Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pr-10/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske Županije, OIB: 20184981156, [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez- Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i dr., nakon održane i zaključene glavne rasprave 20. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021, tuženika [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, kojom je tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2- 2008 sklopljen dana 01. srpnja 2013. godine.
II. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021.
III. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana.“.
II. Nalaže se tužiteljici EL nadoknaditi tuženiku Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 16. veljače 2022. podnijela tužbu protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu. U tužbi je navela da je 10. siječnja 2022. zaprimila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 20. prosinca 2021., broj: 03/1709-2021, kojom Odlukom je u točki 1. određeno da radnici, po zanimanju diplomirani inženjer prehrambene tehnologije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] redovito se otkazuje Ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, dok je točkom 2. određeno da joj ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, točkom 3. da je radnica oslobođena obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, točkom 4. da ima pravo na otpremninu sukladno odredbi čl. 126. Zakona o radu, a točkom 5. da Odluka o otkazu stupa na snagu s danom dostave radnici. Tužiteljica tvrdi a tuženik u obrazloženju Odluke navodi razloge koji su doveli do takve Odluke, a koji su u direktnoj koliziji sa striktnim odredbama Zakona o radu te su kao takvi nezakoniti, odnosno nedopušteni. Naime, tuženik u točki 1. Odluke ističe kako redovito otkazuje Ugovor o radu tužiteljici „zbog toga što E nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti.“ te da razlozi koje tuženik u obrazloženju ističe pod točkom A) uopće ne predstavljaju razlog za osobno uvjetovani otkaz te da tuženik iznosi paušalne tvrdnje, a koje bi navodno trebale opravdati takvu nedopuštenu Odluku :"Međutim, u međuvremenu su se promijenile okolnosti da je poslodavac tijekom 2019. godine u postupku promjene internih akata te njihova usklađivanja sa zakonskim propisima proveo i organizacijske promjene.“. Tvrdi da je tuženik pristupio promjenama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji jedino i isključivo zahvaljujući njoj, koja je tražila da se kod tuženika posluje sukladno važećim zakonima (prijava Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje) i punih 10 dana nakon što je u predmetu koji se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr-23/2020 (prije Pr- 58/2019) donesena prva nepravomoćna presuda kojom je prvi otkaz koji je dobila tužiteljica utvrđen nedopušten te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Navela je da smatra potrebnim istaknuti kako je uvjete za novi Pravilnik pisala ČL, osoba koja je imenovana voditeljicom Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nakon otkaza, a koja na sjednici Upravnog vijeća nije znala reći razloge tih uvjeta na posebno pitanje ondašnjeg predsjednika Upravnog vijeća tuženika koji je smatrao da se time ograničavaju drugi djelatnici, a nije ih znala niti na ročištu 3. studenog 2021. gdje je izjavila „da je sudjelovala u izradi prijedloga novog Pravilnika o sistematizaciji, kojim je kao uvjet za obavljanje poslova voditelja djelatnosti određeno da treba imati licencu jer djelatnici idu na edukacije i skupljaju bodove na temelju čega se dobiva licenca koja se obnavlja, a ne može reći zbog čega to tada nije bio slučaj.“. Navela je da je tuženik u međuvremenu nakon toga u par navrata mijenjao Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te je i ona podnijela prijedlog za promjenu, ali do dana pisanja tužbe nije zaprimila nikakav odgovor na isti. Tvrdi da razlog u točki A) Odluke nije niti predstavlja razlog za osobno uvjetovani otkaz obzirom da ne postoje trajne osobine i sposobnosti koje sprječavaju novu promjenu Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji i drugo točka A) ne predstavlja razloge za osobno uvjetovani otkaz već eventualno poslovno uvjetovani radi organizacijskih razloga sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu. Vezano za točku B) Odluke je navela da navedeno obrazloženje predstavlja još jedan u nizu pokušaja diskreditacije nje kao radnika uz dozu omalovažavanja iste. Naime, tuženik počinje obrazloženje točke B) na slijedeći način „Pored navedenoga, nesporno je da je E u relativno kratkom vremenu protiv Poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka.“, a što je u cijelosti točno i što je njeno zakonsko pravo. Navela je kako je na to bila primorana radi dobivanja izvanrednog otkaza, radi uznemiravanja na radu i diskriminacije, radi nepoštivanja pravomoćne sudske odluke od strane tuženika, radi opravdanja prekida rada na koji je bila primorana radi trpljenja šikaniranja kako od strane ravnatelja tako i određenih osoba koje postupaju po njegovom nalogu, radi nemogućnosti obavljanja poslova voditelja obzirom da nije imala pristup kako dokumentaciji tako i programima, radi naknade štete obzirom da je prvi otkaz utvrđen nedopuštenim, te zaključno radi činjenice što se od prosinca 2021. po Zavodu priča da će je „najuriti“ i da „neće još dugo“, a koje navode je tuženik i potvrdio dostavom Odluke koja je predmet ovog postupka. Tvrdi da je krucijalno i što nesporno utvrđuje nedopuštenost Odluke je odredba čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu koja nosi naslov „Neopravdani razlozi za otkaz“ kojom je propisano „(2) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, NE PREDSTAVLJA OPRAVDANI RAZLOG ZA OTKAZ. (3) Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.“! S druge strane postoji i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji u odredbi čl. 6. propisuje da „Poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti.“ dok st. 2. istog članka propisuje što se sve smatra stavljanjem u nepovoljan položaj te je na prvom mjestu naveden otkaz ugovora o radu! Navela je kako se ne može očitovati što to točno tuženik misli kada ističe da je ista u podnescima kao i u medijskim istupima se referirala na ravnatelja na osobito grub i omalovažavajući način, te da je to osobni animozitet prema ravnatelju. Tužiteljica smatra apsurdnim obrazloženje tuženika da ista „nije željela konzumirati“ ugovor za radno mjesto inženjera, kada ima pravomoćnu sudsku odluku kojom je tuženiku naloženo da ju vrati na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, što je i učinio, nakon rješenja o ovrsi. Vezano za nedostatak radnog osoblja, a o čemu je ravnatelj obaviješten, je okolnost na koju nije mogla utjecati dok s druge strane joj nije odobren niti jedan prijedlog da se ta situacija riješi u korist Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Naravno, privremeno nesposobne za rad su postale kolegice, koje su samo dan ranije svjedočile u korist tuženika u sporu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr- 280/2019. Zaključno za točku B), tužiteljica ističe kako su međuljudski odnosi pogoršani isključivo radi postupaka ravnatelja i nove voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, o čemu su svjedoci već svjedočili na sudu u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-180/2019 i na sjednici Antikorupcijskog povjerenstva Varaždinske županije održane 17. lipnja 2020. godine. Navela je da sve navedeno također ne predstavlja razloge koji bi opravdali Odluku i osobno uvjetovani otkaz.. Nadalje je navela da se obratila se poslodavcu sa Zahtjevom za zaštitu prava radnika od 20. siječnja 2022., koji je tuženik zaprimio sljedećeg dana, 21. siječnja 2022., a na što tuženik nije odgovorio. Tužiteljica je istaknula da je od 19. studenog 2021. član Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je isto tako od 14. siječnja 2022. osnovana sindikalna podružnica Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije u kojoj je sindikalni povjerenik te tvrdi da navedeno čini Odluku nezakonitom jer nije poštovana procedura kod članova sindikata, a govori i u korist činjenici da nije samo ona nezadovoljna stanjem kod tuženika. Tužiteljica je istaknula da i dalje ima važeću Odluku o imenovanju voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da je Odluka u cijelosti neutemeljena i donesena protivno zakonskim odredbama, slijedom čega predlaže da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveo je da su točni navodi da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2021. broj 03/1709-2021 otkazao tužiteljici ugovor o radu i da je navedenu Odluku tužiteljica zaprimila 10. siječnja 2022. Osporio je da bi razlozi navedeni u obrazloženju Odluke bili u direktnoj koliziji sa odredbama Zakona o radu i da su nezakoniti, odnosno nedopušteni te da osporava navode da razlozi zbog kojih je otkazao tužiteljici ne predstavljaju razloge za osobno uvjetovani otkaz te se osporavaju navodi da obrazloženje odluke o otkazu predstavlja jedan u nizu pokušaja diskreditacije tužiteljice uz dozu omalovažavanja radnice. Naveo je da nije otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog podnošenja žalbe ili tužbe ili sudjelovanja u postupku protiv poslodavca, kao ni obraćanja zbog opravdane sumnje na korupciju ili podnošenja prijave u dobroj vjeri o toj sumnji, već zbog nemogućnosti da uredno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, a što je jasno i izričito navedeno u izreci odluke. Naveo je da je u odluci o otkazu detaljno obrazložio razloge za otkaz, međutim, te razloge tužiteljica u potpunosti ignorira. Umjesto toga, tužiteljica u tužbi iznosi da joj tuženik nije otkazao iz razloga navedenih u odluci o otkazu već zbog drugih razloga, koje u odluci nije naveo kao razlog otkaza pa se u ovoj parnici o tome uopće ne može raspravljati. Nadalje je naveo kako je u odluci o otkazu naveo sve bitne okolnosti nastale od donošenja ranije odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, koja je utvrđena nedopuštenom (pri čemu je sud u postupku Pr-23/2020 uputio tuženika da se u konkretnom slučaju trebao zbog nezadovoljstva radom poslužiti osobno uvjetovanim otkazom ili skrivljenim otkazom) te obrazložio zbog kojih trajnih osobina i sposobnosti tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa. Naveo je kako tužiteljica u tužbi i ne osporava činjenicu da ona ne posjeduje licencu odnosno važeće odobrenje za samostalan rad te da nema VSS zdravstvene struke (što je propisano Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda), već osporava odredbe samog Pravilnika i upušta se u razmatranje mogućnosti izmjena Pravilnika tuženika, što uopće nije predmet ovog postupka budući da se ne radi o poslovno uvjetovanom otkazu. Istaknuo je da je Pravilnik je prošao kontrolu zakonitosti pred Visokim upravnim sudom RH, što tužiteljica i ne osporava. Tuženik je naveo da je Djelatnost za zdravstvenu ekologiju jedna od primarnih zdravstvenih djelatnosti i da poslove voditelja mogu, ne samo prema odredbama Pravilnika tuženika, već i stavu Hrvatske komore zdravstvenih radnika (istaknutom u priopćenju nakon medijskih istupa tužiteljice), obavljati jedino zdravstveni radnici s važećim odobrenjem za samostalan rad, stoga je očito da tužiteljica nema osobine i sposobnosti zbog kojih bi mogla obavljati poslove voditelja. Naveo je kako je u obrazloženju odluke naveo i osobine odnosno narav tužiteljice zbog kojih ona nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te da tužiteljica u tužbi ne osporava navode o iznošenju okolnosti koje se tiču suradnje s ravnateljem, postupanja ravnatelja i rada ustanove, optuživanja kolega putem medija, kao ni o negativnom utjecaju takvih postupaka na radnu atmosferu kod poslodavca, već navodi da isti nisu obrazloženi. Naveo je i da tužiteljica ne osporava da se obraćala vanjskim partnerima i korisnicima usluga poslodavca na neprimjeren, neposlovan način, bez barem načelne komunikacijske lojalnosti prema poslodavcu, odnosno minimuma poslovne i radne etike. Primjerice, tužiteljica je na upite korisnika o terminu provedbe analize ili dostave nalaza, dostavljala odgovor da nalazi nisu gotovi ili da dostave uzorke u drugi laboratorij i to zato jer „ravnatelj nije organizirao rad i osigurao osposobljene osobe koje bi mogle odrađivati poslove…“ ili „zato jer ravnatelj nije osigurao rad i nije osigurao zamjenu“. Tuženik je dužan ukazati da je ravnatelj u kritičnom razdoblju (do 19.11.2022.) bio na bolovanju zbog ranije planiranog operativnog zahvata, o čemu je obavijestio sve voditelje (pa tako i tužiteljicu) te ranije ovlastio zamjenicu ravnatelja za rješavanje problematike zbog bolovanja djelatnika, kao i drugih tekućih poslova. Naveo je kako navedenu neprimjerenu komunikaciju nije tretirao kao povredu radnih obveza koja za sobom povlači mogućnost otkaza zbog skrivljenog ponašanja jer smatra da se radi o osobnim karakteristikama odnosno osobinama tužiteljice koja odgovornost prebacuje na druge, na što su već više puta upozoravale i druge djelatnice, te upućuje na osobinu tužiteljice da iskazuje odbojnost prema izvršavanju obveza ukoliko iste nisu rezultat njene vlastite odluke, a što sve dovodi do nemogućnosti organizacije posla te dovodi u pitanje sposobnost tužiteljice da razumije koje ovlasti i obveze ona kao voditeljica ima. Naveo je kako je tužiteljica u obraćanju medijima iznosila i negativne stavove o svojim suradnicima odnosno djelatnicama Djelatnosti i to s ciljem da ih omalovaži, a sebe prikaže superiornom u pogledu znanja, vještina i sposobnosti te „radnog elana“. Tužiteljica je u medijima za svoje suradnice, primjerice, navodila da je „dojučerašnje kolegice kompromitiraju kako bi spasile ravnatelja ili mu se možda time odužile za svoja novostečena i bolje plaćena radna mjesta..“, zatim za sebe navodi da „moju radnu etiku i radni elan, strast za posao koji radim, svjesna sam, teško je slijediti. Na posao dolazim na vrijeme, a tijekom radnog vremena ne obavljam privatne poslove kao neke moje kolegice, potpisnice objavljenoga teksta..“, a o poslodavcu navodi: ..o tome što sam zatekla vrativši se s bolovanja, neću javno govoriti kako ne bih dodatno narušila ionako srozan ugled ustanove, ali sam Vam spremna na to ukazati..“. Razlozi za otkaz koji se odnose na komunikaciju s ravnateljem, animozitet prema ravnatelju, optuživanje ravnatelja kao i drugih suradnika, preispitivanje svih odluka poslodavca i pretjerano reagiranje ili opiranje odlukama poslodavca, loše međuljudskih odnosa i komunikaciju mogu se potkrijepiti i time što je tužiteljica ravnatelja (između ostalog) prijavila i za kazneno djelo zlostavljanja na radu iz čl. 133. st.1. KZ-a, koja kaznena prijava je odbačena, ali i time da je neosnovano prijavila i druge kolegice (ČL i IL zbog KD krivotvorenja isprave), protiv kojih je također kaznena prijava odbačena. Tuženik je naveo da tužiteljica nakon prestanka bolovanja, a prije nego što je vraćena na poslove voditelja, nije željela izvršavati poslove temeljem sklopljenog ugovora o radu za inženjera prehrambene tehnologije, što je također detaljno i jasno obrazložio, a o tome svakako saznanja imaju drugi djelatnici. Nadalje tuženik je naveo da osporava da bi Odluka o otkazu bila nezakonita jer „nije poštovana procedura kod članova sindikata“, pri čemu tuženik ističe da tužiteljica nije ni navela kojim radnjama i na koji način bi bila povrijeđena ta procedura. Tuženik je naveo da je odluka o otkazu donesena 20. prosinca 2021., te da je od tužiteljice preuzeta tek (nakon drugog pokušaja dostave) 10. siječnja 2022., te da tužiteljica nije bila sindikalni povjerenik niti u trenutku donošenja odluke o otkazu, kao niti u trenutku primitka odluke o otkazu, već je to postala na temelju Odluke od 14.01.2022., pa stoga nije ni uživala zaštitu sindikalnih povjerenika. Naveo je da je prema odredbi čl. 187. st.8. Zakona o radu sindikat dužan pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno predstavnika, a takvu obavijest tuženik je primio nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici, odnosno 19. siječnja 2022. Naposljetku tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu obvezati na plaćanje prouzročenog parničnog troška.
3. Tijekom postupka tuženik je osporavao da bi tužiteljica bila prijavitelj nepravilnosti jer to nikada sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti nije ni bila. Osporio je da bi otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog prijavljivanja nepravilnosti, niti to proizlazi iz odluke o otkazu. Tuženik je istaknuo da tužiteljica ne osporava da nema zdravstvenu struku, niti da posjeduje licencu za rad te da ako ne čini spornim da je Pravilnik o sistematizaciji donesen na zakonit način, a to više ni ne može osporavati, s obzirom da je taj pravilnik kao interni akt tuženika prošao sudsku kontrolu i stupio na snagu u svom cjelokupnom sadržaju te da je svaka rasprava o sadržaju pravilnika izlišna. Tužiteljica je tvrdila da je prijavitelj nepravilnosti, navodeći da je 10. srpnja 2019. podnijela prijavu Državnom inspektoratu u [adresa], na temelju koje je zaprimila obavijest o obavljenom inspekcijskom nadzoru, gdje je utvrđeno da je došlo do povrede propisa i Zakona o radu te je tuženiku izrečena upravna mjera, a istaknula je da je zaprimila i odgovor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, gdje je isti postupao na temelju njene predstavke te da je u provedenoj kontroli utvrđeno da postoje neusklađenosti pojedinih općih akata tuženika, da se tuženik nije pridržavao važećih pravnih propisa te da postoje nepravilnosti kod sastavljanja evidencija o prisutnosti na radu te da je prema tuženiku primijenjena ugovorna mjera kojom je isti kažnjen. Navela je da je o članstvu u Sindikatu obavijestila tuženika zahtjevom za zaštitu prava radnika. Navela je i da joj je otkazivanjem ugovora o radu izrečena najstroža sankcija kojom se utjecalo i na njezinu karijeru i na ostale zaposlenike koje je takav postupak obeshrabrio u namjeri da prijave eventualne nezakonitosti u radu te da ju se diskriminira i po političkoj osnovi, jer je na radno mjesto voditeljice djelatnosti za zdravstvenu ekologiju postavljena sestra utjecajnog člana HDZ-a, stranačkog kolege ravnatelja tuženika, ČL. Tužiteljica je tvrdila da Radničko vijeće nije imalo saznanja o kakvom otkazu je riječ, pa nije bilo u mogućnosti raspravljati u tom pogledu, s obzirom da je u očitovanju samo naznačeno da se daje suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu. Tuženik je tvrdio da je u upućenom zahtjevu Radničkom vijeću naveo sve potrebne okolnosti i vrstu otkaza te je Radničko vijeće dobilo sve potrebne informacije i na tu okolnost je predložio saslušati svjedoka ZL. Tuženik je ponovio da je tužiteljica pokrenula postupak radi nedopuštenosti odluke o otkazu, a ne kao prijaviteljica nepravilnosti prema odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te nije istaknula takav tužbeni zahtjev, odnosno ne radi se o tužbi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Napomenuo je da se tužiteljica poziva na odredbu čl. 4. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji u vrijeme podnošenja tužbe nije ni bio donesen, isti je stupio na snagu 23. 4. 2022. te da tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu, kao niti u trenutku podnošenja tužbe nije imala status prijavitelja nepravilnosti i ukazao je da usprkos brojnim pokrenutim postupcima tuženik, niti odgovorna osoba tuženika nisu pravomoćno osuđeni niti za jedan prekršaj, a kamoli kazneno djelo. Vezano za navode tužiteljice tuženik je istaknuo da nije imao opravdani razlog za otkaz skrivljenim ponašanjem već da se kod tužiteljice radi o trajnim osobinama i osobnim karakteristikama koje nisu u sferi skrivljenog ponašanja. Tužiteljica je isticala da je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen 1. srpnja 2019. te da je dostavila dokaze iz kojih jasno proizlazi da je i prije prvog otkaza ukazivala na nepravilnosti, pozivala se na sudsku praksu vezano za zakonite promjene Pravilnika o sistematizaciji, navodeći da je otkaz nezakonit jer su promjene istog razlog za poslovno uvjetovani otkaz, a ne za osobno uvjetovani otkaz te da iz dostavljenih dokaza po tuženiku proizlazi da se tužiteljica brinula za ustanovu i tražila odgovore na pitanja te da je ravnatelj narušio komunikaciju, odnosno odbijao istu. Tuženik je u podnesku od 7. ožujka 2023. naveo da u skladu s odredbama čl. 125. st. 2. i 3. Zakona o radu, ako sud utvrdi da je otkaz tužiteljice nedopušten, s obzirom na to da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nije moguć, odredi sudski raskid ugovora o radu, i to s danom zaključenja glavne rasprave. Naveo je da je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljicu te da su međusobni odnosi između tužiteljice i najbližih suradnika i ravnatelja teško i trajno poremećeni i da je nesporno da tužiteljica ne ispunjava uvjete koji su propisani Pravilnikom tuženika za radno mjesto voditeljice, pa postoje osobito opravdane okolnosti koje upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika nije moguć. Tužiteljica je isticala da je protutužbeni zahtjev tuženika nepravodoban te da ona nije zainteresirana za raskid ugovora o radu i da tuženik ničime nije dokazao da bi postojale okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je osporio navedene navode i istaknuo da je u međuvremenu došlo do pravomoćnog okončanja postupka broj Pr-180/2019 te da je Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12. travnja 2023. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-180/2019 od 4. kolovoza 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi zabrane uznemiravanja te naknade štete. Istaknuo je da iz navedenih odluka proizlazi da tužiteljica odluke i postupke poslodavca, te ovlasti ravnatelja i zahtjeve ravnatelja upućene njoj ili njeno isključivanje iz odluka koje donosi ravnatelj, a posebno odbijanje udovoljenju njenih zahtjeva te donošenje odluke koje su drugačije od njenog mišljenja, doživljava kao uznemiravanje, te da je zbog toga pokrenula i vodila taj sudski postupak Pr-180/2019, podnijela kaznenu prijavu zbog zlostavljanja na radu, koja je odbačena, a sud je utvrdio da se radilo o odlukama koje ne predstavljaju ni uznemiravanje niti diskriminaciju, niti da je postupanje ravnatelja imalo obilježja kaznenog djela. Tužiteljica je isticala da joj se ponašanjem tuženika krše osnovna ljudska prava, posebice na rad, jednaku dostupnost radnog mjesta te zaštitu od nezaposlenosti te da se protivi donošenju sudskog raskida ugovora o radu, da nema problem suradnje s bilo kime i da spada u teško zapošljivu skupinu, s obzirom da joj je potrebno samo 7 godina rada do njene mirovine, navela je da je presuda Pr-180/2019 protuzakonita i da će to nastojati dokazati u izvanrednim sudskim postupcima i da tuženik nije dokazao da bi osobno uvjetovani otkaz bio opravdan ili izrečen u skladu sa zakonom. Tuženik je isticao da ima saznanje da je tužiteljica u međuvremenu sklopila novi ugovor o radu i zasnovala radni odnos, traži da se sudski raskid odredi s danom koji prethodi danu zasnivanja novog radnog odnosa. Naveo je da je zatražio pribavu podataka od nadležnom HZMO-a o zaposlenju i datumu zaposlenja tužiteljice, no dobio je odgovor da tražene podatke ne može dobiti pa je predložio da sud zatraži navedeni podatak službenim putem. Tužiteljica se protivila tom dokaznom prijedlogu, navodeći da je prethodni postupak već davno zaključen. Sud je prihvatio navedeni dokazni prijedlog s obzirom da je ocijenio da se tu radi o situaciji iz čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). U konačnici je tužiteljica istaknula da je iz dostavljenih podataka HZMO-a vidljivo da je zaposlena na određeno vrijeme od samo godinu dana, na radno mjesto SSS i na plaći od oko 600,00 EUR neto, dok je plaća koju bi primala da radi na svom radnom mjestu neusporedivo viša, odnosno iznosi otprilike 2.600,00 EUR. Navela je da smatra da bi sudskim raskidom bila dodatno penalizirana te da Zakon o radu i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ukazuju da je radnik, odnosno prijavitelj slabija strana i da ga treba štititi i da su tuženikovi svjedoci osobno zainteresirani za ishod ovog postupka. Tuženik je predložio da se sudski raskid ugovora o radu odredi s danom 4. 9. 2023., a tužiteljica da se u slučaju prihvaćanja protutužbenog zahtjeva vezano za sudski raskid ugovora o radu isti raskine s danom donošenja sudske odluke.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Varaždinu Pr-23/2020 (kojemu prileži i Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od prosinca 2019.), Pr-180/2019, Pr-42/2020, Pr-2200/2021, Pr-2/2022, Pp-2182/2021, Pp-188/2023 i Ovr-454/2021. Sud je pročitao i izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, i to zapisnik Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, Upravno vijeće broj 02/1-111/13-2019 od 12. prosinca 2019. (str. 6-11 spisa), dopis ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije broj 01/2-9/85-2021 (str. 13-14 spisa), Izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa:520-01/19- 01/02, Urbroj: 338-05-02-19-06 od 30. srpnja 2019. (str. 15-27 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) broj 03/1709-2021 od 22.12.2021. (str. 28-31 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnice od 20. siječnja 2022. (str. 32-35 spisa), odluku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske broj 02/01-2022 od 14.1.2022. (str. 36-37 spisa), podatke državnog zavoda za statistiku, od 12.1.2022. (str. 38-39 spisa), pristupnicu Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 19.11.2021. (str. 40 spisa), preslike e-mailova (str. 49, 52, 62 i 282 spisa), dopis Hrvatske komore zdravstvenih radnika (str. 50-51 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-32/2020- 27 od 9. studenoga 2021. (str. 53-61 spisa), dokumentaciju u kuverti (str. 75-229 spisa), dokumentacija u kuverti (str. 232-276 spisa), podatke na USB sticku u kuverti (str. 277 spisa), nazive radnog mjesta (str. 283 spisa), dokumentaciju na str. 290-321 spisa, Očitovanje broj 02/1-1687-2021 od 15.12.2021. (str. 324 spisa), sudsku praksu i dijelove spisa u predmetu Pr-180/2019-58 (str.331-387 spisa), dopise tužiteljice (str. 388 spisa-391 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp- 188/2023-3 od 1.3.2023. (str. 423-425 spisa), presudu i rješenje Visokog prekršajnog suda RH poslovni broj Ppž-7852/2022 od 2.11.2022. (str. 426-430 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu Pp-1310/2021-12 od 31.5.2022. (str. 431-438 spisa), dokumentaciju na str. 442-455 spisa, presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4.8.2022. (str. 460-518 sati), presudu Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12.4.2023. (str. 519-525 spisa), odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-3573/2013 (str. 526-535 spisa), presliku zahtjeva za izdavanje potvrde od 2.10.2024. sa dostavnicom (str. 538-540 spisa), presliku e- maila upućenu Odjelu za mirovinsko osiguranje (str. 541-542 spisa), dopis HZMO-a Klasa: 140-01/24-35/1, Urbroj: 341-20-11/10-24/609 od 28.10.2024. sa potvrdom o evidenciji tužiteljice EL (str. 545-550 spisa). U dokaznom postupku saslušani su svjedoci NL, ELJ, KL, CL, HL, ČLJ, ČL, ĆL, ZL, IL, tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika FL. Tu valja napomenuti da je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga da se pribavljaju izmjene pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji nakon prosinca 2019. te da su stranke suglasno na ročištu održanom 20. studenoga 2024. predložile da se zaključi glavna rasprava i donese odluka na temelju stanja spisa.
5. Između stranaka je sporno je li predmetna odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 20. prosinca 2021. broj 03/1709-2021 dopuštena odnosno jesu li razlozi navedeni u toj odluci nezakoniti, odnosno nedopušteni, je li tuženik poštivao proceduru, s obzirom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, a kako je već rečeno, tužiteljica je tijekom postupka isticala da ju je tuženik diskriminirao po osnovi obrazovanja i političkog uvjerenja, kao i da je ona prijavitelj nepravilnosti.
6. Iz sporne odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) proizlazi da je tuženik, zastupan po ravnatelju AL, **.**.2021. donio tu odluku na temelju čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, kojom se tužiteljici po zanimanju diplomirani inženjer prehrambene tehnologije redovito otkazuje ugovor o radu broj 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti. U točci 5. odluke navedeno je i da odluka o otkazu stupa na snagu s danom dostave radnici. Iz obrazloženja navedene odluke u bitnome proizlazi da je tuženik tužiteljici već ranije otkazao navedeni ugovor o radu zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), međutim, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-23/2020 i presude Županijskog suda u Splitu Gž R-469/2021 naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, što je i učinio 4. studenoga 2021. Međutim, u međuvremenu su se promijenile okolnosti budući da je tuženik tijekom 2019. u postupku promjene internih akata te njihova usklađivanja sa zakonskim propisima proveo i organizacijske promjene. Sukladno navedenome tuženik je 12. prosinca 2019. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo, u čijem čl. 6. je propisano da radnici za potrebe obavljanja djelatnosti poslodavca moraju udovoljavati uvjetima koji su Pravilnikom propisani za pojedino radno mjesto. Navedeno je da je čl. 8. Pravilnika propisano da se voditelji djelatnosti raspoređuju iz reda postojećih sistematiziranih radnika koji udovoljavaju predviđenim uvjetima te da je u čl. 6. odjeljak 2. "Djelatnost za zdravstvenu ekologiju" Pravilnika kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju propisano da voditelj mora imati "VSS zdravstvene struke stečene prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti te važeću licencu za rad". Tuženik je u odluci napomenuo da je Pravilnik obvezujući za poslodavca i za sve njegove radnike, pa tako i tužiteljicu te da je prošao kontrolu zakonitosti od strane nadležnih sudskih instanci. Nadalje je navedeno da tužiteljica, za razliku od osobe koja je te poslove obavljala do vraćanja tužiteljice na rad, ne udovoljava formalnim uvjetima propisanima za obavljanje poslova voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, budući da kao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad, što predstavlja takve formalne nedostatke iz kojih proizlazi da tužiteljica nema stručnu sposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju sukladno odredbama citiranog Pravilnika te da tuženik smatra da ta okolnost sukladno odredbi čl. 115. t. 1. st. 2. Zakona o radu predstavlja samostalan razlog za osobno uvjetovani otkaz tužiteljici zbog nedostatka stručne sposobnosti, budući da to na strani tužiteljice predstavlja trajnu prepreku za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Nadalje je tuženik u dijelu obrazloženja pod B) naveo da je pored toga nesporno da je tužiteljica u relativno kratkom vremenu protiv poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka te da u podnescima, kao i u medijskim istupima vezanim uz te postupke tužiteljica se na osobito grub i omalovažavajući način referira na osobu ravnatelja i da nije za očekivati da će se takav način komunikacije tužiteljice u budućnosti promijeniti, što je evidentno iz činjenice da tužiteljica i dalje, nakon povratka na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nastavlja s praksom optuživanja ravnatelja i generiranja raznih vrsta postupaka protiv poslodavca i ravnatelja osobno te da su trajno i nepopravljivo poremećeni odnosi tužiteljice s nekima od njenih najbližih suradnika u djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, i to zbog postupaka tužiteljice koji se očituju u patronizirajućoj i osvetničkoj komunikaciji s kolegama. Nadalje je ukazano na način komunikacije u odnosu na poslodavca i njegove djelatnike, kao i način komunikacije tužiteljice s korisnicima usluga i s javnošću te da je to postalo nepremostiva prepreka za normalno funkcioniranje Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da poslodavac smatra da se radi o osobinama trajnog karaktera te kao takve onemogućavaju tužiteljicu u urednom izvršavanju njenih obveza budući da iz načina njenog ponašanja i komunikacije proizlazi da je usredotočena na ostvarenje svojih osobnih ciljeva koji se nužno ne poklapaju s interesom poslodavca, čime je trajno i nepotrebno opterećen rad ostalih djelatnika, međuljudski odnosi, pa i poslovanje poslodavca, naročito u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Nadalje je tuženik naveo da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog nedostatka sposobnosti koje su opisane pod točkom A) obrazloženja te odluke, odnosno zbog njenih trajnih osobina koje su opisane pod točkom B) obrazloženja te odluke, a koje se odnose na nemogućnost uspostavljanja uobičajene komunikacije s nadređenim i sa suradnicima, osobinu da stalno preispituje sve odluke poslodavca i pretjerano reagira ili se opire njegovim odlukama, osobinu da iskazuje odbojnost prema izvršavanju obveza ukoliko se ne radi o obvezama koje su rezultat njene vlastite odluke, a što sve dovodi do nemogućnosti organizacije posla. Tuženik je u obrazloženju istaknuo da su za vrijeme izbivanja tužiteljice s rada u trajanju od gotovo dvije i pol godine organizacija rada i izvršavanje obveza radnika u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju funkcionirali besprijekorno i da su međuljudski odnosi bili skladni, što se sve s povratkom tužiteljice na rad ponovno poremetilo. Tuženik je naveo i da je ranije tužiteljici nudio da obavlja poslove inženjera prehrambene tehnologije, za koji je smatrao da ima radnu i stručnu sposobnost, no tužiteljica, unatoč tome što je sklopila s poslodavcem ugovor za navedeno radno mjesto, je svojim ponašanjem nedvojbeno pokazala da nije zainteresirana za obavljanje tih poslova te da stoga smatra da ne može ponuditi tužiteljici obavljanje drugih poslova, jednako kao ni dodatno obrazovati je budući da unutar ustanove postoje osobe koje zadovoljavaju stručne i profesionalne kriterije za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, bez potrebe daljnjih ulaganja u njihovu edukaciju, a naveo je i da se kod tužiteljice ne radi o dodatnoj edukaciji, već o drugoj vrsti obrazovanja, odnosno potrebi završetka drugog studija. Tuženik je naveo i da se savjetovao prije namjeravane odluke s Radničkim vijećem te je Radničko vijeće dalo očitovanje kojim se usuglasilo s namjeravanim otkazom. Navedeno proizlazi i iz Očitovanja na str. 324 spisa, iz kojeg proizlazi da je Radničko vijeće tuženika na svojoj 4. sjednici donijelo Odluku da poslodavcu 15. 12. 2021. na njegov zahtjev broj: 03/1681-2021 od 14. 12. 2021. daje suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu radnici EL. Nadalje proizlazi da je to očitovanje potpisao predsjednik Radničkog vijeća ZL. Nadalje, iz dokumentacije u spisu, što nije niti sporno među strankama, proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2022. zaprimila spornu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) te da je 20. siječnja 2022. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava. Iz tog zahtjeva za zaštitu prava na str. 32-35 spisa proizlazi i da je tužiteljica obavijestila poslodavca da je od 19. studenoga 2021. član sindikata te da je osnovala podružnicu sindikata i da je imenovana sindikalnim povjerenikom te da je uz taj zahtjev tuženiku dostavila odluku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 14. 1. 2022., kojim se utvrđuje da je Odluka o osnivanju sindikalne podružnice Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije od 22. 11. 2021. donesena u skladu sa Statutom Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te da ovlaštenja u pravnom prometu sindikalna podružnica stječe danom donošenja Odluke o osnivanju podružnice i upisom u Registar te da se u Registar podružnica koji se vodi u Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske 14. 1. 2022. upisuje Sindikalna podružnica Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije i da je EL osoba ovlaštena za zastupanje na području Sindikalne podružnice Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije. Nadalje proizlazi da je tužiteljica dostavila i pristupnicu Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koju je potpisala 19. 11. 2021. (str. 40 spisa).
7. Iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 546-549) proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. 7. 2006. do 24. 3. 2022. te da se 5. 9. 2023. zaposlila u Udruzi Pomak za promicanje dobrog rada i upravljanja na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, 4 sata dnevno te da je bila u radnom odnosu do 31. 8. 2024. i da je u istoj Udruzi ponovno zaposlena na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, 4 sata dnevno, s početkom osiguranja 1. 10. 2024.
8. Iz priklopljenog spisa ovog suda broj Pr-180/2019 u bitnome proizlazi da je tužiteljica EL **.**.2019. podnijela tužbu protiv tuženika, radi zabrane uznemiravanja i diskriminacije radnika i naknade štete te da je presudom poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4. kolovoza 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice EL, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tuženik ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 20184981156, putem svojeg ravnatelja FL od 30. siječnja 2018. godine, uznemiravao, šikanirao, maltretirao, ponižavao i nejednako postupao prema tužiteljici u odnosu na ostale zaposlenike, na način da je tužiteljicu zlonamjerno i neopravdano često prekidao u obavljanju poslova, dodjeljivao joj besmislene poslove, permanentno joj dodjeljivao nove radne zadatke koji nisu u vezi s njenim radnim mjestom, odbijanjem bilo kakvih komunikacija s tužiteljicom, isključivao tužiteljicu iz razgovora s poslovnim partnerima, isključivao tužiteljicu iz neophodnih informacija za njezin rad, prisiljavanjem zaposlenika da ne razgovaraju s tužiteljicom, nagovaranjem zaposlenika da odbijaju izvršavanje naloga tužiteljice, davanjem direktnih naloga radnicima i isključivao tužiteljicu od obavljanja poslova voditelja, odbijao tužiteljici odobriti polaske na savjetovanja, seminare i školovanje uz obrazloženje da je tužiteljica za to prestara, čime je povrijeđeno njezino pravo dostojanstva, te pravo na čast i ugled, kao i pravo tužiteljice na jednako postupanje. II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 20184981156, da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i 2 Poslovni broj: 8 Pr-180/19-69 jednakosti tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice i njezin rad činio stresnim. III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: 20184981156, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati naknadu štete s naslova neimovinske štete u iznosu od 55.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče o dana podnošenja tužbe pa do isplate. IV. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, [adresa] (Grad Varaždin), [adresa], OIB: 20184981156, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena." Odlukom sadržanom pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove. Iz obrazloženja navedene presude u bitnome proizlazi da tužiteljica nije dokazala da bi bila uznemiravana i diskriminirana u razdoblju od 30. siječnja 2018. do srpnja 2019. kada je podnijela tužbu protiv tuženika, u smislu odredbi Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o obveznim odnosima. Valja napomenuti da je u tom postupku razmatrana dokumentacija koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, odnosno Izvješće o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije, kao i presuda Pp G-393/2019-25 od 11. prosinca 2020. Navedena presuda je postala pravomoćna 12. 4. 2023., s obzirom da je Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12. travnja 2023. odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr- 180/2019-69 od 4. kolovoza 2022. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske presude u bitnome proizlazi da tužiteljica nije dokazala eda je bila uznemiravana i diskriminirana kao što navodi u tužbi, kao i da se njezine tvrdnje ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i čl. 7. st. 4. Zakona o radu, a niti da se radi o uznemiravanju iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
9. Iz spisa Pr-23/2020, što nije niti sporno među strankama, u bitnome proizlazi da je tužiteljica 8. 3. 2019. podnijela tužbu radi poništenja Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. 2. 2019. i Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. 2. 2019. te da je presudom Pr- 23/2020-18 od 7. travnja 2021. poništena ta odluka o razrješenju tužiteljice poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i utvrđena je nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu zaključen 1. srpnja 2013. zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) i naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati u roku od 8 dana na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. Presudom Županjskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-469/2021-2 od 26. svibnja 2021. je potvrđena navedena presuda u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i III. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Tom spisu prileži i Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo donesen 12. prosinca 2019. na prijedlog ravnatelja FL, a od strane Upravnog vijeća Zavoda. Iz istog proizlazi da su tim Pravilnikom utvrđena radna mjesta i uvjeti kojima radnik mora udovoljavati za obavljanje tih poslova i pripadajući opisi poslova za pojedino radno mjesto te tako proizlazi da su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju VSS-zdravstvene struke stečena prema prijašnjim važećim propisima, odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, važeća licenca za rad i 5 godina radnog iskustva. Navedeno je da se taj Pravilnik primjenjuje od 1. veljače 2020. odnosno da je objavljen na Oglasnoj ploči Zavoda 13. 12. 2019. i stupa na snagu 21. 12. 2019.
10. Iz spisa Pr-42/2020 u bitnome proizlazi da je tužiteljica 10. 4. 2020. podnijela tužbu radi poništenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. veljače 2020. protiv tuženika te da je taj postupak rješenjem poslovni broj Pr-42/2020-7 od 3. prosinca 2020. prekinut do pravomoćnog dovršenja ovosudnog predmeta Pr-23/2020. Navedeno rješenje o prekidu je postalo pravomoćno 3. svibnja 2021.
11. Iz spisa Pr-2200/2021 proizlazi da je tužiteljica 13. 12. 2021. podnijela tužbu protiv tuženika, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. te da taj postupak još uvijek nije pravomoćno okončan.
12. Iz spisa Pp-188/2023 u bitnome proizlazi da je EL podnijela optužni prijedlog protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo i FL kao odgovorne osobe te da su u konačnici isti oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaj iz čl. 115. st. 5. i 6. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu, kao i da je presudom od 1. ožujka 2023. odbijena optužba protiv tuženika i FL, da su 15. veljače dostavili tužiteljici Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a koji otkaz nije obrazložen, čime su postupili suprotno odredbi čl. 120. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 35. i st. 2. istog Zakona.
13. Iz dopisa Hrvatske komore zdravstvenih radnika povodom medijskih natpisa vezanih za rad tuženika u bitnome proizlazi da ista apelira na svekoliku javnost, medije, institucije i pojedince da se konačno uvaži temeljni standard i načelo pružanja zdravstvene zaštite i obavljanja zdravstvene djelatnosti koje bespogovorno podrazumijeva primarno zdravstvenog radnika kao nositelja te da se jedino na taj način može očuvati kvaliteta i funkcionalnost i sveobuhvatnost zdravstvene zaštite njihovim pacijentima.
14. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KP-DO-33/2020- 27 od 9. studenog 2021. proizlazi da je 19. svibnja 2019. to državno odvjetništvo zaprimilo kaznenu prijavu EL protiv osumnjičenika FL, kao ravnatelja tuženika, zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona počinjenog na njezinu štetu, za vrijeme kada je bila u radnom odnosu u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije te da je tim rješenjem ta kaznena prijava odbačena.
15. Iz iskaza svjedokinje ČL proizlazi da je ona zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditeljice zdravstvene ekologije, ne zna točno od kada, ali nakon što je tužiteljica smijenjena. Iskazala je da je Pravilnik tuženika izmijenjen puno prije glede uvjeta za obavljanje radnog mjesta voditelja za zdravstvenu ekologiju. Ne zna za osobine tužiteljice koje bi ju onemogućavale u urednom izvršavanju obaveza iz radnog odnosa te da za obavljanje njenog posla treba licenca, koja se dobiva na 5 godina i treba se obnavljati, a bodove dobivaju na temelju edukacija. Licenca je propisana pravilnikom kao uvjet za obavljanje posla. Odgovorila je da su postojali problemi u komunikaciji s tužiteljicom i organizacijom rada u vrijeme kad je tužiteljica radila kod tuženika, da ih je tužiteljica stalno na neki način zastrašivala da će ih sve smijeniti, da će im se napiti krvi, te su se bojali raditi da nešto ne pogriješe jer je govorila da će ih sve tužiti, da će završiti na sudu. Problemi su počeli kad su shvatile da tužiteljica za svaku od njih ima neku svoju priču, odnosno da jednom nudi mjesto voditelja kvalitete njoj, a drugi put Č, i kad su zapravo shvatile da ih tužiteljica ne cijeni i ne cijeni sve što su napravile te da ju je tužiteljica kazneno prijavila, i nju i kolegicu u trenutku kad je smijenjena i to na način da su ona i kolegica falsificirale neki dokument s nekog sastanka, odnosno da su potpisale dokument s nekog sastanka koji nije održan, ali je održan. Iskazala je da im je nakon toga doma došla policija te su išle na saslušanje i na kraju je prijava odbačena jer su sve imale potkrijepljeno, a nakon toga je tužiteljica podnijela prijave protiv njih da su ju klevetale, a one su samo reagirale na njezin istup u medijima. Zna da je tužiteljica potpisala drugi ugovor o radu za inženjera prehrambene tehnologije, no nije obavljala te poslove te joj je rekla da joj je već prije tri godine rekla da nije ona šef, nego je ona šef. Na upit tko je predlagao izmjene Pravilnika u pogledu voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju iskazala je da ne zna, da su to svi predlagali, odnosno svi su sudjelovali te da su ga posložili na način kako su mislili da bi im najbolje odgovarao i to njoj, njenoj zamjenici i kolegici. Licenca za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju treba od kad je posložen novi Pravilnik jer su smatrali da bi osoba koja ima licencu bila kvalitetnija za rad.
16.Iz iskaza svjedoka NL, proizlazi da je on radio kao ravnatelj tuženika od 1.9. 2012. do 15.2.2016., te da nema nikakva saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021. Iskazao je kako nije imao nikakve pritužbe na rad tužiteljice za vrijeme njenog mandata, te se mu se nije nitko ni usmeno ni pismeno nije obraćao glede rada tužiteljice.
17.Iz iskaza svjedoka ZL, proizlazi da radi kod tuženika na radnom mjestu informatičar, ali je i predsjednik radničkog vijeća te je od ravnatelja tuženika dobio dopis, odnosno zahtjev za davanje suglasnosti na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Uz zahtjev je bio priložen prijedlog same odluke i njezin ugovor o radu. Ne sjeća se je li uz navedeno bila priložena dokumentacija ili je bilo navedeno da će u slučaju potrebe biti dostavljena sva dodatna dokumentacija. Održana je sjednica Radničkog vijeća na kojoj su bila prisutna dva-tri člana odnosno kolega I i kolegica KL i on . Pročitao im je dopis ravnatelja i pitao je kolege je li im potrebna kopija dostavljene dokumentacije, a oni su rekli da nije i pročitao je dostavljenu oduku. Iskazao je kako je kolegica KL rekla da joj je pun kufer EL i da ne želi reći ni riječ i da želi biti suzdržana, a on i kolega I su prodiskutirali i većinom glasova su donijeli odluku, odnosno dali su suglasnost na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu. Nije imao saznanja da se tužiteljica učlanila u Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, o čemu su dobili obavijest od sindikata početkom 2022., odnosno nakon donošenja odluke o otkazu i davanja suglasnosti. Na upit ima li ima saznanja da bi se tužiteljica protivila određenim odlukama tuženika ili ravnatelja tuženika, odgovorio je da se tužiteljica protivila većini odluka ravnatelja od banalnih stvari koje su bile u interesu ustanove kao npr. nabavke foto kopirke i izmjeni informacijskog sustava. Zna da je tužiteljica podnosila kaznenu prijavu protiv IL i tražila donošenje odluke o otkazu njemu radi otkivanja poslovne tajne, a radilo se o ispitnim izvješćima koja su javno dostupna i tvrtka koja je sad preuzela ekološki laboratorij je vodila i 4 druge djelatnosti i oni su dužni čuvati poslovnu tajnu bez obzira s kojeg djela ustanove podatak dođe, a tužiteljica se protivila i odluci o rasporedu čistačica te da je teško raditi u takvim uvjetima gdje se važe svaki zarez i gdje će to netko iskoristiti protiv vas. Na upit koje je razloge ravnatelj naveo u odluci o otkazu za zadnji otkaz tužiteljici, iskazao je da su dobili presliku navedene odluke i zna da su bili navedeni razlozi za odluku za otkaz, a koliko se sjeća da nije zdravstveni radnik, a drugih razloga se točno ne sjeća. Na sjednicama Radničkog vijeća vode se zapisnici, kojeg potpisuje kao zapisničar.
18.Iz iskaza svjedokinje ELJ, proizlazi da je njoj tužiteljica bila nadređena kada je radila kao administrator u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, dok sada radi u Djelatnosti za zajedničke poslove, te nema saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici te da nije zaprimila reklamaciju na rad tužiteljice kad je bila voditeljica Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a osnivačka sjednica sindikalne podružnice održana je 21.11.2021. Ona je potpisala pristupnicu 19.11.2021., te misli da je tužiteljica isto 19. potpisala pristupnicu.
19.Iz iskaza svjedokinje CL proizlazi da je zaposlena kod tuženika na pravnim poslovima te nema saznanja o odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021, već zna da je ista donesena i dostavljena. Iskazala je da nije bila konzultirana kao pravnik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Nije bila niti konzultirana prilikom donošenja Pravilnika o novoj sistematizaciji te da se s Pravilnikom susrela neposredno prije sjednice. Nadalje je iskazala da ne postoji zakonski uvjet da voditelj djelatnost mora biti zdravstveni radnik s licencom, već je to u nadležnosti poslodavca i o tome odlučuje poslodavac. Na upit jesu li raniji voditelji Z i JL bili zdravstveni radnici s licencom, iskazala je da JL nije, za Z ne zna, ali licence tada još nisu postojale. Na upit je li za neke druge voditelje djelatnosti uvjet da imaju licencu, iskazala je da je za liječnike uvjet za zapošljavanje da imaju licencu pa tako ako je voditelj liječnik je i zdravstveni radnik.
20.Iz iskaza svjedokinje KL proizlazi da ona radi u mikrobiologiji kao laboratorijski tehničar i članica je Radničkog vijeća. Nije radila s tužiteljicom, već radi na drugim poslovima, ali je bila na tim sastancima Radničkog vijeća gdje je zatražena suglasnost na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici 20.12.2021., a na što je njen odgovor bio da želi biti suzdržana, jer je njoj osobno bilo teško da se ženi tih godina da otkaz. Vidjela je odluku o otkazu, te da sjeća tužiteljica nije imala struku koja je po sistematizaciji, a koja je tad vrijedila i trebala za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Iskazala je da se raspravljalo i o zahtjevu za zaštitu tužiteljičinih prava i zaključak je bio da su njezina prava zaštićena. Nije rekla da joj je pun kufer EL, da ona ne upotrebljava taj rječnik, da se za sjednicu Radničkog vijeća radi zapisnik, odnosno ZL napiše zapisnik i pokaže im što je napisao i to je to. Ne zna da li se ti zapisnici printaju ili ostaju u digitalnom obliku.
21.Iz iskaza svjedokinje ČLJ, zaposlenice tuženika, proizlazi da je od 16.11.2022. zamjena voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, te zna da je tužiteljici dan otkaz, a drugo ne zna. Ima licencu za rad, a od 2018. radi u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Odgovorila je da je tužiteljica podnijela privatnu tužbu protiv nje zbog klevete.
22.Iz iskaza svjedoka HL proizlazi da je on radio 30 godina kod tuženika i njegovog pravnog prednika, a konkretno u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a koja se prije drugačije zvala. Iskazao je da je tužiteljica dobila otkaz zbog loših odnosa i komunikacije, a ona je njemu bila bivša i moguće buduća šefica, da je bila stručna, temeljita, radoholičar, zna da je pod njezinim vodstvom bilo najviše akreditiranih metoda, jedna metoda možda čak i prva u RH, a možda i jedina. Misli da je tužiteljica bila dobar šef i da je možda na grublji način nešto iskomunicirala, ali iz razloga da bi posao štimao i da je to normalno i da bi bili zadovoljni korisnici, ali ništa na osobnoj bazi. Na upit može li pisati uvjete rada nakon povrata tužiteljice na rad, iskazao je da se tužiteljica vratila na rad u 10. mjesecu 2021. i smatrala je da je ona voditelj po sudskoj odluci, no nije mogla konzumirati taj posao s obzirom da nije dobila primopredaju od ravnatelja te da postoje problemi u međuljudskim odnosima s drugim djelatnicima Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.
23.Iz iskaza svjedokinje ĆL proizlazi da je ona zaposlenica tuženika, da je ona u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20.12.2021. bila na bolovanju, ali zna da je tužiteljica dobila otkaz te da je tužiteljica prije toga prekinula rad. Naime, kad se ona vratila na funkciju voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju je jedno kraće vrijeme radila, a nakon toga je prekinula rad. Iskazala je stvari su se pogoršavale te se stručni kolegij potužio ravnatelju jer više pod tužiteljičinim vodstvom nisu mogli raditi. Sada se radi konstruktivno, dobri su međuljudski odnosi, ima puno posla, no radi se puno mirnije, bez presinga i mobinga i bez straha gdje ćeš biti opomenut i da će ga se tužiti. Tužiteljica je protiv nje podnijela privatnu tužbu radi klevete te iz iskaza svjedokinje proizlazi da su se odnosi u djelatnosti pogoršali i da je tužiteljica znala reći da bolje da ne ulaze u neke stvari jer će se svima krvi napiti. Na upit kada je dobila informaciju da je tužiteljica dobila pravomoćnu presudu i da se treba vratiti na posao voditeljice, iskazala je da je ta informacija dobivena 3.11.2021.,da se tužiteljica mora vratiti 4.11.2021., te da je zatražila psihijatrijsku pomoć jer se nije mogla zamisliti raditi pod vodstvom gđe. EL, te je s 4.11.2021. otvorila bolovanje. Iskazala je i da je dan prije svjedočila na sudu, ali da tada nije znala da se tužiteljica vraća na posao 4.11.2021.
24.Iz iskaza svjedokinje IL proizlazi da radi u Službi zajedničkih poslova i voditeljica je kvalitete u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, te zna da je tužiteljica dobila otkaz, ali ne zna razloge zbog kojih je dobila otkaz. Na upit kako bi opisala odnos tužiteljice prema suradnicima u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i suradnicima s kojima mora surađivati, je li po opisu posla nužna suradnja nje i tužiteljice i kakva je komunikacija tužiteljice sa suradnicima i sa ravnateljem svjedokinja je iskazala da radi na poslovima gdje surađuje s tužiteljicom, odnosno kad se tužiteljica vratila suradnja s njom je bila nemoguća jer je tužiteljica tražila komunikaciju preko mail-ova i dopisa i upita i prijavljivala je nju i kolegice različitim institucijama za radnje koje nisu bile istinite i suradnja nije bila moguća i od kolegica se tražilo očitovanje. Nadalje je iskazala da su se sve kolegice, uključujući i nju, požalile ravnatelju jer ih je tužiteljica maltretirala na različite načine. Iskazala je i da je na jednom sastanku je tužiteljica rekla za ravnatelja, što on zna, da to nije postavljanje meka. Nadalje je iskazala da ju je tužiteljica kazneno prijavila 2019. i podnijela je protiv nje privatnu tužbu radi klevete.. Iskazala he da se tužiteljica protivila uvođenju informacijskog sustava, odnosno tužiteljica je rekla da to ne prihvaća, jer je taj informacijski sustav loš i protivila se nabavci kopirnog aparata da isti nije potreban, da je čula da se tužiteljica odnosi na omalovažavajući način prema suradnicima i negativno, da joj je tužiteljica rekla da je nepismena, jer ne zna napisati suvisli zapisnik, da joj se požalila i gđa. ĆL da tužiteljica govori da je neradnik i da ništa ne radi. Pojasnila je da je tužiteljica podnijela pritužbu protiv gđe. ĆL, i gđa. ĆL je pisala očitovanje u kojem je napisala da tužiteljica nju omalovažava, da je tužiteljica podnosila prijave radi zaštite njezinog dostojanstva nakon povratka na rad, a na što je tražila očitovanje od ravnatelja i održala sastanak na kojem je bila prisutna tužiteljica i njezin punomoćnik i donijeti je zaključak da tužiteljica nije bila uznemiravanja. Ravnatelj je proveo postupak po navedenoj pritužbi sukladno zakonu, te ne zna da li je traženo očitovanje. Iskazala je da su pritužbu protiv tužiteljice podnijeli ĆL, ČL, ČLJ, N, OL, ali ne zna da li su to sve ili je još netko podnio. Nadalje je iskazala da je podnijela kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje kaznenog djela, te da to rješava odvjetnik. Iskazala je da ju je tužiteljica spomenula u medijima kao osobu za zaštitu dostojanstva ali nije rekla ime i prezime. Na upit da li je promjenom Pravilnika o sistematizaciji dobila bolji plaćen posao, iskazala je da nije zdravstveni djelatnik pa joj je koeficijent niži, odnosno novim Pravilnikom je dobila manji koeficijent.
25.Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je predmetni otkaz četvrti u 3 godine mandata ravnatelja FL, da su Pravilnik pisale ČL i ĆL i da je isti diskriminirajući i nema zakona po kojem bi zdravstveni radnik s licencom trebao biti voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju i da u većini zavoda za javno zdravstvo voditelji Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nisu zdravstveni radnici s licencom. Iskazala je da ona nema problema s bilo kim surađivati, da su navodi iz otkaza maliciozni, da je Pravilnik dokument koji nije trajan i podložan je izmjenama i da se ona obratila ravnatelju da joj se omogući predlaganje izmjena pravilnika, no ravnatelj joj na to nije odgovorio. Iskazala je da se promjenom Pravilnika njoj krše prava na rad i da je diskriminirana po obrazovanju i političkoj osnovi, da je otkaz nedopušten i protuzakonit, da razlozi navedeni pod točkom A) obrazloženja ne mogu biti valjani razlozi za osobno uvjetovani otkaz, a da razlozi navedeni pod točkom B) obrazloženja Odluke o otkazu predstavljaju eklatantno kršenje njezine slobode govora, izražavanja, informiranja, zabranu drugačijeg mišljenja i javnog nastupa, kršenje ustavnog prava na slanje predstavki i pritužbi, pravnu zaštitu, zabranu prijavljivanja nepravilnosti i zabranu obraćanja tijelima te da predstavlja nejednako postupanje i osvetu. Tužiteljica je u svom iskazu nadalje ocjenjivala iskaze drugih saslušanih svjedoka te je navela da su ju godinu dana na različite načine maltretirali, da je ČL sestra utjecajnog člana HDZ-a, da je podnijela 8 tužbi za klevetu protiv djelatnika tuženika i ravnatelja tuženika te da je protiv ravnatelja pokrenula postupke koje je morala za zaštitu njezinih prava.
26. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika u bitnome proizlazi da ostaje kod svih navoda iznesenih u Odluci o otkazu, da tužiteljica nema VSS zdravstvene struke, da je Pravilnik donesen na zakonit način, što je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, da nije točno da su kolegice ČL i ĆL pisale Pravilnik, već istog predlaže ravnatelj Upravnom vijeću, koje ga može i ne mora prihvatiti i da je u konkretnom slučaju iz trećeg pokušaja Upravno vijeće prihvatilo Pravilnik. Istaknuo je i da voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju mora imati i važeću licencu za rad kao zdravstveni radnik i da su svi razlozi u obra zloženju Odluke o otkazu opravdani i utemeljeni.
27. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud je prihvatio iskaze svjedoka ZL i KL, u pravcu da je tuženik prije donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te da je radničkom vijeću dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika u smislu odredbe čl. 150. Zakona o radu (NN broj 93/14, 98/19) Naime, navedeni svjedoci su na pitanja o razlozima za odluku o otkazu naveli da tužiteljica nije zdravstveni radnik odnosno da tužiteljica nije imala struku koja je po sistematizaciji tada vrijedila i trebala za voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, a svjedokinja KL je iskazala i da se raspravljalo o zahtjevu tužiteljice za zaštitu njezinih prava te da je zaključak bio da su njezina prava zaštićena. Iz iskaza svjedoka ČL, ĆL, IL i ČLJ te ZL u bitnome proizlazi da su postojali problemi u komunikaciji s tužiteljicom i organizacijom rada Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, kao i da je tužiteljica protiv njih odnosno djelatnika tuženika podnosila privatne tužbe radi klevete odnosno kaznene prijave, a iz iskaza svjedoka NL, ELJ i CL u bitnome proizlazi da nemaju saznanja o Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici.
28. Analizirajući iskaze stranaka sud nije prihvatio iskaz tužiteljice, u pravcu da razlozi navedeni u dijelu pod A) obrazloženja Odluke o otkazu ne mogu biti valjani razlozi za osobno uvjetovani otkaz te da je zbog toga predmetni otkaz nedopušten i nezakonit, kao i u pravcu da bi tužiteljica bila prijavitelj nepravilnosti i diskriminirana donošenjem Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo od 12. prosinca 2019. Nasuprot tome, sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika da je Pravilnik tuženika od 12. prosinca 2019. donesen na zakonit način i da tužiteljica nema VSS zdravstvene struke, niti važeću licencu za rad kao zdravstveni radnik, a što su uvjeti za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju po tom Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo.
29. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP-a i odredbi čl. 135. Zakona o radu (NN broj: 93/14, 127/17, 98/19), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.
30 . Naime između stranaka nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te da joj je tuženik Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) donesenom 20. prosinca 2021. otkazao Ugovor o radu , navodeći da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti. Naime, iz pobijane Odluke o otkazu prvenstveno proizlazi da je tuženik 12. prosinca 2019. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo, kojim je u čl. 6. propisano da radnici za potrebe obavljanja djelatnosti poslodavca moraju udovoljavati uvjetima koji su Pravilnikom propisani za pojedino radno mjesto te da je tim Pravilnikom kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju VSS-zdravstvene struke stečena prema prijašnjim važećim propisima, odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti te važeća licenca za rad te da tužiteljica kao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije ne udovoljava formalnim uvjetima propisanima za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, jer nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad, te da navedeno predstavlja takve formalne nedostatke iz kojih proizlazi da tužiteljica nema stručnu sposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, sukladno odredbama citiranog Pravilnika i da tuženik kao poslodavac smatra da ta okolnost sukladno odredbi čl. 115. t. 1. st. 2. Zakona o radu predstavlja samostalan razlog za osobno uvjetovani otkaz radnici zbog nedostatka stručne sposobnosti, budući da to na strani tužiteljice predstavlja trajnu prepreku za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Razmatrajući sadržaj Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo donesenog 12. prosinca 2019., a koji je stupio na snagu 21. 12. 2019. te se primjenjuje od 1. veljače 2020. te sadržaj sporne Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i postupka koji mu je prethodio sud nije prihvatio navode tužiteljice da je pobijana Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od 20. prosinca 2021. nedopuštena. Naime, prema čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Razmatrajući cjelokupni provedeni dokazni postupak, posebice sadržaj Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo donesenog 12. prosinca 2019., sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac u smislu odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu, dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz, tj. da tužiteljica ne udovoljava formalnim uvjetima propisanim za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju budući da nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad. Također, tuženik je dokazao da je proveo postupak savjetovanja prije donošenja odluke s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. Zakona o radu, a iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica u vrijeme donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije bila sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da bi pobijana Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu bila nezakonita u smislu odredbe čl. 151. Zakona o radu. Nadalje, tužiteljici valja reći da se ovdje ne radi o postupku u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj: 17/2019), odnosno o postupku za zaštitu prijavitelja nepravilnosti odnosno zaštiti sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenim tim zakonom. Također, ovdje se ne radi niti o tužbi za zaštitu od diskriminacije već o sporu zbog otkaza ugovora o radu, za koji su u konkretnom slučaju ispunjeni procesni uvjeti iz odredbe čl. 133. Zakona o radu, a valja ukazati i da je tužiteljica vodila spor protiv tuženika zbog zabrane uznemiravanja, diskriminacije i naknade štete koji je pravomoćno izgubila (Pr-180/2019). S obzirom da je sud predmetnu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu ocijenio dopuštenom iz razloga navedenih pod točkom A) obrazloženja iste, nije smatrao potrebnim posebno obrazlagati razloge navedene pod točkom B) obrazloženja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. S obzirom da sud nije utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten, nije niti bilo potrebno odlučivati o zahtjevu tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 125. Zakona o radu. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
31 . Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a. S obzirom da je tuženik uspio u parnici, odnosno tužiteljica je izgubila u parnici dužna je tuženiku naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje iste. Sud je ocijenio da tuženiku pripada trošak u visini jednokratne naknade u visini od 250 bodova , koja obuhvaća najviše do 4 radnje za prvostupanjski postupak, i to sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu održanom 4. 7. 2022. i 19. 9. 2022. i sastav podneska od 2.
8. 2022., sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23). Nadalje, sukladno navedenoj odredbi za svaku daljnju radnju u ovom postupku tuženiku pripada nagrada u visini od 50 bodova, i to za sastav podneska od 4. 10. 2022., 3. 10. 2024. te za zastupanje na raspravama održanim 13. 12. 2022., 7. 3. 2023., 18. 10. 2024. i 19. 11. 2024. te na ročištu na kojem se objavljuje presuda. Trošak sastava podneska predanog na ročištu 7. 3. 2023. sud nije ocijenio potrebni za voženje parnice. Uz vrijednost boda sukladno Tbr. 54. i pripadajući PDV po Tbr. 46. Tarife, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka ocjenjen je osnovanim za iznos od 1.500,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
32. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.).
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužiteljici - po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu
2. tuženiku - po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu
