Poslovni broj: UsI-430/2023-26
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su-255/2012, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, nakon javne rasprave zaključene dana 6. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, dana 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/lI-562-02/20-01/2153, URBROJ: 522-04/1-1-2-23-10 od dana 5. siječnja 2023. II Poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjeka za hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562-02/18- 01/544, URBROJ: 2182/1-11-02/2-20-8 od dana 19. studenoga 2020.
III Tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje se novi postotak oštećenja organizma i to 40%, za stalno, uslijed psihičke bolesti PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od dana 7. siječnja 2025. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu, dok se odbija tužbeni zahtjevi u dijelu koji se odnosi na karcinom prostate.
IV Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, da tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 756,00 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/lI-562-02/20-01/2153, URBROJ: 522-04/1-1-2-23-10 od dana 5. siječnja 2023., tužitelj je, u bitnom, naveo da osporava zakonitost tuženikove odluke te da ističe kako činjenično stanje nije točno i potpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, da nema temelja za takvu odluku tuženika te da mu je trebalo utvrditi oštećenje organizma 40%. Predložio je izvođenje dokaza sudskim medicinskim vještačenjem, usvajanje tužbenog zahtjeva i poništenje rješenje tuženika.
2. Tužitelj da je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te da ustraje u provođenju medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru. Ujedno da predaje nalaze psihijatra, otpusno pismo Psihijatrijske bolnice Ugljan te presliku dijela osobnog zdravstvenog kartona, a za koje navodi da ih nije predao od posljednjeg puta kada je bio pregledan od stane prvostupanjske komisije u Splitu. Nadalje, navodi da će se o prijedlogu da se provede i medicinsko vještačenje po vještaku internisti, a u donosu na bolest karcinoma prostate, očitovati nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra, naveo je da je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. U odnosu na prigovore koji su izneseni u podnesku tuženika od dana 29. siječnja 2024. da predlaže da se taj podnesak dostavi vještaku psihijatru radi dopune pisanog nalaza i mišljenja u skladu s primjedbama iznesenim u podnesku tuženika. Potom je uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio da se, pored osporenog rješenja tuženika, poništi i prvostupanjsko upravno rješenje od dana 19. studenog 2020. te da sud donese meritornu odluku kojom će mu priznati traženo pravo. U odnosu na zaprimljenu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra naveo je kako mu se može odrediti da bi postotak oštećenja organizma mogao biti ocijenjen sa 30% ili sa 40%, a ne u nekom postotku između 30% i 40%. S obzirom da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja i njegove dopune nedvojbeno proizlazi da je njegov postotak oštećenja organizma viši od 30% da predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da utvrdi kako je visina oštećenja njegovog organizma temeljem bolesti PTSP 40%.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu kao i podnescima dostavljenim tijekom ovog upravnog spora, u bitnom, citirajući odredbe čl. 12. st. 1. toč. c) i čl. 173. st. 1. Zakona naveo da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (u daljnjem tekstu: Vijeće) KLASA: 562-02/22-01/2153, URBROJ: 522-4/5-Ž-22-9 od 15. prosinca 2022. godine. U istom se navodi kako je Vijeće mišljenja da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja bolesti i stupnja oboljenja PTSP-a te da ono i dalje iznosi 30% za stalno, prema T 238 b) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I), što je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/2021, dalje: Pravilnik). Zloćudna bolest prostate da se ne dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Prigovori tužitelja koji se odnose na postupak vještačenja i utvrđenja da je proizašla iz istoga, da su promašeni, budući da tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 34. st. 1. ZUS-a) da ne obrazlaže zbog čega stručno-medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela vještačenja ne smatra valjanima, niti se poziva na neki od medicinskih nalaza koji nisu ili su pogrešno protumačeni, budući da sva medicinska dokumentacija temeljem koje je donesen osporavani nalaz i mišljenje, prileži spisu i kao takva bila je predmet vještačenja. Tužitelj da u upravnom sporu predlaže izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost postotka oštećenja organizma, uz navođenje „očekivanog“ utvrđenja postotka oštećenja organizma (40%) temeljem bolesti PTSP, dok tuženik smatra da podaci spisa predmeta to ne zahtijevaju, budući da tužitelj svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. U ovom predmetu da je konačna ocjena o uzroku i razini tjelesnog oštećenja tužitelja utemeljena na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od liječnika žalbenog Vijeća. Stoga, da je tuženik stava da je vještačenje provedeno u potpunosti po “načelima dobre liječničke prakse”, odnosno uvažavajući pravilnik i Listu I. U cijelosti da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva budući da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća jer da se doista nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno da ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem da sudjeluju liječnici specijalisti, da je njihova ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća, da tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, a budući da je osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, da se predlaže Sudu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od dana 3. travnja 2023., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu.
5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/lI- 562-02/20-01/2153, URBROJ: 522-04/1-1-2-23-10 od dana 5. siječnja 2023. odbijena je tužiteljeva žalba, izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjeka za hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562- 02/18-01/544, URBROJ: 2182/1-11-02/2-20-8 od dana 19. studenoga 2020., a kojim rješenjem je CB, ovdje tužitelj, odbijen sa zahtjevom za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a i sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma prostate.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru.
7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja). 10. Odredbom članka 12. stavkom 1. toč. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, dalje: ZHBDR-a), propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
11. Člankom 173. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
12. Sukladno točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma-Liste I koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/21, dalje: Pravilnik) psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon 6 mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti: a) lakog stupnja manje od 20%, b) srednjeg stupnja 20 do 30%, c) teškog stupnja 30 do 40%, d) teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) 30 do 40% privremeno do 3 godine, a nakon toga trajno. 13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/lI-562-02/20-01/2153 utvrđeno je: Rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, odsjeka hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, KLASA: UP/1-562- 02/09-01/26, URBROJ: 2182-05-02/2-09-3 od dana 12. svibnja 2009. te dijelom izmijenjenim rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/07-1501/140, URBROJ: 519-04/1-09-10 od dana 22. listopada 2009. tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata IX. skupine sa 30% oštećenja organizma, za stalno temeljem PTSP-a zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; da je tužitelj dana 19. listopada 2018. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a i sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma prostate; da iz Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 371251 od dana 11. veljače 2020. proizlazi da kod imenovanog i nadalje postoji oštećenje organizma od 30% po osnovi bolesti PTSP ocijenjeno po T238d = 30% Liste postotka oštećenja organizma - Lista I, koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (“Narodne novine“, broj: 118/21, dalje: Pravilnik), te da stručna procjena ovlaštene zdravstvene ustanove Opće i veteranske bolnice Hrvatski ponos Knin nije ustanovila postojanje uzročno- posljedične veze bolesti zloćudna novotvorina prostate sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH; da revizijski Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured Zagreb, evidencijski broj vještačenja: 473445 od dana 6. listopada 2020. u cijelosti potvrđuje nalaz i mišljenje pribavljen u prvostupanjskom upravnom postupku; da je povodom žalbe tužiteljice pribavljen nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/22-01/2153, URBROJ: 522-4/5-Ž-22-9 od dana 15. prosinca 2022., u kojem je, u bitnom, navedeno da je tužitelj sudionik Domovinskog rata od 16. rujna 1991. do 19. svibnja 1993. (ukupno 199 dana). Stručna procjena u Kninu dana 19. kolovoza 2019. da nije utvrdila uzročno- posljedičnu vezu zloćudne bolesti prostate i sudioništva u ratu. Godine 2006. i 2007. da je dijagnosticirana hiperplazija prostate (PHD-nema tumorskih stanica). Adenokarcinom prostate da je dijagnosticiran 2011. tj. 18 godina nakon kratkotrajnog sudioništva u ratu. Žalbeno vijeće, da nakon uvida u cjelokupni predmet, ratni put, medicinsku dokumentaciju, nalaze i mišljenje prvostupanjskog i revizijskog vijeća, te nakon neposrednog pregleda branitelja, ocjenjuje invalidnost temeljem srednjeg stupnja PTSP-a (T 238b), nastavno na ocjenu DLP od dana 9. listopada 2009. 30% stalno. Zloćudna bolest prostate da ne može, prema dosadašnjim medicinskim spoznajama, dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu s kratkotrajnim sudjelovanjem u ratu. Rizični čimbenici za karcinom prostate da su poodmakla dob, genetika (nasljedna sklonost), hormonski utjecaji te čimbenici iz okoliša kao što su toksini, kemikalije i industrijski proizvodi, spolno prenosive infekcije. Ekološki čimbenici, kao što su pušenje i prehrana bogata zasićenim mastima, da povećavaju rizik za rak prostate kao i debljina.
14. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po Nikoli Sikirici, dr. med., spec. psihijatrije, stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, koji je ovom Sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 12. siječnja 2024. u kojem je, nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije te obavljenog pregleda tužitelja, u bitnom, naveo da je mišljenja da se kod CB, ovdje tužitelja, dijagnostički radi o posttraumatskom stresnom poremećaju što da se u MKB klasifikaciji označava šifrom F43.1 te posljedično tome i trajnim promjenama osobnosti što da se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifrira pod oznakom F62.0, te da simptomi karakteristični za taj poremećaj bitno utječu na njegovo današnje svakodnevno funkcioniranje. Trajna promjena ličnosti da može nastati nakon doživljaja katastrofalnog stresa (što da je u ovom slučaju kronična sekvela posttraumatskog stresnog poremećaja nastalog kao posljedica ratnih zbivanja) te da se prema MKB-10 navodi da stres mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost u objašnjenju njegovog snažnog utjecaja na ličnost. Promjena ličnosti da je trajna i da se očituje kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Poremećaj ličnosti da predstavlja dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koje da izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. Ovaj model ponašanja da se očituje na kognitivnom (način percipiranja i interpretiranja samog sebe), emotivnom (raspon intenzitet, labilnost i prikladnost emotivnog odgovora), interpresonalnom funkcioniranju i kontroli poriva. Simptomi Posttraumatskog stresnog poremećaja (kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu) koji da su evidentno uočljivi u i trenutku pregleda kod CB, a koji da se i većim djelom spominju u medicinskoj dokumentaciji da su:
Prvotno činjenica da je isti bio izložen stresnom događaju koji je predstavljao direktnu smrtnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili narušavanja osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta. Neposredno po događajima da se kod ispitanika javio intenzivan strah, ali da se od neugode od reakcije okoline i društvene stigmatizacije nije javljao ranije psihijatru, te je potiskivao svoje tegobe. Traumatski događaji da se proživljavaju kroz nametljiva i povratna sjećanja uključujući slike i misli, ponavljanje uznemirujućih snova o događajima tijekom obrane grada, isti da se ponekad ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija (flaschback epizode). Dalje, da isti izbjegava aktivnosti koje bi ga podsjećale na traumu i to na način da izbjegava u društvu pričati o traumatskim događajima, da ima smanjen interes za sudjelovanje u drugim značajnim aktivnostima, reduciranog afektivnog izražavanja. Dalje, da su naznačeni simptomi pojačane pobuđenosti i to otežano usnivanje i održavanje sna, razdražljivost i otežano koncentriranje. Sve te promjene koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji i uočene psihijatrijskim pregledom da utiču na njegovo radno, socijalno i druge oblike funkcioniranja. Iz psihijatrijskog intervjua i pregleda sa tužiteljem da se saznaje da su obljetnice pogibije suboraca, iznimno traumatični trenuci za tužitelja koji su, uz životno ugrožavajuću situaciju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja (operacija karcinom prostate), razbuktali potisnute psihičke tegobe tj. doveli do sloma i onako oslabljelih psiholoških obrambenih mehanizama i posljedično k tome tzv. „domino efekta“ manifestacija svih neugodnih potisnutih sadržaja vezanih za ratne traumatske događaje tj. do pogoršanja njegovog psihičkog stanja koje su dovele do dodatne reducirane funkcionalnosti tužitelja. Isto tako, da se tokom brojnih godina nakon rata zbog raznih društevno-političkih razloga i okolnosti kod većine braniteljske populacije javljao osjećaj napuštenosti, odbačenosti, nezaštićenosti i marginaliziranosti od strane društvenih institucija, ali i šire društvene zajednice što da itekako može poslužiti kao „okidač“ za pogoršanje manifestacije psihičkih simptoma iz kruga PTSP-a. Psihološki obrambeni mehanizmi branitelja da su oštećeni i samim time da su oni izrazito vulnerabilna populacijska skupina gdje da onda njihove psihološke reakcije i na tzv. „neutralne podražaje“ mogu odstupati od uobičajenih. Imajući u vidu aktualno psihičko stanje tužitelja, koje da je posljedica PTSP-a i uvažavajući sveukupnu obilnu medicinsku dokumentaciju o višegodišnjem psihijatrijskom liječenju, da je mišljenja da se kod tužitelja radi o Posttraumtskom stresnom poremećaju težeg stupnja, tj. prema Listi postotaka oštećenja organizma da se radi o postotnom intervalu od 30 do 40%. CB da mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju te da on trajno osjeća svoje tegobe koje da realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, da ima potrebu za stalnim kontrolama kod liječnika, za uzimanjem terapije. Promjene ličnosti ovako nastale da reduciraju kritičnost osobe, kod istih da postoji poremećaj afekta. Takvim osobama da je potrebna socijalna podrška i psihijatrijski suport. Ovaj stupanj oštećenja kod CB da je spojiv s nekim, ali ne svim oblicima funkcioniranja. Kod istoga da se uočavaju i poremećaji pažnje te funkcije zapamćivanja pri povećanim zahtjevima i kompleksnijim izvršnim funkcijama (planiranje radnje, rješavanje problema). Zaključno da je mišljenja, imajući u vidu aktualno psihičko stanje tužitelja, koje je posljedica PTSP-a i uvažavajući sveukupnu obilnu medicinsku dokumentaciju o višegodišnjem psihijatrijskom liječenju, da je mišljenja da se kod tužitelja radi o Posttraumatskom stresnom poremećaju težeg stupnja, a prema Listi postotaka oštećenja organizma kod hrvatskih branitelja da se radi o postotnom intervalu od 30 do 40% (Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te toč. 238 Liste postotaka oštećenja organizma). Zaključno je naveo da: 1. Psihijatrijski poremećaj da je evidentiran i dijagnosticiran kod tužitelja CB - Trajni poremećaj osobnosti (MKB - šifra F62.0) što da je u osnovi kronični ireverziblini oblik posttraumatskog stresnog poremećaja te da je navedeni poremećaj posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. CB da mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju te da on trajno osjeća svoje tegobe koje da realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, da ima potrebu za stalnim kontrolama kod liječnika, za uzimanjem terapije. Promjene ličnosti ovako nastale da reduciraju kritičnost osobe, kod istih da postoji poremećaj afekta. Ovakvim osobama da je potrebna socijalna podrška i psihijatrijski suport. Zaključno da je mišljenja, a imajući u vidu aktualno psihičko stanje tužitelja CB, koje da je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, i uvažavajući sveukupnu obilnu medicinsku dokumentaciju o višegodišnjem psihijatrijskom liječenju da se kod tužitelja radi o Posttraumatskom stresnom poremećaju težeg stupnja, a prema Listi postotaka oštećenja organizma kod hrvatskih branitelja da se radi o postotnom intervalu od 30% do 40% (Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postpuku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te toč. 238 Liste postotaka oštećenja organizma).
15. U dopunama svojeg pisanog nalaza i mišljenja od dana 20. lipnja 2024. i 30. rujna 2024. stalni sudski vještak za psihijatriju Nikola Sikirica, dr. med., spec. psihijatrije, odgovarajući na prigovore koje je tuženik iznio u podnesku od dana 29. siječnja 2024., u bitnom, je naveo da se kod CB dijagnostički radi o trajnom poremećaju ličnosti što da se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifrira pod F62.0 te da simptomi karakteristični za taj poremećaj bitno utječu na njegovo današnje svakodnevno funkcioniranje. Trajna promjena ličnosti da nastaje nakon doživljaja katastrofalnog stresa (što je u ovom slučaju kronična ireverzibilna sekvela posttraumatskog stresnog poremećaja nastalog kao posljedica ratnih zbivanja) te da se prema MKB-10 navodi da stres mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost u objašnjenju njegovog snažnog utjecaja na ličnost. Promjena ličnosti da je trajna i očituje se kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Nazočna da su obilježja nepovjerljivog postavljanja prema svijetu, socijalno povlačenje, osjećaj praznine, otuđenosti. Ovakve promjene ličnosti da moraju postojati najmanje dvije godine da bi se postavila dijagnoza. Trajne promjene osobnosti da su, kao što je gore opisano, nastale kod tužitelja kao posljedica ratnih traumatskih događanja. Kasne kronične posljedice razornog stresa tj. one koje se pojavljuju desetljećima nakon stresnog događaja da se klasificiraju kao trajne promjene ličnosti (MKB-10). Mišljenja da je da su se kod tužitelja simptomi iz kruga trajnih promjena ličnosti razvile puno ranije nego što se on službeno javio prvi put psihijatru, a da se nije javljao jer da je iste negirao zbog straha od društvene stigmatizacije, da je potiskivao iste zbog pokušaja da radeći osigura egzistenciju obitelji. Procjena oštećenja duševnog zdravlja tužitelja da se temelji na subjektivnom doživljaju simptoma, objektivnoj psihijatrijskoj evaulaciji simptoma, obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti, partnerski i obiteljski odnosi, šire socijalno funkcioniranje, trajanje simptoma, kvalitetu provođenog liječenja i prognostička očekivanja. CB da mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju te da on trajno osjeća svoje tegobe koje da realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, da ima potrebu za stalnim kontrolama kod liječnika, za uzimanjem terapije. Promjene ličnosti ovako nastale da reduciraju kritičnost osobe, kod istih da postoji poremećaj afekta. Ovakvim osobama da je potrebna socijalna podrška i psihijatrijski suport. Ovaj stupanj oštećenja kod CB da je spojiv s nekim, ali ne svim oblicima funkcioniranja. Kod istoga da se uočavaju i poremećaji pažnje te funkcije zapamćivanja pri povećanim zahtjevima i kompleksnijim izvršnim funkcijama (planiranje radnje, rješavanje problema). Sagledavajući sve to gore navedeno da je postotak oštećenja zdravlja koji je iskazan kod tužitelja sukladan je. Iz psihijatrijskog intervjua i pregleda sa tužiteljem da se saznaje da su obljetnice pogibije suboraca, iznimno traumatični trenuci za tužitelja koji da su uz životno ugrožavajuću situaciju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja (tjelesna bolest) razbuktali potisnute psihičke tegobe tj. doveli do sloma i onako oslabljelih psiholoških obrambenih mehanizama i posljedično k tome tzv. „domino efekta“ manifestacija svih neugodnih potisnutih sadržaja vezanih za ratne traumatske događaje koje su dovele do reducirane funkcionalnosti tužitelja. Iz svakodnevne psihijatrijske prakse da je poznato da se mnogi hrvatski branitelji unatoč izloženosti ekstremnim stresovima i traumatičnim događanjima za vrijeme sudjelovanja u ratnim operacijama nisu promptno po završetku rata javljali na pregled psihijatru unatoč postojanju simptoma. Nisu se javljali što zbog straha od društvene stigmatizacije, a što zbog egzistencijalnih razloga te su se pokušavali samo-rehabilitirati kroz rad, a da to nipošto ne znači kako navodi tuženik da je to dokaz nižeg intenziteta bolesti jer da su oni, kao što je slučaj i kod samog tužitelja, ulagali pojačane napore da bi tek donekle zadovoljavajuće funkcionirali u svakodnevnim socijalnim interakcijama. Isto tako tokom brojnih godina nakon rata zbog raznih društveno-političkih razloga i okolnosti kod većine braniteljske populacije da se javljao osjećaj napuštenosti, odbačenosti, nezaštićenosti i marginaliziranosti, manipulacije od strane društvenih institucija, ali i šire društvene zajednice što da itekako može poslužiti kao „okidač“ za jasniju manifestaciju psihičkih simptoma i pogoršanje istih koji da su oni nastojali potisnuti tokom godina. Psihološki obrambeni mehanizmi branitelja da su oštećeni i samim time da su oni izrazito vulnerabilna populacijska skupina gdje da onda njihove psihološke reakcije i na tzv. „neutralne podražaje“ mogu odstupati od uobičajenih. Zaključno, da su svi opisani simptomi uočeni kod CB psihijatrijskim pregledom i opisani u medicinskoj dokumentaciji posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, a dostatni za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja odnosno njegovog kronificiranog ireverzibilnog oblika - trajnih promjena osobnosti i posljedičnog oštećenja organizma koji je iskazan u pisanom nalazu i mišljenju od dana 11. siječnja 2024. Psihijatrijski poremećaj evidentiran i dijagnosticiran kod tužitelja CB da je Trajni poremećaj osobnosti (MKB-šifra F62.0) što da je u osnovi kronični ireverziblini oblik posttraumatskog stresnog poremećaja te da je navedeni poremećaj posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. CB da mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju te da on trajno osjeća svoje tegobe koje da realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, da ima potrebu za stalnim kontrolama kod liječnika, za uzimanjem terapije. Promjene ličnosti ovako nastale da reduciraju kritičnost osobe, kod istih da postoji poremećaj afekta. Ovakim osobama da je potrebna socijalna podrška i psihijatrijski suport. Iz psihijatrijskog intervjua i pregleda sa tužiteljem da se saznaje da su obljetnice pogibije suboraca, iznimno traumatični trenuci za tužitelja koji da su uz životno ugrožavajuću situaciju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja (operacija karcinom prostate) razbuktali potisnute psihičke tegobe tj. doveli do sloma ionako oslabljelih psiholoških obrambenih mehanizama i posljedično k tome tzv. „domino efekta" manifestacija svih neugodnih potisnutih sadržaja vezanih za ratne traumatske događaje tj. do pogoršanja njegovog psihičkog stanja koje da su dovele do dodatne reducirane funkcionalnosti tužitelja. Zaključno da je mišljenja, a imajući u vidu aktualno psihičko stanje tužitelja CB koje je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH - i uvažavajući sveukupnu obilnu medicinsku dokumentaciju o višegodišnjem psihijatrijskom liječenju da se kod tužitelja radi o Posttraumatskom stresnom poremećaju težeg stupnja, a prema Listi postotaka oštećenja organizma kod hrvatskih branitelja da se radi o oštećenju od 35% (Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te toč.238.d Liste postotaka oštećenja organizma).
16. Na dopunu nalaza i mišljenja nije bilo daljnjih primjedbi od strane tuženika niti je tuženik predlagao izvođenje dokaznih prijedloga koji bi doveli u sumnju istinitost i pravilnost pribavljenog pisanog nalaza i mišljenja (i njegovih dopuna) stalnog sudskog vještaka psihijatra pa tako niti eventualno novo vještačenje.
17. Dakle, u pisanom nalazu i mišljenju od dana 12. siječnja 2024. stalni sudski vještak psihijatar Nikola Sikirica, dr. med., spec. psihijatrije, jasno je utvrdio i definirao da oštećenja organizma kod tužitelja iznose više od, do sada mu utvrđenih, 30%, pri čemu je naveo da je oštećenje psihičkih funkcija tužitelja vještak ocijenio sa 35%. Međutim, iz brojne medicinske dokumentacije jasno je vidljivo koliko je narušeno zdravstveno stanje tužitelja upravo kao posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu te činjenice da je od 2009., kada mu je priznat status HRVI iz Domovinskog rata IX. skupine te utvrđen postotak oštećenja po osnovi bolesti PTSP od 30%, uzevši u obzir i protek vremena u kojem se tužitelj morao nositi s takvom bolešću, a o čemu svjedoči i njegova medicinska dokumentacija iz koje nedvojbeno proizlazi da se konstantno i kontinuirano liječi i da bez pomoći psihijatra i propisanih medikamenata ne bi mogao uopće funkcionirati, a što je sve detaljno opisao i sudski vještak psihijatar. Uzimajući u obzir primjedbe tužitelja kako njegov postotak oštećenja organizma može biti ocijenjen sa 30% ili sa 40%, a ne u nekom postotku između 30% i 40%, a obzirom da je vještak kao vrijednost odredio otprilike 35%, ovaj Sud je, cijeneći cjelokupno tužiteljevo psihičko stanje te činjenicu da je vještak procijenio da bi se ovdje radilo o 35% oštećenja, a što je, matematički gledano, bliže 40%, ovaj Sud je utvrdio da bi bili ispunjeni uvjeti da se tužitelju, cijeneći sve okolnosti predmetnog slučaja, utvrdi 40% oštećenja organizma, za stalno, uslijed bolesti PTSP sukladno gore citiranoj točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma- Liste I koja je sastavni dio Pravilnika i to d) teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) 40%.
18. Za napomenuti je da ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra Nikole Sikirice, dr. med., spec. psihijatrije, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje te da je otklonio prigovore koje je tuženik iznio u dopunama pisanog nalaza i mišljenja. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 40% po osnovi bolesti PTSP od dana donošenja prvostupanjske odluke u ovom upravnom sporu (7. siječnja 2025.) na način da je „zaokružio“ vještakovu procjenu na viši postotak imajući u vidu tužiteljeve prigovore da bi mu se moglo odrediti ili 30% ili 40% oštećenja, a nikako neki drugi postotak između toga te vodeći računa o zdravstvenom stanuju tužitelja i dugogodišnjem psihijatrijskom liječenju i teškoćama s kojima se mora nositi u svakodnevnom funkcioniranju, a što je sve detaljno opisano u nalazu i mišljenju vještaka te dopunama istog.
19. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te je sam riješio stvar na način da je utvrdio tužitelju utvrdio novi postotak oštećenja organizma uslijed bolesti PTSP-a, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, od dana 7. siječnja 2024. (dana donošenja prvostupanjske odluke) i to 40% po osnovi bolesti PTSP sukladno Tbr. 238.d) Liste I koja je sastavni dio Pravilnika, dok je istog odbio u odnosu na bolest prostate jer u odnosu na istu nije utvrđena uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a), radi čega je riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.
20. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se sastoji u utvrđenju (ne)postojanja novog postotka oštećenja organizma i to 40% po osnovi nove bolesti PTSP, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, od dana 7. siječnja 2025. (dana donošenja prvostupanjske odluke), već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 151. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima. Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na utvrđenja iz točke III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda, koja se sastoji u bezuvjetnim utvrđenjima iz točke III. presude, čime bi se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom presudom, sve imajući na umu da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članka 10. i članka 151. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) imaju prvenstvo u odnosu na norme kojima je uređena upravna revizija. Osim toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (59/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 55/01-ispr., 76/10, 85/10-proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.
21. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a tužitelju priznat zatraženi trošak na ime troškova vještačenja u iznosu od 756,00 €, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci presude pod točkom IV.
U Splitu, 7. siječnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- tužitelju CB iz [adresa]
- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a
- tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1
- u spis
