi da pobijano rješenje nije obrazloženo, odnosno jer u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
5.1. Nadalje, iako se i optuženik žali da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., no budući da, istu u žalbi ne konkretizira niti obrazlaže, a drugostupanjski sud na navedenu povredu sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ne pazi po službenoj dužnosti, to se ovaj drugostupanjski sud u ispitivanju pobijanog rješenja ograničio samo na povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, međutim kojih povreda u pobijanom rješenju nije našao.
5.2. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje osnovane sumnje kao i osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, u situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje. Drukčija je situacija kada se o primjeni mjere istražnog zatvora odlučuje prije potvrđivanja optužnice, jer je tada sud dužan detaljnije obrazložiti na temelju kojih činjenica i dokaza, uz navođenje njihovog konkretnijeg sadržaja, proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela stavljena mu na teret. Stoga je osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. u pobijanom rješenju dostatno obrazložena navođenjem da ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, uz navođenje pojedinih dokaza – iskaza svjedoka i žrtve RH te medicinske dokumentacije Opće bolnice Pula – Pola za RH te sudsko-medicinskog vještačenja ozljeda koje je zadobila žrtva ŽH iz sadržaja snimki video nadzora.
5.3. Nadalje, ističe se žalitelju da će odluku o tome da li je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, donijeti raspravno vijeće tek po završetku kontradiktornog dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza pa će tako odlučivati i o eventualnom postojanju razloga za isključenje protupravnosti, kao i razlozima zbog čega je inkriminirano kazneno djelo ostalo u fazi pokušaja.
6. Vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog CH i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Da na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi optuženik u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, prvostupanjski sud ispravno temelji na činjenici njegove ranije osuđivanosti zbog kaznenih djela (list 145 spisa), međuostalim i istovrsnog, i to na novčanu kaznu i uvjetnu osudu u Saveznoj Republici Njemačkoj koje sankcije ga očigledno nisu spriječile u tome da se kloni protupravnog postupanja, već upravo suprotno isti je sada osnovao sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela i to kršeći rok provjeravanja iz te ranije presude. Nadalje, navedeno prvostupanjski sud ispravno dovodi u vezu sa rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja (list 402-414 spisa) iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan poremećaj ličnosti dominantno dissocijalnih karakteristika uz potpuno razvijenu ovisnost o više vrsta droga, pa se stoga preporuča izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. bez čije primjene postoji povišeni rizik da bi u budućnosti, upravo zbog te ovisnosti, mogao počiniti novo kazneno djelo, pa je ispravno zaključio da je protiv optuženika neophodno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1.1. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela, jer sve navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tzv. dinamičkom pristupu, odnosno da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci "nije ponovno vršio procjenu i ocjenu razine izvjesnosti da bi optuženik počinio kazneno djelo… niti potrebu da se mjerom oduzimanja slobode postignu razlozi zbog kojih je prethodna odluka bila donesena". Protivno tim žalbenim navodima, okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju kojih je optuženiku istražni zatvor određen i produljivan nisu izgubile na svom značaju protekom vremena od uhićenja do donošenja pobijanog rješenja te se ističe da je u međuvremenu od zadnje odluke o produljenju istražnog zatvor protiv optuženika potvrđena optužnica što upućuje na povećanje stupnja izvjesnosti da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Stoga protivno navodu žalitelja, nije doveden u pitanje tzv. dinamički pristup razvijen u praksi Europskog suda za ljudska prava. U tom smislu nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
9. Jednako tako, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
