Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-159/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB 83938812619, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Kuvač i Maja Kuvač, odvjetnici u Rijeci, Đure Šporera 2A, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 21. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SŽ, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i punomoćnice tuženika, po objavi presude od 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović, Rijeka, Rudolfa Strohala 3, poslovnog broja Ovrv-9416/2022, UPP/OS-Ovrv-388/2022 od 13. srpnja 2022. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 10,62 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 156,52 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj 27. travnja 2022. ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa 80,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2022. do isplate, na temelju kojeg je javni bilježnik Gordana Legović, Rijeka, Rudolfa Strohala 3, pod poslovnim brojem Ovrv-9416/2022, UPP/OS-Ovrv-388/2022 dana 13. srpnja 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženik obvezan na isplatu navedenog iznosa.

2. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru tuženika, kojim je isti u cijelosti osporio utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, ne spori da je parkirna karta izdana za vozilo u njegovom vlasništvu no navodi kako je korisnik povlaštene mjesečne parkirne karte za 1. zonu te je njen iznos 40,00 kuna. Isti iznos da je uplatio 8. studenoga 2021., kada je izdana sporna dnevna parkirna karta, slijedom čega da je parkirna karta plaćena.

4. Tužitelj se očitovao podneskom od 26. travnja 2024. u kojem navodi da svoje potraživanje temelji na Općim uvjetima od 29. travnja 2019. Predmetnim Općim aktima Grada Rijeke utvrđeno je da će poslove organizacije i naplate parkiranja na području Grada Rijeke obavljati tužitelj. Tužitelj pritom skreće pozornost na odredbu čl. 8., koja se nadovezuje s člankom 26. Općih uvjeta kojom je predviđeno da korisnik parkiranja na javnom parkiralištu s naplatom, koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, ugovara korištenje javnog parkirališta s tužiteljem. Odnosno, ukoliko korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu parkirnu kartu, smatrat će se da je s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane tužitelja kao ovlaštene osobe. Što se tiče visine naknade za parkiranje vozila za korisnika koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, tužitelj ukazuje na Cjenik sa strukturom cijene komunalne usluge parkiranja na javnim parkiralištima od 19. lipnja 2019. kojom je ista regulirana, te iznosi 80,00 kn. Kao dokaz da tuženik nije imao valjanu parkirnu kartu, tužitelj ukazuje na dnevnu parkirnu kartu koja je izdana temeljem odredbi Općih uvjeta i fotografije, a koja prileži ovosudnom spisu, a koja predstavlja javnu ispravu. Ističe i to da je dnevna parkirna karta izdana prije nego je tuženik kupio povlaštenu kartu. Predlaže da sud održi na snazi pobijani platni nalog te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

5. Proveden je dokazni postupak uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), u dnevnu parkirnu kartu broj 32990 s fotografijama lica mjesta i podacima o vlasniku vozila (list 9-11 spisa) i u potvrdu o uplati od 8. studenoga 2021. (list 23 spisa). Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zatraži podatak o vlasniku vozila, jer ta činjenica među strankama nije sporna (tuženik ju je priznao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi), pa nije bilo potrebe za provođenje daljnjih dokaza na tu okolnost.

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je osobno vozilo marke Honda registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tuženika, bilo zatečeno na obilježenom parkirnom mjestu u Rijeci, Moše Albaharija, dana 8. studenoga 2021. u 10,23 sati i 10,37 sati, jer to proizlazi priložene parkirne karte. Parkirna karta, koju izdaje tužitelj kao pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja utemeljenog na odredbi članka 16. stavak 1. Odluke o uređenju prometa na području grada Rijeke ("Službene novine" Grada Rijeke, godina VI, broj 9.), javna je isprava u smislu članka 230. stavak 1. ZPP-a i ona dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. Neupitno je kako je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene (čl. 230. st. 3. ZPP-a), a teret dokazivanja o nepravilnosti primjene općeg zakonskog pravila na konkretan slučaj je na onoj strani koja se protivi primjeni pravila o zakonskoj presumpciji, u konkretnom slučaju na tuženiku.

8. Tuženik, naime, tvrdi da je u kritično vrijeme imao plaćenu parkirnu kartu i to povlaštenu parkirnu kartu za zonu u kojoj je parkirao svoje vozilo. Tuženik je o toj činjenici kao dokaz dostavio potvrdu o uplati od 8. studenoga 2021., iz koje je razvidno da je tuženik zaista uplatio naknadu za povlaštenu parkirnu kartu toga dana, međutim iz te isprave nije razvidno u kojem je trenutku plaćena povlaštena parkirna karta, odnosno je li to učinjeno nakon što je izdana sporna dnevna parkirna karata ili prije toga. Kako tuženik na temelju dokaza koje je predložio i priložio (predmetne potvrde o plaćanju) nije s uspjehom osporio činjenice iz navedene parkirne karte – da u trenutku kad je ona izdana još nije bila plaćena povlaštena parkirna karta, sud je slijedom vezanosti za zakonsku presumpciju o istinitosti sadržaja parkirne karte utvrdio da je vozilo u vlasništvu tuženika upravo u navedeno vrijeme na obilježenom parkirnom mjestu na javnom parkiralištu koje je obuhvaćeno naplatom prema članku 3. Odluke o određivanju javnih parkirališta s naplatom ("Službene novine" Grada Rijeke, godina VI, broj 14.), bilo zatečeno bez plaćene parkirne karte.

9. Na temelju članka 30. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine broj 68/18. i 110/18.) tužitelj, koji je prema već spomenutoj odredbi članka 16. stavak 1. Odluke o uređenju prometa na području grada Rijeke ovlašten obavljati poslove organizacije i naplate cijene usluge parkiranja na javnom parkiralištu (pa je time i aktivno legitimiran u ovom postupku), je donio Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke ("Službene novine" Grada Rijeke, godina VI, broj 14.).

10. Tim se Općim uvjetima uređuju uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke (u daljnjem tekstu: usluga), međusobna prava i obveze isporučitelja usluge i korisnika usluge te način mjerenja, obračuna i plaćanja isporučene usluge (članak 1.). Nadalje, člankom 13. istih Općih uvjeta propisano je da korisnik javnog parkirališta koji koristi javno parkiralište korištenjem satne karte, dužan je, najkasnije u roku od 10 minuta po dolasku na parkirališno mjesto, istaknuti kupljenu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila, zaprimiti SMS poruku za plaćeno satno parkiranje, zaprimiti poruku da je plaćanje izvršeno putem web platforme ili mobilne aplikacije ili zaprimiti potvrdu da je plaćanje izvršeno na maloprodajom objektu, odnosno preuzeti potvrdu o ulasku na zatvoreno javno parkiralište te prilikom izlaska iz zatvorenog javnog parkirališta, a nakon isteka roka od 10 minuta od preuzimanja potvrde o ulasku, platiti cijenu usluge parkiranja, sve sukladno članku 29. ovih Općih uvjeta. Valjana satna karta je ona parkirna karta iz koje je vidljivo da je plaćena: a) za vremensko razdoblje u kojem se koristi javno parkiralište, b) za parkirališnu zonu u kojoj se koristi javno parkiralište, c) u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja. Prema članku 26. tih Općih uvjeta ako korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu odnosno odgovarajuću parkirnu kartu ili nije istaknuo važeći znak pristupačnosti na vjetrobranskom staklu vozila, smatrat će se da je s Trgovačkim društvom sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane ovlaštene osobe Trgovačkog društva (u daljnjem tekstu: dnevna karta). Prema članku 32. navedenih Općih uvjeta korisnik otvorenog javnog parkirališta za kojeg je utvrđena obveza plaćanja dnevne karte, dužan je platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja iste. Cijena dnevne karte određena je Odlukom o donošenju Cjenika sa strukturom cijene komunalne usluge parkiranja na javnim parkiralištima (Službene novine" Grada Rijeke, godina VI, broj 14.) i u konkretnom slučaju iznosi 80,00 kn. 11. U svezi navoda tuženika o tome da je toga dana platio povlaštenu parkirnu kartu, prema članku 20. stavak 3. Općih uvjeta, povlaštena karta vrijedi od trenutka kad je kupljena, dakle, ne za onaj dan kad je kupljena, već od trenutka kad je kupljena nadalje, pri čemu tuženik, kako je već navedeno, nije dokazao da je imao kupljenu povlaštenu parkirnu kartu u trenutku kad mu je izdana dnevna parkirna karta.

12. Budući da su opći uvjeti toga ugovora javno objavljeni u "Službenim novinama" Grada Rijeke isti u smislu čl. 295. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) obvezuju ugovorne strane.

13. Kako je provedbom dokaznog postupka utvrđeno da je vozilo u vlasništvu tuženika zatečeno na javnom parkiralištu s naplatom bez valjane parkirne kartu i to dana 8. studenoga 2021., utvrđeno je kako je time sklopljen ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu za naknadu od 80,00 kuna, a obvezi plaćanja dnevne parkirne karte podliježe tuženik kao vlasnik vozila.

14. Kako je tužitelj dokazao i osnov i visinu svog potraživanja, a otklonjeni su kao neosnovani prigovori tuženika, tuženiku je valjalo naložiti da tu obvezu ispuni, sukladno čl. 9. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st.1. ZOO-a tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate od idućeg dana nakon dana dospijeća pa do isplate, pri čemu je dospijeće navedeno u priloženoj parkirnoj karti.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. Napominje se da su novčani iznosi u izreci presude naznačeni samo u valuti euro, jer je na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. valuta kuna zamijenjena valutom euro prema propisanom tečaju (7,53450), dakle s tim su datumom svi kunski iznosi po samom zakonu zamijenjeni iznosima u valuti euro, s time da je sukladno članku 43. istog Zakona s danom 31. prosinca 2023. završilo razdoblje dvojnog iskazivanja.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je tuženik, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 9. Tarife, uvećano za PDV od 25 % odnosno sveukupno 125,00 eura, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 6,63 eura, a ovo posljednje jer se prema članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (članka 7. stavak 3. ZSP-a). Stoga se tužitelju, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetne pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s članka 7. stavak 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi. Nadalje, u odnosu na zatraženi trošak ovršnog postupka valja istaći da u situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema mjesta priznavanju posebne nagrade za sastavljanje prijedloga za ovrhu primjenom Tbr. 11. Tarife jer je citiranom odredbom iz Tbr. 7. točka 9. Tarife propisana jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak. Stoga je tužitelju na ime ovršnog troška priznat trošak javnobilježničke nagrade (24,89 eura). Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, koja kamata je zatražena još u tužbi, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pri tom valja istaknuti da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

18. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11 ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog o plaćanju sudske pristojbe na presudu 2. Tuženiku po punomoćniku