Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-109/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Segment d.o.o. Osijek, Zagrebačka 20, OIB:35728366547, zastupana po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ema Petrović iz Osijeka, protiv tuženice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održanog pripremnog ročišta, dana 07. siječnja 2025.,

r i je š i o j e

I. Odbacuje se tužba kao nedopuštena sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„ I/ Nalaže se tuženici ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju SEGMENT d.o.o., Osijek, Zagrebačka 20, OIB: 35728366547 na ime naknade štete isplati novčani iznos od 46.704,30 EUR/351.893,55 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II/ Nalaže se tuženici ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju SEGMENT d.o.o., Osijek, Zagrebačka 20, OIB: 35728366547 naknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju Segment d.o.o. Osijek, Zagrebačka 20, OIB:35728366547, da tuženici ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri troškove parničnog postupka od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice dana 01. kolovoza 2023. podnio tužbu radi naknade štete od 46.704,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koju obrazlaže navodeći da je tuženica njegova bivša zaposlenica koja je obavljala poslove referenta knjigovodstva i financija u razdoblju od 1999.-2014. Navodi da je kao knjigovodstveni servis obavljao poslovne usluge različitim komitentima temeljem sklopljenih Ugovora o obavljanju usluga poreznog savjetovanja, računovodstva i informatike, te je po dobivenom saznanju od svojih komitenata i nakon kontrole poslovne dokumentacije 2014. podnio kaznenu prijavu protiv tuženice da je ista u razdoblju od 2007. - 2014. nezakonito i protupravno prisvojila novac prijenosom novca sa žiro računa komitenata (dr. ĐTS, dr. ZT, dr. HT i i dr. OT) na svoj privatni tekući račun. Radi navedenog, protiv tuženice je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-296/2018 u kojem je ona proglašena krivom za kazneno djelo prijevare presudom broj K-296/2018-11 od 17. siječnja 2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-71/2019-4 od 29. travnja 2019..

2. Tužitelj nadalje navodi da je pravomoćnom presudom K-296/2018-11 od 17. siječnja 2019. nesporno utvrđeno da je tuženica prisvojila protupravnu imovinsku korist od ukupno 754.227,98 kn, te da iz iskaza oštećenica u tom postupku dr. ĐTS, dr. ZT, dr. HT i dr. OT, kao i iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je platio oštećenicama, odnosno njihovim zdravstvenim ordinacijama cjelokupni iznos štete. Navosdi da sa roditeljima tuženice sklopio Ugovor o naknadi štete dana 17. studenog 2014. i 10. studenog 2014., te je otac tuženice TT na ime počinjene materijalne štete podmirio dio iste u iznosu od 345.000,00 kn, a majka tuženice ČT iznos od 30.000,00 kn, odnosno ukupno 375.000,00 kn. Navedeno je vidljivo iz postupka koji je vodio protiv tuženice pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pr-310/2015 radi isplate novčane tražbine, u kojem je postupku od tuženice potraživao iznos od 397.334,43 kn, a koji iznos je predstavljao dio protupravno prisvojenog novčanog iznosa koji je u razdoblju od 2007. do 2014. preko svog poslovnog računa i iz sredstava svog poslovanja vratio oštećenim komitentima. U predmetnom postupku provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje dana 14. prosinca 2015. utemeljeno na pisanoj dokumentaciji u spisu. U tom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev 2187/2018-2 od 02. prosinca 2020. predmet vratio na ponovno suđenje Županijskom sudu u Splitu, koji je novom presudom broj Gž R-683/2021-3 od 01. rujna 2022. preinačio presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015 od 07. lipnja 2016. i tuženicu obvezao samo na isplatu iznosa od 27.334,43 kn, smatrajući da je riječ o regresnoj tužbi, te da on nije dokazao da je isplatio čitav iznos klijentima, a da se takvom tužbom ne može potraživati ono što nije isplaćeno. Nadalje navodi da je parnica radi naknade štete pokrenuta dana 09. veljače 2015., a prije nego je on oštećenicama isplatio cjelokupni iznos, odnosno do okončanja kaznenog postupka je u cijelosti oštećenicama nadoknadio materijalnu štetu, pa smatra nespornim da je on oštećenicima, a ne tuženica, nadoknadio cjelokupnu materijalnu štetu od 754.227,98 kn, koju je tuženica počinila kaznenim djelom prijevare za što je pravomoćno osuđena.

3. Navodi da je u trenutku izricanja osuđujuće kaznene presude i njezina potvrđivanja i dalje egzistirala pravomoćna i ovršna prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015 od 07. lipnja 2016. kojom je tuženica bila u obvezi tužitelju isplatiti novčani iznos od 397.334,43 sa zakonskim zateznim kamatama, ali kako je preinačenom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 683/2021 ista obvezana samo na isplatu iznosa 27.334,43 kn, to mu je nastala materijalna šteta za razliku do punog novčanog iznosa koji je on isplatio oštećenicama u iznosu od 351.893,55 kn/46.704,30 eura. Obzirom da je do trenutka 01. rujna 2022. kada je Županijski sud u Splitu preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015 imao pravnu osnovu da namiri novčani iznos od tuženice, nije bilo potrebe pokretati ikakve sudske postupke te je tužitelj smatrao da će mu preostali novčani iznos biti nadoknađen, ali donošenjem preinačavajuće odluke drugostupanjskog suda, njemu je ostao nepodmiren znatan novčani iznos, pa mu je time nastala sada znatna imovinska šteta koju naknadu potražuje ovom tužbom sukladno čl. 231., čl. 1045. i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima.

4. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da je je tuženiku od 2014. pa do dana 07. veljače 2024. u cijelosti ili barem u većem dijelu namirila spornu novčanu tražbinu. Ističe prigovor presuđene stvari (res iudicata) i predlaže sudu da na temelju odredbe čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužbu u cijelosti odbaci kao nedopuštenu, jer za daljnje raspravljanje postoji nesavladiva procesna smetnja. Navodi da je iz historijata predmetne tužbe jasno vidljivo kako se između istih stranaka povodom istog tužbenog zahtjeva za naknada štete već vodio parnični postupak i koji je pravomoćno okončan. Naime, pred Općinskim sudom u Osijeku tužitelj ju je tužio radi naknade štete u kojem postupku je potraživao iznos od ukupno 397.334,43 kn, a u kojem iznosu je bio sadržan sadašnji tužbeni zahtjev od 46.704,30 eura, koji se parnični postupak vodio pod poslovnim brojem Pr-310/2015, a presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 310/15 od 07. lipnja 2016. tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen te mu je bila obvezana nadoknaditi iznos od 397.334,43 kn, koja je presuda u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-826/2016 od 30. svibnja 2018. Međutim, povodom njene izjavljene revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev-2187/2018 od 02. prosinca 2020. predmet vratio Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje, koji je u ponovljenom postupku novom presudom broj Gž-R-683/2021 od 01. rujna 2023. preinačio prvostupanjsku presudu na način da ju je obvezao tužitelju nadoknadi štetu u iznosu od 27.334,43 kn, dok je preostali iznos tužbenog zahtjeva 351.893,55 kn / 46.704,30 EUR u cijelosti odbio kao neosnovan. Stoga smatra da je tužitelj protiv nje već vodio parnični postupak radi naknade štete potražujući isplatu iznosa od 46.704,30 eura, a radi se o identičnom tužbenom zahtjevu sa identičnom činjeničnom osnovom o kojem su sudovi već prethodno pravomoćno odlučili, a da li je tužitelj 2015. „preuranio“ sa svojom tužbom ili nije nema nikakvog utjecaja na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 07. siječnja 2025., tužitelj navodi da se predmetno potraživanje odnosi na naknadu isplaćenog iznosa svojim komitentima koje je oštetila tuženica kao njegova radnica, a koji iznos sada potražuje da mu tuženica naknadi. Tuženice je predložila da sud prvo odluči o istaknutom prigovoru presuđene svari, s čime se tužitelj suglasio.

6. Sud je priklopio i izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Pr-310/2015 i K- 296/2018.

7. Istaknuti prigovor presuđene stvari sud smatra osnovanim, slijedom čega je tužba tužitelja nedopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom materijalne štete u iznosu od 46.704,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama koju zahtijeva od tuženice, a koju je štetu podmirio trećim osobama-svojim klijentima, pozivajući se na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu, kojim je propisano da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Tužitelj se poziva i na odredbe čl. 231., čl. 1045. i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima, kojima je reguliran rok za zastaru naknade štete prouzročenu kaznenim djelom i odgovornosti za štetu po osnovi krivnje.

9. Među strankama je nesporno da je tuženica radila kod tužitelja na poslovima knjigovodstva i financija (referent) od 1999. do 2014., da je tužitelj kao knjigovodstveni servis obavljao poslovne usluge različitim komitentima temeljem zaključenih Ugovora o obavljanju usluga poreznog savjetovanja, računovodstva i informatike, da je protiv tuženice vođen i pravomoćno okončan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-296/2018 u kojem je tužena proglašena krivom za kazneno djelo prijevare (presuda pravomoćna 29.04.2019.), te da iz presude Općinskog suda u Osijeku broj K-296/2018-11 od 17.01.2019. proizlazi da je tuženica u razdoblju od 10.07.2007. do 06.11.2014. prisvojila novčani iznos (protupravnu imovinsku korist) od 754.227,98 kn, čime je namjerno uzrokovala štetu tužitelju kao poslodavcu u tom iznosu, kao i da je između roditelja tuženice i tužitelja sklopljen Ugovor o naknadi štete dana 17. studenog 2014. i 10. studenog 2014. osnovom kojih su isplatili tužitelju iznos od ukupno 375.000,00 kuna na ime dijela počinjene od strane tuženice materijalne štete. Također, da je u pravomoćno okončanoj parnici koja se vodila pred Općinski sudom u Osijeku pod brojem Pr-310/2015 tužitelj protiv tuženice podnio tužbu radi naknade materijalne štete od 397.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama i da je iznosom zahtijevane štete od 397.334,43 kn obuhvaćen i ovdje utuženi iznos od 46.704,30 eura/351.893,55 kn, da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 310/2015-18 od 07. lipnja 2016. naloženo tuženici na ime materijalne štete isplatiti tužitelju utuženi iznos od 397.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama i da je konačnom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-683/2021-3 od 01. rujna 2022. preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015-18 od 07. lipnja 2016. na način da je tužitelju dosuđen iznos od 27.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je s preostalim zahtjevom odbijen kao neosnovanim.

10. Iz pravomoćno okončane parnice koja se vodila pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pr-310/2015, kao i iz presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-683/2021-3 od 01.09.2022., proizlazi da je u tom predmetu potraživanje tužitelja prema tuženici kao prema radnici regresne naravi, odnosno da je predmet spora regresna tužba tužitelja kao poslodavca kojom zahtijeva od tuženice kao radnice isplatu 397.334,43 kn, koji je zahtjev tužitelj temeljio na čl. 109. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), kojim je propisano da radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi. U zahtijevanom iznosu u toj parnici je sadržan i u ovoj parnici utuženi iznos od 46.704,30 eura / 351.893,55 kn. Navedenom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-683/2021-3 od 01. rujna 2022. preinačena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015-18 od 07. lipnja 2016. na način da je tužitelju dosuđen iznos od 27.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali zahtjev tužitelja (a koji obuhvaća i ovdje utuženi iznos) odbijen kao neosnovan, jer nije dokazao da je platio klijentima iznad dosuđenog iznosa.

11. Sukladno čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

12. Da li je stvar pravomoćno presuđena zavisi o tome da li je o istom potraživanju između istih stranaka već ranije donesena pravomoćna sudska odluka.

13. U konkretnom slučaju nije sporno da se radi o istim strankama sa istim stranačkim položajem u predmetu Pr-310/2015 i u ovom sporu, te da je utuženi iznos u ovom sporu bio utužen i u parnici broj Pr-310/2015, kao i da je tužitelj pravomoćno odbijen sa tim dijelom zahtjeva u parnici Pr-310/2015. Sporno je da li postoji istovjetnost između zahtjeva tužitelja o kojem je ranije pravomoćno odlučeno u predmetu broj Pr-310/2015 i zahtjeva tužitelja koji on ističe u ovoj parnici.

14. Da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta, odnosno mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora. U odnosu na subjektivni identitet spora pravomoćnost je ograničena na odnos između stranaka, a koji u ovoj pravnoj stvari nije sporan.

15. U odnosu na objektivni identitet spora potrebno je naglasiti da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan u slučaju kada se iz iste pravne i činjenične osnove postavlja i ponavlja sadržajno isti tužbeni zahtjev.

16. Slijedom navedenog, sud smatra da se radi o sadržajno identičnom zahtjevu tužitelja o kojem je već pravomoćno odlučeno u parnici broj Pr-310/2015, te nema nikakve dvojbe o tome da je tužbeni zahtjev (kojim je obuhvaćen i utuženi iznos u ovoj parnici) o kojem je pravomoćno odlučeno istovjetan sa tužbenim zahtjevom iz ove parnice. Navod tužitelja da je tužba u postupku broj Pr-310/2015 bila preuranjena, jer da u to vrijeme nije podmirio sada utuženi iznos, nije odlučna činjenica u konkretnom slučaju u odnosu na prigovor presuđene stvari. Dakle, potraživanje iz ove parnice je bilo sadržano i u zahtjevu tužitelja u predmetu broj Pr-310/2015 i bilo je regresne naravi, jer je tužitelj zahtijevao od tuženice naknadu iznosa koje je isplatio svojim komitentima koje je oštetila tuženica kao njegova radnica, a što je predmet i ovog postupka. Iste stranke sa istim stranačkim položajem i istovjetnim zahtjevom tužitelja da mu tuženica podmiri iznos koji je on podmirio komitentima koje je ona oštetila, a o kojem je iznosu pravomoćno odlučeno.

17. Bez obzira na pozivanje tužitelja na određene zakonske odredbe na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev u ovoj parnici, iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da se radi o regresnoj tužbi za isplatu iznosa za koji tužitelj tvrdi da je platio svojim klijentima pa sada taj iznos potražuje od tuženice da mu naknadi. Dakle, radi se o regresnoj odgovornosti radnika propisanoj čl. 109. Zakona o radu i u parnici broj Pr- 310/2015 i u ovoj parnici, sukladno kojem radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

18. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju subjektivni identitet spora u odnosu na pravomoćno okončan postupak Pr-310/2015 i u ovoj pravnoj stvari nije sporan, dok u odnosu na objektivni identitet spora, sud smatra da se u postupku broj Pr-310/2015 i ovoj pravnoj stvari radi o istovjetnim pravnim odnosima, o kojem je pravomoćno odlučeno u parnici broj Pr-310/2015., jer je tužitelj u ovom sporu iz iste pravne i činjenične osnove postavio i ponovio sadržajno isti tužbeni zahtjev.

19. Kako postoji i subjektivna i objektivna istovjetnost između zahtjeva u ovom postupku i pravomoćno okončanom postupku pod brojem Pr-310/2015, to je temeljem čl. 333. st. 2., u vezi s čl. 301. st. 1. i čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci pod I.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. Zahtjev tuženice za naknadom troška od 1.250,00 eura je osnovan u cijelosti i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i obračunatog PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46.) i sukladan je s navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 151. st. 1. i 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 07. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženice