REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-4857/24-6
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku ZU, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku ĆU, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-987/24, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, dana 07. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, iznos od 9.566,05 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01.06.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja RU smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 02. svibnja 1985. godine, koju je prouzročio UU upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj K-471/85 proglašen krivim za tu prometnu nesreću. Naime radi posljedica ove nesreće tužitelj je udovici pokojnog osiguranika tužitelja VU priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj MP-346968 od 27. lipnja 1985. godine, s time da je tuženik priznao odgovornost za predmetni štetni događaj u postupku pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu poslovni broj P-24557/90 i podmirivao novo nastalu štetu tužitelju u mirnom postupku, a ujedno su stranke učinile nespornim omjer suodgovornosti od 25% na strani osiguranika tužitelja i 75% na strani osiguranika tuženika. S obzirom da je tužitelj za nastavno razdoblje od 01. listopada 2021. godine do 30. travnja 2024. godine isplatio iznos od 12.754,73 eura, od čega potražuje iznos od 9.566,05 eura, punomoćnik tužitelja je navodeći da tuženik odgovora tužitelju za štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine na temelju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 9.566,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2024. godine do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, pa se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, koje pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. godine, Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i Rev-x-288/18 od 25. kolovoza 2020. godine, kao i Visoki trgovački sud RH na sjednici od 09. lipnja 2022. godine. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo da bi tuženik sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu bio obvezan naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike, s time da teret dokaza leži na tužitelju. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zahtjeva za naknadu štete u svoti od 9.566,05 eura s preslikom povratnice (stranica 9-10 spisa), u presliku rješenja tužitelja broj MP-346968 od 27. lipnja 1985. godine (stranica 7-8 spisa), u presliku zapisnika o uviđaju (stranica 9-12 spisa), u presliku presude Općinskog suda u Puli poslovni broj K-471/85 od 16. rujna 1987. godine (stranica 13-16 spisa), u presliku presude Okružnog suda u Puli poslovni broj Kž- 236/87 od 24. studenog 1987. godine (stranica 17-19 spisa) te u presliku sudske prakse (stranica 26-31 spisa).
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće od 02. svibnja 1985. godine u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja RU, kao i činjenica da je tužitelj rješenjem od 27. lipnja 1985. godine priznao udovici pokojnog RU VU pravo na obiteljsku mirovinu od 02. svibnja 1985. godine. Isto tako nesporna je činjenica da je za nastanak predmetnog štetnog događaja, prometne nesreće suodgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 75%, kao i činjenica da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja RU priznata kao ozljeda na radu. Naprotiv sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
6. Prvenstveno treba naglasiti da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika tužitelja u razdoblju od 01. listopada 2021. godine do 30. travnja 2024. godine, što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14
– u daljnjem tekstu ZOOP-a). Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim svojim odlukama, pa tako i u odluci poslovni broj Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine u kojoj je jasno izrazio pravni stav da je za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Isto tako Vrhovni sud RH je u rješenju Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine naglasio kako se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO-a iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.
7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
8. Imajući na umu da je tužitelj udovici pokojnog osiguranika RU VU u utuženom razdoblju isplaćivao obiteljsku mirovinu, s time da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja RU priznata kao ozljeda na radu, to dakle niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te obiteljske mirovine, jer sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a (koja dakle nije utvrđena zbog ozljede na radu) i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem, koje je predložio, iako je jasno u odgovoru na tužbu istaknuo da je teret dokaza stvarne štete na tužitelju.
9. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
10. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer tuženik niti nije određeno naveo troškove čiju naknadu zahtijeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, dana 07. siječnja 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1.Tužitelju
2.Tuženiku
U Zagrebu, dana 07. siječnja 2025. godine
