REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-9060/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice RHŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ani Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika POSOJILNICA BANK eGen, Paulitschgasse 5- 7, 9020 Klagenfurt, OIB: 24250429800, REPUBLIKA AUSTRIJA, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u OD KALLAY & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ani Galoši Comisso i punomoćnika tuženika Damira Pavića, odvjetnika, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.109,93 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 2.100,00 € od 04.11.2008.g. pa do isplate, te

-na iznos od 9,93 € od 07.11.2008.g. pa do isplate

sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po stopi propisanoj čl. 29.,st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici RHŠ da nadoknadi tuženiku Posojilnica Bank eGen trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025 pa. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice od 11. rujna 2023. s postavljenim tužbenim zahtjevom:

"Utvrđuju se ništetnim pojedine odredbe Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 ovjerenog kod Javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, dana 30.04.2010.g. poslovni br. OV- 16073/08 koje glase:

– Pristojba za obradu : 2,00 % ( dva posto)

– Efektivna godišnja kamatna stopa 10,02 % (deset zarez nula dva posto)

– Visinu fiktivne godišnje kamate u slučaju zakašnjenja u plaćanju vidi izvješenu kod šaltera.

– Kod promjena uvjeta kreditiranja obavlja se izmjena vremena otplate.

– Dospjele kamate,provizije itd. plaćaju se prema propisu. Kreditor je ovlašten za sve dospjele obroke za glavnicu i kamate, proviziju, troškove i ostala davanja teretiti slijedeći konto korisnik kredita 6.082.937

– Kamate i završni obračun konta, u dijelu koji glasi: Nadalje se u račun stavlja i kreditna provizija u prethodno naznačenoj visini, a u okviru odobrenog kredita. Osim toga se kreditoru imaju naknaditi i svi troškovi i gotovinski izdaci proizašli iz odobrenja predmetnog kredita. Za dospjele kamate, provizije, troškove te jednokratnu pristojbu za obradu i sl. teretit će se konto kredita.

– Ukoliko nije drugačije određeno, kreditor je ovlašten izmijeniti uvjete kredita obzirom na odnose na tržištu novca, kredita ili kapitala."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. rujna 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika putem posrednika 2008. sklopila Ugovor o otplati kredita broj 6.082.937, jednokratni kredit u iznosu od 35.000,00 €, ovjeren kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, broj OV-16073/08. Ugovor o otplati kredita sastavio je prednik tuženika, te isti potpisan od strane tuženika dostavio tužitelju na potpis. Namjena kredita je adaptacija stana i otplata postojećeg kredita, dakle uređenje nekretnine u kojoj korisnici kredita stanuju, sa kamatom od 3 mjesečnog EURIBOR+3,75% doplate, zakonskom zateznom kamatom od 4%, a kojim ugovorom je tužiteljici priznat status potrošača. Ugovorom o otplati kredita ugovorena je i dodatna obveza korisnika kredita na uplatu pristojbe za obradu u visini od 2% , te izuzetno visoka efektivna godišnja kamatna stopa od 10,02%. Nadalje predmetnim ugovorim ugovorena je i FIKTIVNA GODIŠNJA KAMATA-citirano :” Visinu fiktivne godišnje kamate u slučaju zakašnjenja u plaćanju vidi izvješenu kod šaltera.” Tužiteljici je tuženik kod isplate kredita umanjio isplatu iznosa kredita za troškove obrade dana 4. studenoga 2008. iznose od 700,00 € i 1.400,00 €, ukupno iznos od 2.100,00 €, te dana 7. studenoga 2008.za iznos od 9.93 € za koje troškove ne postoji nikakav razlog niti osnova. Također predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio i mogućnost da jednostrano promijeni uvjete kreditiranja, koje glasi: "Kod promjena uvjeta kreditiranja obavlja se izmjena vremena otplate." u ugovoru nisu navedeni apsolutni nikakvi parametri temeljem kojih bi tuženik mijenjao uvjete kreditiranja iz konkretnog pravnog odnosa. Nadalje ugovorom je također obuhvaćeno pravo trgovca, u konkretnom slučaju tuženika da dospjele kamate, provizije itd. naplaćuje prema propisu (no nije navedeno o kojem propisu se u konkretnom slučaju radi). Također kreditor je prema ugovoru ovlašten da za sve dospjele obroke za glavnicu i kamate, proviziju, troškove i ostala davanja tereti konto korisnika kredita – s tim da nije navedeno o kojim troškovima, provizijama, niti ostalim davanjima se radi, niti u ugovoru postoje bilo kakvi parametri temeljem kojih bi se navedeno moglo utvrditi. Ponovno kreditor u dijelu ugovora -Kamate i završni obračun konta, za sebe posebno ugovora da je ovlašten izmijeniti uvjete kredita, obzirom na odnose na tržištu novca, kredita ili kapitala. Kreditor kao trgovac i autor ugovora, za sebe jednostrano ugovara neograničenu mogućnost jednostrane neodređene i neodredive izmjene ugovora, te čini pravni odnos ovisan isključivo o jednoj strani trgovcu, kao i da može otkazati kredit iz važnih razloga. U ugovoru je navedeno da za sve ostale odnose važe Opći uvjeti poslovanja koji nikada tužitelju nisu uručeni. Tužiteljici i korisnicima nikada nitko od strane tuženika nije tumačio odredbe Ugovora o kreditu, ugovor su potpisali kod javnog bilježnika koji je ugovor pročitao ali nije tumačio značenje pojedinih odredbi, o odredbama ugovora se nikada nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljici i korisnici su potpisali obrazac predmetnog Ugovora koji im je uručen na potpis, a koji je već bio potpisan od strane tuženika. Kod javnog bilježnika na solemnizaciji ugovora nije bio prisutan nitko od strane tuženika. Predmetni Ugovor o otplati kredita sadrži niz nepoštenih odredaba, Tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, sa napomenom da pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnog ugovora o kreditu uopće između strana nije bilo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03). Tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača uopće informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo golemu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednokratna naknada za obradu kredita je proizvoljna naknada tuženika, na visinu koje naknade potrošač ne može utjecati, koju potrošač mora podmiriti iako troškove kredita i naknadu za korištenje kredita plaća uredno kroz ugovorenu kamatu stopu, dakle radi se o dvostrukoj naplati iste usluge, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, kao i kroz otplatno razdoblje kroz kamate. Slijedom navedenog tuženik je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu sa tužiteljem postupao suprotno odredbama čl. 81.,82. ,90 tada važećeg ZZP 03 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama čl.322. Zakona o obveznim odnosima, jer nije tužiteljima transparentno izložio konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu i to vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tužitelj s tuženikom nije vodio nikakve pregovore, jer su isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora razgovarali s posrednikom, koji je objasnio koji iznos mogu podignuti u skladu s njihovom kreditnom sposobnošću, koja je ovisila o visini anuiteta. Tužiteljica nije mogla mijenjati ugovorne odredbe, već samo ukoliko iste ne prihvaća ju odustati od sklapanja predmetnog ugovora. Temeljem iznesenog smatra da su navedene odredbe ugovora nepoštene odnosno ništetne pa stoga s tog osnova predlaže da se iste utvrde ništetne te s tog osnova traži povrat plaćenih iznosa s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari jer se između istih stranaka vodio parnični postupak pod posl. br. P-3406/19, u kojem postupku je tužiteljica na temelju istih navoda tvrdila kako je Ugovor o otplati kredita broj 6.082.937 ništetan, a koji je pravomoćno okončan na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice pa stoga predlaže tužbu odbaciti. Nadalje, osporava valjanost dostave po Uredbi (EZ) br. 1393/2007 jer tuženiku nije tužba dostavljena s ovjerenim prijevodom na njegovom jeziku. Podredno, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava sve navode iz tužbe na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Osporava tužitelju status potrošača, ističe da se posebno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, sve odredbe ugovora su čitke, nedvosmislene, jasno označene, nisu označene manjim slovima, sastavni su dio ugovora te nisu označene manjim slovima niti su sadržane u fusnoti ugovora te kao takve predstavljaju obostranu volju ugovornih stranaka. Predmetni pravni posao zaključen je u Republici Austriji gdje je kredit odobren te nastavno u cijelosti i isplaćen korisnicima kredita u svemu na ugovoreni način i u skladu s mjerodavnim pravom zemlje sjedišta prednika tuženika. Vezano za navode tužitelja da je „kamata nezakonito obračunata“, tuženik ističe da takve tvrdnje tužitelja nisu točne niti za predmetno iznose bilo kakve opravdane razloge. Samim pravnim poslom ugovorne strane su izričito ugovorile primjenu redovne kamate, a koja kamata teče i kada su stranke došle u zakašnjenje s ispunjenjem obveze, te se u slučaja dolaska u zakašnjenje na redovnu kamatu obračunava i dodatna zatezna kamata, a što je posljedica jasne ugovorne odredbe iz predmetnog pravnog posla, na što je tužiteljica pristala svjesno i bez ikakve prisile. Konačno ističe prigovor zastare. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor otplati kreditu br. računa 6.082.937 (list 7 do 11 spisa), potvrda o isplati kredita (list 12 spisa), Uplatnice (list 15 spisa), promet po računu (list 16 spisa), presuda ovog suda posl. broj P-3406/2018 od 30. siječnja 2020. (list 42 do 54 spisa) te je izvršen priklop istog spisa.

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

5. Tužba tužiteljice od 11. rujna 2023. s postavljenim tužbenim zahtjevom u kojem traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 ovjerenog kod Javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, dana 30.04.2010.g. poslovni br. OV- 16073/08 je nedopuštena, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi isplate po osnovu ništetnosti pojedinih odredbi istog ugovora je neosnovan.

6. Čitanjem spisa ovog suda posl. broj P-3406/2018 utvrđeno je da je među istim strankama vođen parnični postupak s postavljenim tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 ovjerenog kod Javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, dana 30.04.2010.g. poslovni br. OV- 16073/08, a koji je zahtjev pravomoćno odbijen presudom posl. broj P-3406/2018 od 30. siječnja 2020. (točka I).

7. Sukladno čl. 3. ZPP-a stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka, a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, a čl. 7. je propisano da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Iz navedenih odredbi proizlazi da iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Stoga sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Izuzetak od ovog pravila je isključivo u kontroli nepoštenosti ugovornih odredbi u tzv. "potrošačkim ugovorima" u svim postupcima pred sudovima (tako izričito VSRH u Rev 785/2023 od 30. siječnja 2024.).

7.1. Dakle, jedino kod potrošačkih ugovora (sporova) sud po službenoj dužnosti ispituje nepoštenost/ništetnost ne samo cijelog ugovora, već i pojedinih ugovornih odredbi. Prema činjeničnim navodima iz tužbe u ovom postupku kao i u postupku posl. broj P-3406/2018 tužiteljica navodi da je Ugovor o otplati kredita br. računa 6.082.937 od 30. travnja 2010. po svojoj naravi potrošački ugovor.

7.2. Polazeći od navedenog, sud je u postupku posl. broj P-3406/2018 ocjenjivao kako poštenost odnosno valjanost cijelog Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 od 30. travnja 2010. tako i po službenoj dužnosti poštenost odnosno valjanost pojedinih odredbi istog ugovora pa prema tome i istih odredbi koje tužiteljica u ovom postupku ponovno traži da se utvrde nepoštenima/ništetnima. Pojednostavljeno rečeno, ocjenom poštenosti/valjanosti cijelog ugovora obuhvaćena je ocjena poštenosti/valjanosti i pojedinih odredbi istog tog ugovora (manje je sadržano u većem).

7.3. S obzirom da je među istim strankama pravomoćnom presudom odlučeno o poštenosti/valjanosti cijelog Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 od 30. travnja 2010. i svih njegovih odredbi (identičan je subjektivni i objektivni identitet spora), radi se o pravomoćno presuđenoj stvari među strankama i čini pravo među istima (Res iudicata facit ius inter partes).

7.4. Treba istaknuti da je i Europski sud za ljudska prava u predmetu RH protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 16087/18), presuda od 26. rujna 2023., ponovio da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela res iudicata, to jest, načela pravomoćnosti presuda. Na temelju tog načela nijedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. Viši sudovi svoju ovlast za preispitivanje ne bi trebali koristiti radi provođenja novog ispitivanja. Preispitivanje ne bi trebalo biti "prikriveni pravni lijek". Odstupanje od tog načela opravdano je samo kada je to nužno značajnih i uvjerljivih okolnosti.

7.5. Prema tome, o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o otplati kredita br. računa 6.082.937 od 30. travnja 2010. pravomoćno je odlučeno presudom ovog suda posl. broj P-3406/2018 od 30. siječnja 2020., stoga je tužba u tom dijelu nedopuštena pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

8. Nadalje, s obzirom da je presudom ovog suda posl. broj P-3406/2018 od 30. siječnja 2020. pravomoćno odlučeno da su Ugovor o otplati kredita br. računa 6.082.937 od 30. travnja 2010. i sve njegove odredbe valjane, s kojom odlukom (njezinom izrekom) je vezan sud u ovom postupku sukladno čl. 334. ZPP-a, što u biti predstavlja pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom 2.109,93 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti, stoga je valjalo odlučiti kao u točki I izreke presude.

9. Tuženik je uspio u postupku u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)

10. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 15. siječnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 25. ožujka 2024, i 20. studenoga 2024., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR. 11. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 200,00 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.000,00 EUR.

12. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.