Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-580/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TR, zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-Iz-13/2024. (Kovm-20/2024.) od 3. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog TR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-Iz-13/2024. (Kovm-20/2024.) od 3. prosinca 2024., protiv okrivljenog TR, nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 3. KZ/97. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
1.1.Pod točkom II pobijanog rješenja u istražni zatvor se okrivljeniku uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. rujna 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni TR po branitelju, odvjetniku Stjepanu Babiću, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenika na slobodu.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog TR i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Pobijano se rješenje pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavljaju na teret dva kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa i to silovanjem i spolnim odnošajem s djetetom počinjenih na štetu svoje tada kćeri-djeteta koristeći roditeljski autoritet, u dugom vremenskom razdoblju, počevši sa time kada joj je bilo svega 11 godina, kao i da je prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Navedeno prvostupanjski sud ispravno dovodi u vezu s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja (list 164-171 spisa) iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ovisan o alkoholu s početnom promjenom iz kruga psihoorganskog sindroma, te se stoga preporuča izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. bez čije primjene bi navedena ovisnost mogla ubuduće poticajno djelovati na počinjenje jednakih ili sličnih kaznenih djela, kao i činjenicom da se trenutno protiv okrivljenika pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-1318/2024. vodi kazneni postupak počinjen na štetu iste žrtve zbog kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže okrivljenik, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika kako "nije jasan navod suda da okrivljenik za sada treba biti u istražnom zatvoru…što bi se to trebalo promijeniti da sud promijenio mišljenje, valja odgovoriti da sud sukladno članku 95. ZKP/08. pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom (stavak 1. citiranog članka) te da će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stavka 1. tog članka ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju takvi uvjeti nisu nastupili što ne znači da neće u narednom periodu. Naime, svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje se zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodom kako je od zadnje inkriminacije proteklo 15 godina, kao i da je to cijelo vrijeme žrtva nastavila živjeti s okrivljenikom u zajedničkom kućanstvu, te da je okrivljeni dostavio izjavu svojih sestara da će živjeti u njihovim kućama jer sve navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Dodatno se napominje kako je neprihvatljiv žalbeni navod okrivljenika o postojanju mogućnosti da žrtva preseli u sigurnu kuću, jer nije prihvatljivo da žrtva trpi ograničenje svojih prava, već isključivo eventualni počinitelj kaznenog djela.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
