Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3100/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d, [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/21-17 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/21-17 od 31. siječnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011691921 od 19.07.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 1.958,02 CHF (slovima: tisućudevetstopedesetosam CHF i nula dva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 6.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011691921 od 19.07.2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja..."

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 228,88 eura1 / 1.724,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,07 eura / 0,51 kn od 18. rujna 2006.

- 0,07 eura / 0,51 kn od 18. rujna 2006.,

- 0,06 eura / 0,46 kn od 16. listopada 2006.,

- 1,42 eura / 10,73 kn od 28. listopada 2008.,

- 1,13 eura / 8,49 kn od 31. prosinca 2008.,

- 0,78 eura / 5,86 kn od 17. ožujka 2009.,

- 0,78 eura / 5,86 kn od 17. ožujka 2009.,

- 0,96 eura / 7,20 kn od 25. ožujka 2009.,

- 1,18 eura / 8,87 kn od 30. travnja 2009.,

- 0,86 eura / 6,49 kn od 29. svibnja 2009.,

- 0,58 eura / 4,36 kn od 30. lipnja 2009.,

- 0,64 eura / 4,83 kn od 31. srpnja 2009.,

- 0,88 eura / 6,65 kn od 01. rujna 2009.,

- 0,68 eura / 5,09 kn od 7. listopada 2009.,

- 0,59 eura / 4,46 kn od 29. listopada 2009.,

- 0,91 eura / 6,88 kn od 30. studenog 2009.,

- 1,13 eura / 8,50 kn od 30. prosinca 2009.,

- 1,37 eura / 10,30 kn od 08. veljače 2010.,

- 1,72 eura / 12,97 kn od 03. travnja 2010.,

- 1,72 eura / 12,97 kn od 03. travnja 2010.,

- 1,74 eura / 13,14 kn od 07. travnja 2010.,

- 1,98 eura / 14,91 kn od 28. svibnja 2010.,

- 2,62 eura / 19,75 kn od 28. lipnja 2010.,

- 2,46 eura / 18,50 kn od 28. srpnja 2010.,

- 3,72 eura / 28,00 kn od 26. kolovoza 2010.,

- 3,63 eura / 27,34 kn od 17. rujna 2010.,

- 3,42 eura / 25,79 kn od 19. listopada 2010.,

- 3,68 eura / 27,69 kn od 25. studenog 2010.,

- 4,80 eura / 36,15 kn od 27. prosinca 2010.,

- 4,32 eura / 32,54 kn od 17. siječnja 2011.,

- 4,43 eura / 33,40 kn 23. veljače 2011.,

- 4,22 eura / 31,78 kn od 28. ožujka 2011.,

- 4,24 eura / 31,95 kn od 02. svibnja 2011.,

- 5,50 eura / 41,45 kn od 26. svibnja 2011.,

- 5,85 eura / 44,05 kn od 07. srpnja 2011.,

- 8,50 eura / 63,30 kn od 16. kolovoza 2011.,

- 6,04 eura / 45,49 kn od 09. rujna 2011.,

- 5,49 eura / 41,35 kn 12. listopada 2011.,

- 5,53 eura / 41,64 kn od 15. listopada 2011.,

- 5,84 eura / 43,97 kn 01. prosinca 2011.,

- 6,14 eura / 46,23 kn od 02. siječnja 2012.,

- 6,30 eura / 47,50 kn od 18. siječnja 2012.,

- 6,50 eura / 48,97 kn od 01. veljače 2012.,

- 6,28 eura / 47,31 kn od 28. ožujka 2012.,

- 6,31 eura / 47,54 kn od 03. svibnja 2012.,

- 6,51 eura / 49,03 kn od 11. lipnja 2012.,

- 6,32 eura / 47,60 kn od 05. srpnja 2012.,

- 6,40 eura / 48,21 kn od 06. kolovoza 2012.,

- 5,81 eura / 43,74 kn od 14. rujna 2012.,

- 6,21 eura / 46,77 kn od 12. listopada 2012.,

- 6,35 eura / 47,82 kn od 10. studenog 2012.,

- 6,34 eura / 47,77 kn od 28. prosinca 2012.,

- 6,34 eura / 47,77 kn od 28. prosinca 2012.,

- 5,85 eura / 44,05 kn od 24. siječnja 2013.,

- 6,24 eura / 47,04 kn od 01. ožujka 2013.,

- 6,34 eura / 47,75 kn od 02. travnja 2013.,

- 5,92 eura / 44,63 kn od 09.svibnja 2013.,

- 5,75 eura / 43,30 kn od 02. kolovoza 2013,

- 5,75 eura / 43,30 kn od 02. kolovoza 2013,

- 5,78 eura / 43,58 kn od 02. kolovoza 2013.

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.496,45, eura1 / 11.275,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U tužbi podnesenoj sudu dana 19. srpnja 2021. tužiteljica navodi da je kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011691921 od 19. srpnja 2006. u iznosu od 1.958,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na važećem dan isplate kredita s valutnom klauzulom u CHF i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u iznosu od 5,34% godišnje. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim:

- odredbu 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011691921 od 19.07.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 1.958,02 CHF (slovima: tisućudevetstopedesetosam CHF i nula dva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."

- dio odredbe 6.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011691921 od 19.07.2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...", te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 228,88 eura1 / 1.724,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a prema podnesku od 4. listopada 2022.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9011691921 od 19. srpnja 2006. na iznos od 1.958,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 6. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,34% godišnje, u skladu s Odlukom tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, kao i potrošačko svojstvo tužiteljice.

8. U ovom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03).

9. Među parničnim strankama nije sporno sklapanje ugovora o kreditu kako to navodi tužiteljica, i to za kupnu osobnih automobila. S obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica ima pravni položaj potrošača, s tim da tuženik nije dokazao suprotno.

10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor je zaključen 19. srpnja 2006.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

11. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

11.1. Ove odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema presudi Suda europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 čl. 4. St. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

12. Člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

13. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. ,suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

14. Prema čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. S obzirom na prethodno navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su u ovom postupku obvezujuća presuda i rješenje iz točke 14. obrazloženja ove drugostupanjske presude, odnosno sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kako je to prethodno izloženo, a koja je zbog toga ništetna.

16. I prema čl. 502.c ZPP-a sud je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu. Članak 502.c ZPP-a uređuje specifično proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika. Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi.

16.1. Kad se u Zakonu govori o naknadi štete, misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, neprihvatljivo bi bilo tumačenje da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe.

17. Temeljem čl. 81. st. 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. i čl. 82. alineja11. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

18. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da je od strane tuženika istaknuti prigovor zastare neosnovan.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. srpnja 2021., to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. (kada je pravomoćno končan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17), ovdje nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor tuženika nije osnovan.

20. Slijedom navedenoga, tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", te su ništene utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud prvog stupnja pravilno utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog ugovora.

21. Odredbom članka 323. ZOO-a, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

S obzirom na pravila o vraćanju stečenog bez osnove pravilno je sud prvog stupnja tuženiku naložio da vrati onog što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

Tužiteljica je kao korisnica kredita zbog promjene tečaja, utjecaja tečajne razlike, platila više kredita nego bi platila da je tečaj ostao nepromijenjen, bez utjecaja promjene kamatne stope, a ukupna pretplata (više plaćeno) po anuitetima na temelju promjene tečaja iznosi u visini u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Ovdje se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe. Zbog toga zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF pravilno je utemeljena na odredbi čl. 277. ZOO-a, Zakonu o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04), kao i na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23. U odnosu na žalbene navode treba dodati da je pravno neodlučno što je ugovor ispunjen kao i činjenica da tužiteljica nije raskinula ugovor o kreditu.

Za ovaj ugovorni odnos pravno nije odlučnan niti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji uređuje tzv. konverziju jer tužiteljica primjenom tog zakona konverziju nije ugovorila s tuženikom.

24. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda potvrđena.

26. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević